Već smo imali nešto slično u vreme Stipe Šuvara. Nije se proslavilo!
Sve dok obrazovanje bude, u suštini formalnost, kakvo god bilo, dualno ili ne, neće biti sjajno.
Škola je postala suprotnost sebi: umesto da đake, a naročito studente, uči i navodi na razmišljanje, oni treba samo da nauče odgovore na neka pitanja. Čim to nauče, polože ispite i dobiju diplome. Niko ih ne pita da li znaju da razmišljaju o problemima na koje će naići.
Niko ih ne pita da li imaju smisla za taj posao!
Tako dobijamo lekare koji se plaše da operišu, elektrotehničare koji se plaše struje, veterinare koji se boje životinja, ...
Da li će tu dvojno (dualno) ili trojno, ili bilo kakvo drugo obrazovanje išta da pomogne?
Ne, neće!
Prvi korak bi morao biti da se vidi ko za šta ima smisla i to mu preporučiti. Ne nametnuti.
Onda bi sve došlo na svoje mesto.
Pazi, ja uopšte nisam siguran da ti znaš šta je, zapravo, dualno obrazovanje. To nema nikakve veze sa nazovi-obrazovanjem u vreme Šuvara.
U Nemačkoj, recimo,
posle škole (koja traje do 10., odnosno gimnazija do 12./13. razreda), oni koji ne nastavljaju sa studijama (a to mogu, na fakultetima, samo oni koji su završili gimnaziju), uglavnom odlaze na "dualni zanat" (Dual Ausbildung). To znači da oni konkurišu na (zakonom definisana) "radna mesta za šegrte" (Ausbildungsplätze) u trajanju od 3.5 do 4.5 godine, zavisno od smera. Ova radna mesta imaju tačno propisane uslove (šta i kako se može/sme raditi) i tačno propisane plate (za 1. godinu toliko, za 2. nešto više, itd).
Za vreme šegrtovanja tj. učenja zanata, radi se (obično) 4 radna dana u firmi, a 1.5 dana (petak plus subota pre podne) se ide u "zanatsku školu", sa sve predmetima i časovima, naravno i ocenama. Tokom šegrtovanja, šegrti dobijaju u firmama sve složenije i složenije poslove da rade, i na kraju rade završni rad u firmi, plus odbranu istog i propitivanje u školi. U zanatskoj školi takođe postoje ocene za razne predmete, tako da se i tu mora proći.
Sve u svemu, posle tih 4 godine šegrtovanja na učenju zanata, šegrti dobijaju diplomu da su osposobljeni za određenu vrstu posla (od radnika na strugu, preko frizerke ili molera, radnika u knjigovodstvu do automehaničara). Za te 4 godine je šegrt provero 80% na radnom mestu, u firmi, i samim tim je naučio posao. Oni koji ga ne nauče, ili padnu predmete u šegrtskoj zanatskoj školi ne dobijaju diplomu, a i bivaju obično ranije izbačeni (lenjost, tupost, itd). Podrazumeva se da korupcije, nepotizma i ostalog nema, te se poslodavci u Nemačkoj mogu osloniti da onaj ko ima diplomu o određenom pozivu (Beruf), zaista i zna da radi taj posao, i da ga je već radio barem 4 godine. On ima titulu Zanatlija za ..., i to zaista znači nešto.
Posle završenog zanata, postoje i mogućnosti daljeg školovanja i napredovanja. Recimo, obrazovanje za industrijskog majstora i majstora (ranije u Srbiji poznato kao "majstorsko pismo", bukvalno prevedeno iz nemačkog
Meisterbrief). Za ovo je potrebno da imate x godina radnog iskustva, plus 4-5 godina škole (zavisno od smera), i završiti nije nimalo lako. Tu se uči i o rukovođenju ljudima - obično majstori imaju nekoliko do nekoliko desetina ljudi ispod sebe, a ja sam lično imao prilike da vidim iskusne majstore koji su vodili čitave proizvodne pogone od stotinak radnika (i industrijskih inženjera među njima!). Postoji i dalje obrazovanje za zvanje tehničara, "škola za tehničare", što je i plafon za napredovanje bez studiranja.
U Nemačkoj (i drugim zemljama koje praktikuju dualno obrazovanje) praktično i nema onog što se Srbiji zove "da se zaposlim
negde sa srednjom školskom spremom", generičkih radnih mesta nema. Praktično svi poslovi, osim onih najjednostavnijih tipa nosač nameštaja, zahtevaju da imate i diplomu za taj poziv, odnosno zanat. Ovo je različito i od USA sistema, gde se ljudi uglavnom priučavaju za posao na samom poslu. Zato se i nemački poslodavci u nemačkim firmama u USA žale na tupave Amere koji ništa ne znaju da rade, a očekuju da ih priuče za 2 nedelje nečemu što Nemci uče 4-5 godina na šegrtovanju... Velike nemačke firme, tipa auto industrije (Daimler, BMW, itd) i ostali (STIHL, FESTO, itd) uglavnom u USA imaju svoje interne "zanatske škole" koje moraju da se prođu, da bi bili na nivou radnika sa završenim zanatom u Nemačkoj.
Ovo je postojalo jednom i u Srbiji, pre svega pre 2. svetskog rata - moj deda je upravo prošao kroz taj sistem (i tada iskopiran od Austrijanaca i Nemaca, naravno) i prvo šegrtovao (4-6 godina tada), i posle "išao da uči za majstora u XXX". Na kraju je dobio majstorsko pismo (govorio je da je "mečku rodio" dok nije uspeo da završi). Ali, tada je i ta titula, to majstorsko pismo zaista bila garancija kvaliteta i posebnosti.