крсташ
Poznat
- Poruka
- 8.551
Тај језик се говорио у доба СФРЈ.Poznato, da nije proterao germanizme iz hrvatskog sad bi govorili pravi agramerski nemački.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Тај језик се говорио у доба СФРЈ.Poznato, da nije proterao germanizme iz hrvatskog sad bi govorili pravi agramerski nemački.
Li-la.Evo i nekih karakterističnih kroatizama, tj bohemizama koje svi percipiraju kao kroatizme. @Urvan Hroboatos? @Mej bregami?
naklada (tiraž) - češ. náklad
dostatan (dovoljan) -češ. dostatečné
opetovati (ponoviti) - opětovat
dotičan (pomenut, -a, -o) - češ. dotyčné
tlak (pritisak) - češ. tlak
dojam (utisak) - češ. dojem
kopar (mirođija) - češ. kopr
ličilo (šminka) - češ. ličidlo
laštiti (polirati) - češ. leštit
Не мораш „потезати” средњевјековног Душана, имаш код Његоша (а то је колико јуче), пјесма „Ноћ скупља вијека”:Srbi su u srednjem vjeku za 1000 koristili rječ 'tisuća', npr. u Dušanovom zakoniku na više mjesta stoji 'tisuća.' Sjećam se iz školskih dana kad nam je profesorka istorije čitala neke djelove Dušanovog zakonika i pročitala 'tisuća' pola razreda je reagovalo kricima kojima su izražavali čuđenje i zaprepašćenje, a neki su počeli dobacivati 'otkud tu hrvatska reč', 'to je hrvatska reč' i slično.Onda nam je ona objasnila da su i Srbi u srednjem vjeku uključujući i period cara Dušana govorili 'tisuća' i da to nije isključivo hrvatska, već opšteslovenska rječ. Kod Srba je rječ 'tisuća' zamjenjena sa 'hiljada' što je pozajmljenica iz grčkog jezika(https://en.m.wiktionary.org/wiki/hiljada), a to se vrv. desilo u ranom osmanskom periodu. Zanimljivo je da se 'tisuća' nije očuvala ni u jednom srpskom dijalektu. Još zanimljivije od toga je da katolici iz BiH i Dalmacije (a moguće i Slavonije) govore 'iljada' (bez H) identično kao dinarski Srbi. Hrvati iz BiH i Dalmacije koji danas govore 'tisuća' su to usvojili iz standardnog hrvatskog jezika nedavno iz relativno skoro, a preci su im govorili 'iljada.' Evo npr. među dalmatinskim izrazima sa linka u zagradi pod I stoji 'iljada' i pored je stavljeno da ti znači 'tisuća' tj. prevedeno je na književni hrvatski jezik (https://blog.dnevnik.hr/dalmata/200...log&id=1625601953&subpage=0&subdomain=dalmata). Bosansko-hercegovački muslimani govore 'hiljada', oni imaju H za razliku od dinarskih Srba i BiH i dalmatinskih katolika koji nisu koristili glas H izvorno pa su zato govorili 'iljada.' Dakle kad su preci današnjih pravoslavnih Srba u ranom osmanskom periodu odbacili rječ 'tisuća' i uzeli umjesto nje '(h)iljada' očito su tada isto uradili i preci današnjih Bošnjaka i BiH/dalmatinskih katolika/Hrvata. To je samo jedan od mnogih pokazatelja da su oni bili jedan organizam sa Srbima, a ne sa čakavcima i kajkavcima kod kojih nije došlo do te promjene i slovenska rječ 'tisuća' se u kontinuitetu održala do danas.
Zanimljivo je da je Njegoš prije skoro 200 godina koristio rječ 'tisuća', s druge strane katolički Dalmatinci, Bosanci i Hercegovci su do prije par decenija govorili 'iljada' i nisu imali pojma šta znači 'tisuća' i da taj izraz uopšte postoji.Не мораш „потезати” средњевјековног Душана, имаш код Његоша (а то је колико јуче), пјесма „Ноћ скупља вијека”:
...
Малена јој уста слатка, а ангелски обрашчићи –
од тисуће што чувствујем једну не знам сада рећи!
...
Prije je do toga došlo sa uvođenjem školstva, poglavito u Jugoslavijama gdje se srpski bio službeni od uprave do vojske.Srbi su u srednjem vjeku za 1000 koristili rječ 'tisuća', npr. u Dušanovom zakoniku na više mjesta stoji 'tisuća.' Sjećam se iz školskih dana kad nam je profesorka istorije čitala neke djelove Dušanovog zakonika i pročitala 'tisuća' pola razreda je reagovalo kricima kojima su izražavali čuđenje i zaprepašćenje, a neki su počeli dobacivati 'otkud tu hrvatska reč', 'to je hrvatska reč' i slično.Onda nam je ona objasnila da su i Srbi u srednjem vjeku uključujući i period cara Dušana govorili 'tisuća' i da to nije isključivo hrvatska, već opšteslovenska rječ. Kod Srba je rječ 'tisuća' zamjenjena sa 'hiljada' što je pozajmljenica iz grčkog jezika(https://en.m.wiktionary.org/wiki/hiljada), a to se vrv. desilo u ranom osmanskom periodu. Zanimljivo je da se 'tisuća' nije očuvala ni u jednom srpskom dijalektu. Još zanimljivije od toga je da katolici iz BiH i Dalmacije (a moguće i Slavonije) govore 'iljada' (bez H) identično kao dinarski Srbi. Hrvati iz BiH i Dalmacije koji danas govore 'tisuća' su to usvojili iz standardnog hrvatskog jezika nedavno iz relativno skoro, a preci su im govorili 'iljada.' Evo npr. među dalmatinskim izrazima sa linka u zagradi pod I stoji 'iljada' i pored je stavljeno da ti znači 'tisuća' tj. prevedeno je na književni hrvatski jezik (https://blog.dnevnik.hr/dalmata/200...log&id=1625601953&subpage=0&subdomain=dalmata). Bosansko-hercegovački muslimani govore 'hiljada', oni imaju H za razliku od dinarskih Srba i BiH i dalmatinskih katolika koji nisu koristili glas H izvorno pa su zato govorili 'iljada.' Dakle kad su preci današnjih pravoslavnih Srba u ranom osmanskom periodu odbacili rječ 'tisuća' i uzeli umjesto nje '(h)iljada' očito su tada isto uradili i preci današnjih Bošnjaka i BiH/dalmatinskih katolika/Hrvata. To je samo jedan od mnogih pokazatelja da su oni bili jedan organizam sa Srbima, a ne sa čakavcima i kajkavcima kod kojih nije došlo do te promjene i slovenska rječ 'tisuća' se u kontinuitetu održala do danas.
Niđe veze. Nepismeni katolički seljaci iz Dalmacije i BiH govore 'iljada', a tako su im govirili i didovi, pradidovi, šukundidovi i dalji preci. Tek sa školovanjem u novije doba katolici iz tih krajeva prelaze na 'tisuću.'Prije je do toga došlo sa uvođenjem školstva, poglavito u Jugoslavijama gdje se srpski bio službeni od uprave do vojske.
Do 2.sr. Bosna, srpski krajevi u Hrvatskoj, Srbija itd. je bilo većinom nepismeno, ako su znali brojati do 20, više im nije ni trebalo u životu.
Srbi jesu u daljoj prošlosti koristili taj izraz, ali danas je on za nas nekako tuđi i asociramo ga sa Hrvatina. Tuđu je čak i Hrvatima iz BiH i Dalmacije, iako se oni trude da ga usvoje.
Srbi su u srednjem vjeku za 1000 koristili rječ 'tisuća', npr. u Dušanovom zakoniku na više mjesta stoji 'tisuća.' Sjećam se iz školskih dana kad nam je profesorka istorije čitala neke djelove Dušanovog zakonika i pročitala 'tisuća' pola razreda je reagovalo kricima kojima su izražavali čuđenje i zaprepašćenje, a neki su počeli dobacivati 'otkud tu hrvatska reč', 'to je hrvatska reč' i slično.Onda nam je ona objasnila da su i Srbi u srednjem vjeku uključujući i period cara Dušana govorili 'tisuća' i da to nije isključivo hrvatska, već opšteslovenska rječ. Kod Srba je rječ 'tisuća' zamjenjena sa 'hiljada' što je pozajmljenica iz grčkog jezika(https://en.m.wiktionary.org/wiki/hiljada), a to se vrv. desilo u ranom osmanskom periodu. Zanimljivo je da se 'tisuća' nije očuvala ni u jednom srpskom dijalektu. Još zanimljivije od toga je da katolici iz BiH i Dalmacije (a moguće i Slavonije) govore 'iljada' (bez H) identično kao dinarski Srbi. Hrvati iz BiH i Dalmacije koji danas govore 'tisuća' su to usvojili iz standardnog hrvatskog jezika nedavno iz relativno skoro, a preci su im govorili 'iljada.' Evo npr. među dalmatinskim izrazima sa linka u zagradi pod I stoji 'iljada' i pored je stavljeno da ti znači 'tisuća' tj. prevedeno je na književni hrvatski jezik (https://blog.dnevnik.hr/dalmata/200...log&id=1625601953&subpage=0&subdomain=dalmata). Bosansko-hercegovački muslimani govore 'hiljada', oni imaju H za razliku od dinarskih Srba i BiH i dalmatinskih katolika koji nisu koristili glas H izvorno pa su zato govorili 'iljada.' Dakle kad su preci današnjih pravoslavnih Srba u ranom osmanskom periodu odbacili rječ 'tisuća' i uzeli umjesto nje '(h)iljada' očito su tada isto uradili i preci današnjih Bošnjaka i BiH/dalmatinskih katolika/Hrvata. To je samo jedan od mnogih pokazatelja da su oni bili jedan organizam sa Srbima, a ne sa čakavcima i kajkavcima kod kojih nije došlo do te promjene i slovenska rječ 'tisuća' se u kontinuitetu održala do danas.
Nisam siguran je li se u Splitu govorilo 'tisuća', 'iljada' i nešto treće prije 20-og vjeka dok je on bio čakavski. Logično bi bilo da nisu govorili 'iljada', mada nije nemoguće pošto su oni imali manjeg štokavskog upliva zbog uticaja zaleđa koje je vjekovima ranije bilo štokavsko. U 20-om vjeku u Split se slilo puno ljudi iz Dalmatinske Zagore, a došlo je u solidnom broju i ljudi iz zapadne Hercegovine i Tropolja (sa područja Duvna i Livna). Ti doseljenici su skoro potpuno štokavizirali Split, tako da je čakavskih elemenata ostalo samo u tragovima. Vrv. je izraz 'iljada' došao u Split sa pomenutim doseljenicima u 20-om vjeku. U tim krajevina izvorno se ne koristi glas H, pa se i to uklapa da je baš oblik 'iljada' (bez H) došao u Split sa njima.Negdje 2000-2001 sam gledao jednu emisiju na HRT-u (u CG je nerijetko prenošen sadržaj sa HRT-a, iako bez satelitske antene nisi mogao hvatati HRT), bio je to intervju sa članovima grupe Magazin.
Elem, i Tonči Huljić i Jelena Rozga i onaj dugokosi (ne znam mu ime) su konstantno govorili "iljada" (bez H) umjesto "tisuća".
Dalmatinski čakavci znaju koristiti romanizam "milja" (ili neku varijantu istog), ali nikad nisam čuo da kažu iljada/hiljada.
Ili koriste "tisuća" ili "milja".
Baski su takođe preuzeli taj romanizam od Španaca, pa kažu "milla ezker" ("Hvala puno", doslovno "hiljadu lijevih strana", jer se lijeva strana metaforički povezuje sa srcem).
Tako govore i stariji kajkavci, generacija koja je u mladosti bila izložena književnom jeziku prožetom srbizmima u školi i vojsci.Niđe veze. Nepismeni katolički seljaci iz Dalmacije i BiH govore 'iljada', a tako su im govirili i didovi, pradidovi, šukundidovi i dalji preci. Tek sa školovanjem u novije doba katolici iz tih krajeva prelaze na 'tisuću.'
U Dalmaciji i BiH 'iljada' su govorili katolici i u doba Austrougarske kad srpski uticaj u tim područjima nije postojao. Nakon raspada AU u prvoj Jugoslaviji školovaniji su počeli govoriti 'hiljada', dakle samo jedno slovo razlike. U komunističkoj Jugoslaviji u tim krajevima Hrvati počinju koristiti izraz 'tisuća' koju su usvajali iz hrvatske verzije ondašnjeg srpskohrvatskog standarda putem školovanja i taj proces je bio izraženiji u periodu bliže raspadu druge Jugoslavije nego njenom nastanku. Nakon raspada SFRJ Hrvati iz navedenih krajeva masovnije nego ikad ranije počinju govoriti 'tisuća', tako da danas tamo 'iljada' govore uglavnom malobrojni nepismeni ili polu pismeni starci koji žive po selima. Hrvati iz BiH kad kažu 'tisuća' ističu da su različiti od muslimana i Srba koji naravno ne koriste taj izraz. Nije samo u pitanju 'tisuća' nego i dosta toga drugog što uzimaju iz Hrvatske iz hrvatskog književnog jezika da bi se razlikovsli od muslimana/Srba, a što ne pripada njihovom originalnom govoru. U Republici Srpskoj je bio pokušaj uvođenja ekavice 1990-ih da bi se tamošnji Srbi razlikovali od muslimana prvenstveno, ali to nije zaživilo.Tako govore i stariji kajkavci, generacija koja je u mladosti bila izložena književnom jeziku prožetom srbizmima u školi i vojsci.
To se vidi i na televiziji kad ti stari pokušavaju govoriti književni, tako su naučeni.
Osobno imam razne obiteljske dokumenate od 19.st do danas i lijepo se vidi kako se u kojem sustavu mijenjao i jezik.
Dok krajem 19., početkom 20.st. se jezik ne razlikuje od današnjeg hrvatskog, u kraljevini Jugoslaviji su dokumenti na ćirilici i latinici, s tim da je na oba pisma srpski.
Poslije 2.sr. vraća se hrvatski, ali prožet srbizmima, nema hrvatskih naziva mjeseci i sl.
To je tvrdnja kao i da su svi oni znali tada kineski, ne možeš se dokazati za običan narod jer nepismeni nisu ostavili traga tome. Ono što se ima od knjiga pisaca katolika iz Bosne pokazuje da su koristili tisuća.U Dalmaciji i BiH 'iljada' su govorili katolici i u doba Austrougarske kad srpski uticaj u tim područjima nije postojao. Nakon raspada AU u prvoj Jugoslaviji školovaniji su počeli govoriti 'hiljada', dakle samo jedno slovo razlike. U komunističkoj Jugoslaviji u tim krajevima Hrvati počinju koristiti izraz 'tisuća' koju su usvajali iz hrvatske verzije ondašnjeg srpskohrvatskog standarda putem školovanja i taj proces je bio izraženiji u periodu bliže raspadu druge Jugoslavije nego njenom nastanku. Nakon raspada SFRJ Hrvati iz navedenih krajeva masovnije nego ikad ranije počinju govoriti 'tisuća', tako da danas tamo 'iljada' govore uglavnom malobrojni nepismeni ili polu pismeni starci koji žive po selima. Hrvati iz BiH kad kažu 'tisuća' ističu da su različiti od muslimana i Srba koji naravno ne koriste taj izraz. Nije samo u pitanju 'tisuća' nego i dosta toga drugog što uzimaju iz Hrvatske iz hrvatskog književnog jezika da bi se razlikovsli od muslimana/Srba, a što ne pripada njihovom originalnom govoru. U Republici Srpskoj je bio pokušaj uvođenja ekavice 1990-ih da bi se tamošnji Srbi razlikovali od muslimana prvenstveno, ali to nije zaživilo.
Jedno su obrazovani ljudi kojih je u BiH među katolicima prije 20-og v. bilo jako malo i uglavnom su bili iz crkvenih krugova, a drugo su nepismeni seljaci koji su bili ogromna većina. Svaki iskren Hrvat iz BiH će reći kad i ko je prvi u njegovoj porodici počeo govoriti 'tisuća', a da su preci prije toga govorili 'iljada.'To je tvrdnja kao i da su svi oni znali tada kineski, ne možeš se dokazati za običan narod jer nepismeni nisu ostavili traga tome. Ono što se ima od knjiga pisaca katolika iz Bosne pokazuje da su koristili tisuća.
Ako su bili nepismeni, nisu znali ni brojati i zbrajati. Broj 1000 je njima bio nepoznat. Em nisu imali novac jer je se sve obavljalo trampom, em nisu bili toliko bogati da bi imali nešto u tisućama.Jedno su obrazovani ljudi kojih je u BiH među katolicima prije 20-og v. bilo jako malo i uglavnom su bili iz crkvenih krugova, a drugo su nepismeni seljaci koji su bili ogromna većina. Svaki iskren Hrvat iz BiH će reći kad i ko je prvi u njegovoj porodici počeo govoriti 'tisuća', a da su preci prije toga govorili 'iljada.'
Nemam pojma, nikad se nisam bavio njihovim govorom.@Mej bregami
Da se manemo BiH katolika za trenutak, zašto muslimani u BiH govore 'hiljada'?