Da li postoji poimeničan spisak žrtava Blajburga

  • Začetnik teme Začetnik teme suave
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Sad me život interesuje je li ovaj popis od 13.300 popis Hrvata ili popis sveukupnih žrtava, bez obzira na nacionalnu pripadnost?

🤔


Popis te komisije je potpuno bezvrijedan. Tada se na žalost propustila prilika da se uz korištenje modernih kompjutera i sa još živim svjedocima napravi ozbiljan popis. Ne bi imali sva imena, ali bi došli do bar približnih brojki.

Međutim, komisija je bila ideološka, a ne znanstvena, cilj je bio da se nekako navuče broj od 200 000. Na kraju su došli jedva do 13 000, bez da su objasnili koliko od njih je streljano, a koliko poginulo u završnim borbama prilikom povlačenja prema Austriji.

Moje je mišljenje da je broj svakako veći do 13 000. Žerjavić je procijenio da je streljano oko 33 000 Hrvata. Međutim, istim metodama je i broj poginulih Hrvata u ratu u BiH 1992.-1995. pogrešno procijenio na oko 30 000, a bilo je 3 puta manje.

Od hrvatskih desničara, jedini ozbiljan članak objavio je Vladimir Geiger, "Osvrt na istraživanje Bleiburga". Treba imati na umu da se Gaiger kompromitirao podržavajući onu bandu negatora Jasenovca, Vukića i slične, ali je jedini od sve te ustašije čije radove treba čitati.
 
Мислим да тако нешто не постоји али је о томе писано доста.
То спомињу Британци, конкретно генерал Патрик Скот коме су усташе хтеле да се предају али их је он одбио и вратио комунистима, који су их касније побили.О томе пише и командант 51. војвођанске дивизије Милан Баста који их је прихватио после краћег сукоба.Говоре о неких 10-12 000 усташа тако да тешко да је број побијених у Блајбургу био већи од тога.
 
Тај попис убијених на путевима од Блајбурга на којем се радило седам и по година (1992-99.године) и на којемк је 13.300 имена нити ће кад бити достављен јавности, да свако може да га види, нити ће бити објављен у дигитализованој форми на нету. Из разлога јер би се провјером примијетио прегршт нетасчности.
То управо тврди Иво Голдштајн (послушати од заустављеног дијела)
Који је видио и сагледао неке пописе и који износи процјену да је укупан број убијених (и усташа и других) по његовом мишљењу нешто већи (од тог броја 13.300) али и да је нашао на том попису бројне нетачности.
Такође занимљиво да су Класић и Голдштајн (ајд и од њих неке вајде) примијетили оно што је важно, да су се у близини границе 12-14.маја 1945.године водиле жестоке борбе уз страховите губитке за обје стране, и на страни НОВЈ и усташких формација (који су страдали неупоредиво више јер су били у неповољнијем положају), неколико хиљада убијених. Уопште не треба сумњати да хрватска пропаганда и са тим мноштвом убијених усташа у борби покушава "болдовати" блајбуршку митоманију.
Сама Голдштајнова процјена је таква (да је укупан број убијених нешто већи од те бројкев 13.300) но и он задњих година има обичај подилазити неоусташкој пропаганди, те и то мишљење ваља примити са резервом.
 
Postoje popisi žrtava koji su rađeni po presudama vojnih i civilnih jugoslavenskih sudova.

Mogli su se nekada naći digitalizirani na https://www.isp.hr/rezultati-istrazivanja/
Мислим да је баш о тим списковима или пописима жртава говорио Голдштајн у видео клипу (од дијела који сам зауставио) горе, те је установио (значи његове ријечи) мноштво нетачности.
У сваком случају, попис наводно убијених након 15.маја 1945-е, на путевима и странпутуцама од Блајбурга на којем је одабрана комисија радила седам и по година, 1992-99.године, и на којем се налази по изјавама и доступним информацијама 13.300 имена убијених, никад није ни објављен у дигитализованој форми нити је икад доступан широј јавности. Не знам чак да ли је приступ том фамозном попису исти као рецимо приступ разним архивама. Чим за 25 година миоје објављен на нету и доступан широј јавности, нам казује да са тим пописом нешто опасно није у реду.
 
Мислим да је баш о тим списковима или пописима жртава говорио Голдштајн у видео клипу (од дијела који сам зауставио) горе, те је установио (значи његове ријечи) мноштво нетачности.
У сваком случају, попис наводно убијених након 15.маја 1945-е, на путевима и странпутуцама од Блајбурга на којем је одабрана комисија радила седам и по година, 1992-99.године, и на којем се налази по изјавама и доступним информацијама 13.300 имена убијених, никад није ни објављен у дигитализованој форми нити је икад доступан широј јавности. Не знам чак да ли је приступ том фамозном попису исти као рецимо приступ разним архивама. Чим за 25 година миоје објављен на нету и доступан широј јавности, нам казује да са тим пописом нешто опасно није у реду.

Kako mogu biti netočnosti, kada piše, gdje i kako i koga. To je popis dokumenata koji su radili povjesničari/istoričari, a ne popis od komisije iz devedesetih koji je tragikomičan i nema veze sa pameću.

Ova cifra od 13 000 je, kako me sjećanje držai, popis žrtava ustaša, a ne žrtava komunista.
 
Kako mogu biti netočnosti, kada piše, gdje i kako i koga. To je popis dokumenata koji su radili povjesničari/istoričari, a ne popis od komisije iz devedesetih koji je tragikomičan i nema veze sa pameću.
Па ту и јесу нетачности, према Голдштајну, приказана су лица која су умрла 1960их и 70их и што се тиче локација и околности итд. Значи то говори Голдштајн, не ја. Док не видим те пописе жртава, или у дигитализованој форми или те књиге не могу нешто конкретније написати.
Ova cifra od 13 000 je, kako me sjećanje držai, popis žrtava ustaša, a ne žrtava komunista.
Не, та бројка (13.300) je пописани број убијених усташа и дтугих (имамо и у вашој википедији цитат преузет од Геигера овдје)
Komisija je djelovala 11 godina, u zadnjem izvještaju navodi popis ukupno 13.300 Hrvata iz Hrvatske i BiH stradalih u događajima povezanima s Bleiburgom, što je ujedno i najopsežniji popis.[59] Popis uključuje 5.503 pripadnika ustaške milicije, 3.101 hrvatskog domobrana, 2.492 nerazvrstana pripadnika Oružanih snaga te 2.204 ostalih ili neidentificiranih.[7]...
повезаних са Блајбургом. Значи у питању је преузет текст од Геигера. Из текста није баш јасно ко су ови преостали мимо усташа и домобрана, као и да ли су у тај број "страдалих" обухваћени и они који су погинули у жестоким борбама 12-14.маја током пробоја тог мноштва према граници.
Како тај попис убијених немамо у дигитализованој форми нити је доступан јавности, не можемо ништа написати колико је ваљано урађен.
 
Па ту и јесу нетачности, према Голдштајну, приказана су лица која су умрла 1960их и 70их и што се тиче локација и околности итд. Значи то говори Голдштајн, не ја. Док не видим те пописе жртава, или у дигитализованој форми или те књиге не могу нешто конкретније написати.

Не, та бројка (13.300) je пописани број убијених усташа и дтугих (имамо и у вашој википедији цитат преузет од Геигера овдје)

повезаних са Блајбургом. Значи у питању је преузет текст од Геигера. Из текста није баш јасно ко су ови преостали мимо усташа и домобрана, као и да ли су у тај број "страдалих" обухваћени и они који су погинули у жестоким борбама 12-14.маја током пробоја тог мноштва према граници.
Како тај попис убијених немамо у дигитализованој форми нити је доступан јавности, не можемо ништа написати колико је ваљано урађен.

Navedena komisija iz devedesetih nije relevatna za nikoga i ništa. Bila je pokušaj tvrde frakcije HDZ-a da se smanji broj žrtava ustaša. Hrvatska Wikipedija je neobjektivno smeće, koje malo naginje u desni ekstrem, malo u lijevi ekstrem.

Dizdar (2005): "Kako su posljednjih godina ipak istraživanja ljudskih gubitaka uznapredovali na raznim stranama, a pratili su ih i pojedini objavljeni popisi žrtava, (neki su u pripremi za tiskanje), to sam pokušao iz njih dati trenutni mogući njihov okvir. Do sada je poimenično utvrđeno osobnom identifikacijom i većinom objavljeno na raznom stranama oko 62.000 poslijeratnih hrvatskih žrtava, uglavnom Bleiburga i Križnih putova hrvatskih vojnika i civila s područja nekadašnje NDH, od Dubrovnika do Varaždina i od Zemuna do Senja. No, to nisu sve, s time treba i dalje nastaviti, kako na znanstveno-stručnom istraživanju te problematike, tako i na objavljivanju izvorne i druge građe te novoutvrđenih žrtava čime bi se prikupili potrebni dokumentirani podatci za sve stradale Hrvate, ali i sve ostale stradale. Tako bi se dobio popis svih ratnih i poratnih žrtava bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost, a što je i naš ljudski i civilizacijski dug prema svim tim žrtvama da se nikada ne zaborave." https://hrcak.srce.hr/clanak/27515

Grahek-Ravančić (2008.): "Nakon pregleda dostupne literature, moguće je zaključiti da će točne brojke biti teško utvrditi s obzirom na to da je broj ljudi koji se uputio na povlačenje isto tako vrlo “okviran”. Cijelim putem, bez kontroliranog povlačenja, uz mnogobrojne sukobe s jedinicama JA, veliki broj ljudi zarobljen je i prije prelaska jugoslavensko-austrijske granice, pa se stoga javlja i drugo pitanje tj. koliko je zapravo ljudi pristiglo do Bleiburga, nakon čega su predani jedinicama JA. Velika je vjerojatnost da je nakon predaje manji broj ljudi ubijen na samom Bleiburškom polju, dok je većina ubijena ili umrla na dugotrajnom križnom putu. Iako postoji veći broj radova koji obrađuju žrtve Bleiburga i križnog puta, cjelovitima i najpouzdanijima se mogu smatrati istraživanja V. Žerjavića, prema kome je na Bleiburgu i križnom putu izgubilo živote oko 50.000 ljudi, a 10.000 bilo je izručeno iz logora Viktring. Njima pribraja oko 10.000 Srba i Slovenaca, što u konačnici daje ukupnu brojku od oko 70.000 ljudi. Većina misli da je ovaj broj prenizak, i činjenica jest da rezultati slovenskih istraživanja mogu upućivati i na veću brojku, no sustavna obrada ovog pitanja još uvijek nedostaje, no kako vrijeme prolazi čini se da će točnije brojke biti teže utvrditi. Zbog toga uvijek ostaje prostor koji se koristi za ideološke i nacionalne potrebe. Osim brojki, važan je naš civilizacijski dug prema svim stradalima i žrtvama. Možda potpisani sporazum hrvatske i slovenske vlade o uređenju grobnih mjesta prekine “nepodnošljivu šutnju” pa pronađene kosti, smještene u raznim skladištima Slovenije, konačno nađu svoj označeni grob i eventualnu identifikaciju." https://hrcak.srce.hr/clanak/62389

Cvetković (2011.): "Nasuprot uvreženom mišljenju u naunoj i široj javnosti, o hapšenim, streljanim i odbeglim licima u prvim posleratnim godinama ipak se vodila detaljna i precizna dokumentacija. Takoe, protivno nekim pretpostavkama izgleda da je dobar deo takve grae preživeo i veliku istku arhivskih dokumenata Službe bezbednosti posle 1966. i pada Aleksandra Rankovia.3 U predatoj arhivskoj građi BIA u Arhivu Srbije mogu se nai detaljni spiskovi, dosijei i itave ukoriene „knjige streljanih“, „antinarodnih elemenata“ i „neprijatelja današnjice“. U ovim dokumentima se kao kvalifikacija pored imena likvidiranih naješe nalazi sasvim šturo obrazloženje: „DM“ (Pokret Draže Mihailovia), SDS, ZBOR, „narodni neprijatelj“, jatak, ili saradnik. Za žene: špijunka, jatak, prostitutka... Nažalost, nije bio redak slučaj da se meu streljanima nalaze i maloletna lica. Bilo je sluajeva da se greškom strelja lice sa istim imenom i prezimenom, a potom se u izveštaju kaže: „...nema veze, i on je bio neprijatelj današnjice“.4 Obično su streljane najpre evidentirali lokalni organi OZN-e i narodnooslobodilaki odbori, a kasnije su spiskovi dostavljani višim instancama Službe bezbednosti. Tokom 1946, a naroito posle sukoba sa Informacionim biroom 1948. godine, mesni organi OZN-e dobili su zadatak da sve spiskove srede i izveštaje dostave višim instancama, najverovatnije zbog mapiranja „unutrašnjih neprijatelja“ u koje su potencijalno ubrajane i porodice streljanih.5" https://istorija20veka.rs/wp-content/uploads/2017/11/2011_1_14_Cvetkovic.pdf

Ferenc (2022): "Samo od 2015. do 2020. izvedena su istraživanja na 168, a razni radovi oko uređenja na 175 grobišta i na mjestima smaknuća. Označena
su gotovo sva ona koja su dosad potvrđena terenskim radovima ili su iz njih u cijelosti ili pak djelomično izvađeni ljudski posmrtni ostaci. Pregled
evidencija otkriva da su od prvih demokratskih izbora sve do potkraj 2022. u Sloveniji istražena 224 grobišta i mjesta smaknuća, među kojima je iz njih
91 izvršeno cjelovito iskopavanje žrtava, iz 31 samo djelomičan iskop, a na mjestu 102 grobišta sondiranjem, tj. testnim sondama potvrđen je nalaz ljudskih
skeletnih ostataka. Ekshumirani su skeletni ostaci 8455 žrtava. Među djelomično ili u cijelosti iskopanim grobištima 13 je takvih gdje na temelju
nađenih predmeta i drugih izvora utemeljeno možemo zaključiti da su žrtve u cijelosti ili djelomično pripadnici vojske NDH. Iz tih grobišta izvučeni su
posmrtni ostaci 4147 žrtava, kojima možemo pribrojiti još oko 800 žrtava koje su iznesene iz Velikoga Brezarjeva brezna (špilje) ubrzo nakon smaknuća. U
Evidenciji prikrivenih grobišta Republike Slovenije među 750 lokacija još su 134 za koje na temelju svjedočenja i pisane dokumentacije smatramo da su u
njima žrtve Hrvati. Među navedenim grobištima dosad je sondažama / testnim sondama već potvrđen nalaz 36 grobišta." https://hrcak.srce.hr/clanak/423862

Brojka od oko 13 000 vrlo je "optimistična".
 
Sasvim je jasno zašto nema popisa mrtvih fašista. Englezima nije u interesu bilo tada, kao ni kasnije da se zna ko fali u tim spiskovima, pošto su svoje agente posklanjali po svetu. Najviše u Australiju, Ameriku i Kanadu....a ostale predali da im se sudi i da sakriju svoju ulogu u fašističkim zločinima. Normalno, preko istoričara koje plaćaju žrtve lako je menjati istoriju i istinu, doplaćivanjem za uslugu povlasticama i dodatcima na platu.
 
Hrvatska Wikipedija je neobjektivno smeće,
Ако ти кажеш. Међутим, цитат на који сам се позвао јер је једини који помиње наводни пописани број жртава је преузет из расправе Владимира Геигера.
Dizdar (2005): "Kako su posljednjih godina ipak istraživanja ljudskih gubitaka uznapredovali na raznim stranama, a pratili su ih i pojedini objavljeni popisi žrtava, (neki su u pripremi za tiskanje), to sam pokušao iz njih dati trenutni mogući njihov okvir. Do sada je poimenično utvrđeno osobnom identifikacijom i većinom objavljeno na raznom stranama oko 62.000 poslijeratnih hrvatskih žrtava, uglavnom Bleiburga i Križnih putova hrvatskih vojnika i civila s područja nekadašnje NDH, od Dubrovnika do Varaždina i od Zemuna do Senja. No, to nisu sve, s time treba i dalje nastaviti, kako na znanstveno-stručnom istraživanju te problematike, tako i na objavljivanju izvorne i druge građe te novoutvrđenih žrtava čime bi se prikupili potrebni dokumentirani podatci za sve stradale Hrvate, ali i sve ostale stradale. Tako bi se dobio popis svih ratnih i poratnih žrtava bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost, a što je i naš ljudski i civilizacijski dug prema svim tim žrtvama da se nikada ne zaborave." https://hrcak.srce.hr/clanak/27515
Диздар у расправи преноси дијелове из више изјава и свједочанстава важних актера тих догађаја током 1945.године и каснијих године гдјхе се преносе извјештаји (о заробљеницима по групама, о страдалим по неким локацијама, о стању у логорима утд) јесу постојали и који су често тенденциозни, произвољни и не ријетко нереални, између осталог преноси нам хвалисање неке пијане будалетине из 1995-е, неког Симе Дубајића, прилично је неозбиљно узимати таква "свједочанства" у расправи. И ти извјептаји су често претјериовања преко сваке мјере, рецимо упућен допис команданата ХОС-а британским снагама (на стр. 136)
Pokušaje proboja na tomdravogradskom području onemogućile su pristigle sve snažnije postrojbe 51.divizije III. JA. U izvješćima nekih od tamošnjih postrojbi III. JA navodilo se kakou "borbi sa neprijateljem koji se povlačio, čulo se dovikivanje sa njihove strane:`Mi se nećemo predati ni vama, ni Rusima, već Englezima'", jer kako su potom odzarobljenih "ustaških oficira doznali, da su dobili naređenje od Pavelića i svojevlade, da se povuku do sektora Celovec, gdje će se predati Englezima iAmerikancima".45 Onda je 13. V. sastavljena Predstavka Glavaru Angloameričkemisije za Štajersku, Korušku i Gorenjsku u Celovcu, s molbom da primi 200.000pripadnika HOS-a i oko 500.000 hrvatskih civila te 15.000 vojnika Crnogorske narodne vojske Sekule Drljevića i 11.000 crnogorskih civila....
И овдје Диздар те извјештаје, свједочанства, претјеривања преко сваке мјере, некад увећана и по десетак пута у односу на неке реално могуће бројке, преноси без било каквог критичког осврта који би озбиљан историк требао дати.
И када пишемо утврђено је (а не процијењено је), озбиљни историци попут рецимо Драгана Цветковића теже тачним бројкама, не рецимо око 62.000. Но то је само број наводно "утврђених" хрватских жртава (и то не само за егзекуције везаним за Блајбург иако пише углавном ма шта то значило, него на простору читаве НДХ) који аутор наводи. Те пописе жртава (у видео прилогу Голдштајн који их је видио износи да врве нетачностима, његове ријечи) немамо на нету, нису доступни јавности, ако се налазе у приложеним књигама (??), неко их је могао скенирати и приложити да буду доступни, то барем није преобиман посао, а и свима би интерес требао бити да такви подаци буду доступни али и изложени провјери.
У сваком случају аутор расправе, Диздар, таквим приспупом, преношењем бројних селективно извучених извјештаја и изјава, не ријетко и ван сваке сумње претјеривања преко сваке мјере, без било каквог критичког осврта, је преузео улогу политичког радника са нарученим урадком у сврху "болдовања" блајбуршке митоманије.
Grahek-Ravančić (2008.): "Nakon pregleda dostupne literature, moguće je zaključiti da će točne brojke biti teško utvrditi s obzirom na to da je broj ljudi koji se uputio na povlačenje isto tako vrlo “okviran”. Cijelim putem, bez kontroliranog povlačenja, uz mnogobrojne sukobe s jedinicama JA, veliki broj ljudi zarobljen je i prije prelaska jugoslavensko-austrijske granice, pa se stoga javlja i drugo pitanje tj. koliko je zapravo ljudi pristiglo do Bleiburga, nakon čega su predani jedinicama JA. Velika je vjerojatnost da je nakon predaje manji broj ljudi ubijen na samom Bleiburškom polju, dok je većina ubijena ili umrla na dugotrajnom križnom putu. Iako postoji veći broj radova koji obrađuju žrtve Bleiburga i križnog puta, cjelovitima i najpouzdanijima se mogu smatrati istraživanja V. Žerjavića, prema kome je na Bleiburgu i križnom putu izgubilo živote oko 50.000 ljudi, a 10.000 bilo je izručeno iz logora Viktring. Njima pribraja oko 10.000 Srba i Slovenaca, što u konačnici daje ukupnu brojku od oko 70.000 ljudi. Većina misli da je ovaj broj prenizak, i činjenica jest da rezultati slovenskih istraživanja mogu upućivati i na veću brojku, no sustavna obrada ovog pitanja još uvijek nedostaje, no kako vrijeme prolazi čini se da će točnije brojke biti teže utvrditi. Zbog toga uvijek ostaje prostor koji se koristi za ideološke i nacionalne potrebe. Osim brojki, važan je naš civilizacijski dug prema svim stradalima i žrtvama. Možda potpisani sporazum hrvatske i slovenske vlade o uređenju grobnih mjesta prekine “nepodnošljivu šutnju” pa pronađene kosti, smještene u raznim skladištima Slovenije, konačno nađu svoj označeni grob i eventualnu identifikaciju." https://hrcak.srce.hr/clanak/62389
Овдје се ауторка није толико опширно бавила извјештајима и изјавама разних актера као у расправи Диздара, више се бавила различитим процјенама те се осклања на Жерјавићев прорачун који је такође урађен зарад неких политичких процеса 1980их и кроз који се настојао дати допринос ревизији историје који је у хрватском корпусу узуимао маха. њена процјена је једноставно речено произвољна.
Brojka od oko 13 000 vrlo je "optimistična".
Не знам што ти значи оптимистична, али Геигер у својој расправи (овдје стр.95) износи тврдњу да постоји попис урађен након рада комисије 1999.године у којем је наводно поименично тај број (13.300) убијених.
Ова тема јесте управо отворена да се покуша отклонити дилема да ли постоји поименични попис убијених у догађајима повезаним са Блајбургом или не. И то је једини број (13.300), значи једини (све друго су уопштене, произвољне тврдње, гдје су обухваћени ко зна ко све не) са којим се оперише да се налази на том наводном попису убијених који је сачинила комисија 1999.године и који нити је доступан на нету нити је доступан широј јавности.
 
Ova cifra od 13 000 je, kako me sjećanje držai, popis žrtava ustaša, a ne žrtava komunista.
Ко је још тада ликвидирао те усташе осим комуниста?
Тада не постоје усташе и домобрани као војне формације, сви су они спојени у хрватске оружане снаге пре тога.
 
Slažem se. Oni su svojevremeno krenuli sa nekim spiskovima (sećam s da je bio neki spisak stradalih u Jazovki, pa su u taj spisak "trpali" i neke časne sestre) ali sem pojedinačnih spiskova za neke krajeve (npr Koprivnicu, tj par mesta u njoj) ne sećam se nekog ozbiljnijeg spiska. Postoje liste za pojedina ustaška naselja (npr Zrinj, Španovicu, Široki Brijeg) gde streljane ustaše navode kao žrtve komunističkog (a nekad i srpskog pa i velikosrpskog:mrgreen:) terora ali za Blajburg zaista nisam naišao na neki podrobniji spisak. I naravno, svi stradali su gotovo uvek domobrani:mrgreen: a ne ustaše.
Isto kao i Srebrenica gde još ima živih ljudi sa spiska “streljanih”.

A0DC7D23-5F41-414A-9B78-855F8CAED573.jpeg
 
Ко је још тада ликвидирао те усташе осим комуниста?
Тада не постоје усташе и домобрани као војне формације, сви су они спојени у хрватске оружане снаге пре тога.
Tj ustaše, domobrani su se razbežali bitno pre toga.
 

Ivo Goldstein: Na križnom putu nisu ubijani civili, nego ustaše i domobrani​

"Civili su puštani, i to treba reći, i prestati s manipulacijama"​


. “Postoje samo procjene koliko ih je ukupno bilo. Nitko, ni tada ni danas, nije imao pregled cjeline tih događaja. Realno je da je ustaša i domobrana bilo između 100 tisuća i 115 tisuća, a civila nekih 50 tisuća”, procijenio je.
“Posljednja brojka koju imamo je 13.300 žrtava, brojka Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Vice Vukojevića, koja je s radom završila 1999. Konačna brojka je vjerojatno nešto veća”
https://autonomija.info/ivo-goldstein-na-kriznom-putu-nisu-ubijani-civili-nego-ustase-i-domobrani/

Poimenicni spisak ''zrtava'' Blajburga
1. Ivica Martkovic - zapovednik logora Jasenovac
2. Franjo Sudar - ustaski pukovnik
3.
 

Ivo Goldstein: Na križnom putu nisu ubijani civili, nego ustaše i domobrani​

"Civili su puštani, i to treba reći, i prestati s manipulacijama"​


. “Postoje samo procjene koliko ih je ukupno bilo. Nitko, ni tada ni danas, nije imao pregled cjeline tih događaja. Realno je da je ustaša i domobrana bilo između 100 tisuća i 115 tisuća, a civila nekih 50 tisuća”, procijenio je.
“Posljednja brojka koju imamo je 13.300 žrtava, brojka Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Vice Vukojevića, koja je s radom završila 1999. Konačna brojka je vjerojatno nešto veća”
https://autonomija.info/ivo-goldstein-na-kriznom-putu-nisu-ubijani-civili-nego-ustase-i-domobrani/

Poimenicni spisak ''zrtava'' Blajburga
1. Ivica Martkovic - zapovednik logora Jasenovac
2. Franjo Sudar - ustaski pukovnik
3.
Nešto pametno jednom i od tebe.
 
Neko vreme sam se zanimao hrvatskim mitom o stradanju Hrvata na Blajburgu i iznenadio se kad sam shvatio da ne postoji spisak stradalih Hrvata o čijim mukama i patnjama se toliko priča. Sem pojedinih imena i manjih spiskova napravljenih naporima lokalnih istraživača u biti nema nekog celovitog spiska.

Zašto se Hrvati toliko trude da poimenično navedu spisak svih Srba stradalih u Jasenovcu dok ne pokušavaju da naprave spisak svojih stradalih heroja?
Vjerojatno površno i kad si shvatio ako jesi? razmjere zločina onda si povukao ručnu.Imena i prezimrna postoje u knjigama umrlih a kod nas u gradovima i selima zapadne Hercegovine postoje poimenični spiskovi koji se nisu vratili iza kapitulacije NDH a i sam Đilas je izjavio da je to bilo nepotrebno masakriranje seljaka.Pogledaj pojam Huda Jama a istraživači vele da je to jedna od manjih grobnicavećinom Hrvata civila i ratnih zarobljenika!Vaša Ćele Kula je mala maca za ove grobnice
 
Vjerojatno površno i kad si shvatio ako jesi? razmjere zločina onda si povukao ručnu.Imena i prezimrna postoje u knjigama umrlih a kod nas u gradovima i selima zapadne Hercegovine postoje poimenični spiskovi koji se nisu vratili iza kapitulacije NDH a i sam Đilas je izjavio da je to bilo nepotrebno masakriranje seljaka.Pogledaj pojam Huda Jama a istraživači vele da je to jedna od manjih grobnicavećinom Hrvata civila i ratnih zarobljenika!Vaša Ćele Kula je mala maca za ove grobnice
O tome je trebalo misliti kad se navlačila ustaška odora.
 

Back
Top