BLAJBI
Zaslužan član
- Poruka
- 103.496
iskreno govoreći mnogima (od nas) je glavni ili jedan od glavnih motiva za počinjanje i istrajavanje u treningu borilačke veštine neki neprijatni doživljaj koji nam je manje ili više naneo strah i poniženje, ili nas "samo" naučio da nismo baš spremni da se odbranimo.
neko je dobio batine, neko "samo" bio ponižen, neko je jednom naleteo na nekog jačeg na ulici, neko je godinama trpeo nasilje u kući, neko je video nešto što se dogodilo nekom drugom i shvatio da bi bilo loše ako bi se našao u sličnom problemu...
uglavnom svako je zbog nečega zaključio da bi bilo dobro da stekne neku borilačku veštinu.
pitanje:
znate li za nekoga ko je za počinjanje treniranja veštine bio motivisan poniženjem, nije smeo da se bije i plašio se da se suprotstavi,
a onda sticanjem veštine stekao i ličnu sigurnost i hrabrost ?
ja sam nekako stekao utisak da oni kojima je parališući strah (neko bi rekao kukavičluk) bio glavni motiv, da možda steknu veštinu i snagu, ali ne steknu sposobnost da se u realnoj situaciji ne parališu.
Ukratko: znanje borilackih vestina NE POMAZE DA POSTANES HRABRIJI.
Ali, u komplikovanim situacijama pomaze da se snadjes bolje.