Da li bi bio isti tretman...?

Da li bi bilo isto, isti tretman i reakcija, da se na mestu Sinneta ili Swiatek nasao Djokovic?

  • Isto bi bilo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    1
Interesantna tema. AI mi odogovorio na pitanje o 5 najpoznatijih primera gde se dopingovanim teniserima gledalo kroz prste:

"Evo 5 igrača gde je ATP blago postupio ili čije su suspenzije značajno smanjene zbog doping prekršaja:

  1. Janik Siner (2024): Ovo je možda najistaknutiji i najnoviji slučaj. Siner je bio pozitivan na klostebol, anabolički steroid. Iako mu je pretila dvogodišnja zabrana, dobio je tromesečnu suspenziju putem sporazuma sa WADA-om. Blagost je bila naširoko kritikovana od strane drugih igrača i komentatora, koji su se pitali zašto je vrhunski igrač dobio tako kratku zabranu i nije propustio nijedan veći turnir, dok su drugi u sličnim situacijama dobijali mnogo strože kazne. Objašnjenje je bilo da je dokazao da je izloženost bila slučajna, bez njegovog znanja, i zbog nemarnosti njegovog okruženja (od kreme za posekotinu).

  2. Rišar Gaske (2009): Gaske je bio pozitivan na kokain. Iako kokain obično nosi značajnu zabranu, njegova suspenzija je prvobitno smanjena na godinu dana, a zatim ga je konačno oslobodio Sud za sportsku arbitražu (CAS) nakon što je tvrdio da je slučajno uneo supstancu ljubeći ženu koja je koristila kokain. Dobio je šestonedeljnu zabranu koja ga je sprečila da igra Otvoreno prvenstvo Francuske i Vimbldon.

  3. Marin Čilić (2013): Čilić je bio pozitivan na niketamid. Prvobitno je dobio devetomesečnu zabranu, ali je ona smanjena na četiri meseca od strane Suda za sportsku arbitražu (CAS). Njegov argument je bio da je supstanca ušla u njegov sistem putem kontaminirane tablete glukoze koju je kupio u apoteci. Smanjenje je bilo zbog niskog nivoa leka i kontekstualnih okolnosti, pri čemu je priznato da nije imao nameru da vara.

  4. Viktor Troicki (2013): Troicki je bio u neobičnom slučaju jer je odbio test krvi, a ne pozitivan test na zabranjenu supstancu. Tvrdio je da ima fobiju od igala i da mu je službenik za doping kontrolu rekao da je prihvatljivo preskočiti test krvi i kasnije dati uzorak urina. ITF mu je prvobitno izrekao 18-mesečnu zabranu, ali ju je CAS smanjio na 12 meseci, priznajući neke olakšavajuće okolnosti, ali ipak potvrđujući da nije poštovao antidoping propise.

  5. Andre Agasi (1997): Iako su detalji izašli na videlo mnogo kasnije u njegovoj autobiografiji, Agasi je priznao da je bio pozitivan na metamfetamin 1997. godine. Napisao je da je lagao ATP, tvrdeći da ga je slučajno uneo putem pića. ATP je prihvatio njegovo objašnjenje i nije izrekao zabranu, što bi se smatralo vrlo blagim ishodom s obzirom na supstancu i priznatu obmanu. Međutim, ovo je bilo pre strožeg WADA kodeksa."
 
Sad videh da sam i sam podpao pod ono sto ne volim da drugi rade...
Kriviti za ovo Sinner-a i Swiantek-ovu.

A nisu oni krivi, na njima je da probaju, a krive su organizacije i pravila.
A zasto i kako je Sinner-u uspelo da bude pozitivan jednom, a onda i drugi put neposredno posle, a da se za to ne sazna, odnosno, sazna mesecima kasnije, pa onda i ova smesna "kazna" od roka i trajanja, preko razdoblja da ne zakaci vece turnire, "kaznom" oduzimanja zarade na turnirima, ali ne i ostvarenih rezultata na njima?!...je vise pitanje za te organizacije i po kojim to pravilima, a ne Sinner-a.
 
Tu Igu treba ne voleti, kao sto je niko i ne voli, iz drugih razloga, nezavisno od doping situacije.

Kao i za Sinner-a, sto sam vec rekao:
Ja poceo da ga cenim i da mi bude drag od onog ATP FInals turnira 2023 godine.

Kada je Djokovic dosao u situaciju da ne prodje grupu ukoliko Sinner izgubi svoj poslednji mec u grupi, iako je i pre njega vec obezbedio prolaz u dalji tok takmicenja.
Mogao je da odigra lezernije taj mec, da cuva snagu za dalji tok takmicenja, kalkulise da li da izgubi i izbaci Djokovica iz daljeg takmicnenja, ali odigrao je ozbiljno i pobedio i taj mec, cime je Djokovic prosao dalje.

Ovde su krive te organizacije, vise nego JS i IS.
 

Back
Top