Da li mislite da imate ono sto je potrebno?

smfgreat

Aktivan član
Poruka
1.159
Da li mislite da imate ono sto je potrebno za prezivljavanje? Recimo da zaglavite negde daleko gde nema zive duse samo divljina i priroda. Da li mislite da bi ste se snasli i kako? Recimo da zamislite takvu situaciju sta je najgore sta bi ste jeli, pili i gde bi spavali. Dakle najgora moguca varijanta prezivljavanja ali ne i nemoguca:
 
bas sam razmisljala o tome kada sam citala knjigu i gledala film into the wild. i kontala sam da me sad neko baci u neku sumu, divljnu, ko zna gde da bih izdrzala tolko dok mi se ne otopi ono masnih naslaga sto imam, i to ako ne naletim pre toga na nekog medjeda il tako neki oblik zivota koji bi predstavljao pretnju po moje postojanje. i to me bas rastuzilo :neutral: jedino bih znala vatru da potpalim, i to ako nadjem suvo drvo negde :(
 
Da li mislite da imate ono sto je potrebno za prezivljavanje? Recimo da zaglavite negde daleko gde nema zive duse samo divljina i priroda. Da li mislite da bi ste se snasli i kako? Recimo da zamislite takvu situaciju sta je najgore sta bi ste jeli, pili i gde bi spavali. Dakle najgora moguca varijanta prezivljavanja ali ne i nemoguca:

Mene stra' od toga. Malo toga volim da jedem. Osushila bih se pored neukusne hrane. Sve bi me svrbelo ako nema neke reke u okolini da se kupam svaki dan. Bilo bi mi dosadno bez proizvoda civilizacije (asfalta i kompa). Ne bih mogla da spavam u frci da ce mi bube uci u ushi il u gatje. Jednostavno nemam resenje za takvu situaciju. Nedo Bog...pupupu.
 
Da li mislite da imate ono sto je potrebno za prezivljavanje? Recimo da zaglavite negde daleko gde nema zive duse samo divljina i priroda. Da li mislite da bi ste se snasli i kako? Recimo da zamislite takvu situaciju sta je najgore sta bi ste jeli, pili i gde bi spavali. Dakle najgora moguca varijanta prezivljavanja ali ne i nemoguca:

nemam to nesto
ja bi legla i cekala da umrem
najiskrenije
 
Da li mislite da imate ono sto je potrebno za prezivljavanje? Recimo da zaglavite negde daleko gde nema zive duse samo divljina i priroda. Da li mislite da bi ste se snasli i kako? Recimo da zamislite takvu situaciju sta je najgore sta bi ste jeli, pili i gde bi spavali. Dakle najgora moguca varijanta prezivljavanja ali ne i nemoguca:

Zamisljam...i def. nije isto zaglaviti u prasumi Perucici, ili Amazonskoj prasumi. :lol: U prvoj varijanti mozda bih i prezivjela...prednost domaceg terena, pa...
Inace super knjiga "Ishrana u prirodi"...procitah je davne 1992., sa 9 mi godinica...u slicnim okolnostima, zaglavljeni na planini, u hotelu doduse :lol:, i u nedostatku slikovnica i bajki u tadasnjoj biblioteci...
Elem, ima tu puno udjela i faktor srece...dzaba znanje, intelegencija, snalazenje u prirodi, bla, bla...dovoljna je sekunda da te bocne otrovnica i cao...
Volim prirodu, vise nego civilizaciju (izgovorih/napisah ovu srcuci nes, i kuckajuci, ah licemjerja:lol:), ali mislim da je podjednako lako/tesko snalazenje u obe varijante dzungle...
 
mislim da bih i ja uzivala.pogotovu ako je pored neke vode
jedem sve i skoljke i rakove i zmije i zabe i ribe i puzeve i umem sama da ih ulovim (pogotovu puzeve :D)
dok sam bila mlada,dozivljavala sam sebe kao amazonku,al sam posle cula sta rade sa muskarcima,pa sam odustala.
umem da galopiram na konju bez sedla,cesto sam spavala pod vedrim nebom,jedem sve sto je zeleno
samo bi sa vatricom imala problema,al cenim da bih nasla nekog domorodca koji bi odrzavao iskricu:rumenko:
 
Ma koliko da zamišljam najgori scenario, a pritom sedim zavaljena udobno u stolicu u toplini doma svoga, budem ubeđena da ne bih mnogo toga mogla da izdržim i uradim ne bi li prezivela...u smislu da jedem sta god ako icega uopste tamo i ima, da pijem mokraću ako nema vode ne bih li preživela, da jedem bube koje na slici kad vidim oću da mrem. itd..i verovatno većina to misli.
Ali postoji onaj instiktivni nagon za preživljavanjem koji i samoubice koje skaču sa mosta tera da udahnu ne bi li preživeli iako su nepun minut ranije želeli da ih više nema...
E, taj instikt je nešto što zna na sreću samo onaj nesrećnik koji to doživi, i verovatno bi smo svi bili spremni na trenutno nam nezamislive stvrai radi preživljavanja...​
...​
 
Da li mislite da imate ono sto je potrebno za prezivljavanje? Recimo da zaglavite negde daleko gde nema zive duse samo divljina i priroda. Da li mislite da bi ste se snasli i kako? Recimo da zamislite takvu situaciju sta je najgore sta bi ste jeli, pili i gde bi spavali. Dakle najgora moguca varijanta prezivljavanja ali ne i nemoguca:

....mislim da bih u ratu i u divljini nastradala prva...ne volim situacije dovedene do krajnosti. Medjutim, bombardovanje preziveh bez traume tako da bih se verovatno i u divljini nekako snasla, probude se neki instikti valjda pa se izvlaci iz mozga davno procitana knjiga ili odgledan film u kome se pricalo o otrovnim pecurkama. Trazila bih potok verovatno i isla u pravcu toka istog da ne lutam...uz vodu obicno ima nekih kuca ili sela, pre ili kasnije...
 
mislim da bih i ja uzivala.pogotovu ako je pored neke vode
jedem sve i skoljke i rakove i zmije i zabe i ribe i puzeve i umem sama da ih ulovim (pogotovu puzeve :D)
dok sam bila mlada,dozivljavala sam sebe kao amazonku,al sam posle cula sta rade sa muskarcima,pa sam odustala.
umem da galopiram na konju bez sedla,cesto sam spavala pod vedrim nebom,jedem sve sto je zeleno
samo bi sa vatricom imala problema,al cenim da bih nasla nekog domorodca koji bi odrzavao iskricu:rumenko:

Ja sve isto ko ti, samo što bih više volela indijanca od domoroca. Domoroci nose one opasne "gaće" a ja se plašim.
Papua_tree_people_Kombai%20%2814%29.JPG
 

Back
Top