Da li je starost mudrost, ili...

Starost nije bolest. Moj deda je sa 80-87 godina bio vrlo aktivan. Bolovao je 5 dana, od moždanog udara i preminuo je u 92 godini.

Da nije bilo moždanog udara možda bi živeo do 95 godine, ko zna.

I bio je mudar čovek.
и моји исто и баба и ђед
ђед тешко рањаван у другом свј. рату
живили на имању, никад им није требала помоћ млађих за живот
мозак до задњи дана функционисао боље него многи са 20 година

запамтио сам њихове савјете и приче, али узело је године и године и живот да схватим њихове поруке
задње занимљиве генерације код нас
 
заборавих рећи
можда једна од најбољи животни порука моји стари је
постављај питање, увијек и свуда
и не вјеруј никоме (док се не докаже да можеш), поготово званичним "истинама"
један мој ђед, прошао Сутјеску и Неретву, коментар на оно што су ови говорили: "није то ништа баш тако било"
није се смјело о томе (детањније) онда али он би увијек тако рекао
најгори су постали најбољи посље рата а онај ко се стварно борио са чела прешао на пркно

обично онај ко поставља питања је на правом путу
 
...ili postaješ još gluplji nego što si bio? Starost se oduvek povezuje sa mudrošću, ali nekada davno ti mudraci nisu živeli dugo kao što se danas živi. Pre se umiralo sa 50, 60 godina, ljudi su već u četrdesetim bili stari i nisu još stigli da izlape. A u četrdeset i nekoj, mozak još uvek dobro radi. Problem je što se sada povećao životni vek, a rok trajanja mozgu - nije, pa se neko još uvek drži one, kao pijan plota - da su stari ljudi mudraci.
U 80% slučajeva, to su najobičnije izlapotine. Ne javljaju džaba ona upozorenja na televiziji i u novinama - penzioneri, čuvajte se prevara, penzioneri ne nasedajte...i slično. Zašto neko decu ne upozorava, nego baš ciljano - penzionere. Oni su poslušni, lojalni su svakoj vlasti, veruju u sve što im se kaže i više se plaše da ne ostanu bez penzije, nego da im deca pomru. Pola njih su nepismeni - često čitam njihove komentare "kamiJon", "aviJon", "radiJo" i slično... a trte se da sve znaju. Oni bre ne znaju da pišu. Takve pravopisne greške se ispravljaju još u prvom razredu. Ne skidaju se sa Pinka, Hepija i zadruga... Nemaju ni zarđalu žutu banku u džepu, al se zato prvi guraju da glasaju. Svako malo, pa javljaju kako je neki penzioner bio žrtva prevare.
I posle neko kaže - slušaj starog čoveka. Koga bre da slušam? Onog što mu Tito isprao mozak Marksizmom, onog što mu Jezda pokupio svu ušteđevinu, onog što piše "kamiJon" i što nema 100 dinara u džepu da kupi kesicu semenki.
Šta ja od takvih ljudi mogu pametno da čujem i naučim, kad oni nisu naučeni - svaki put ih preveslaju na istu foru.
Za mene je star čovek, u većini slučajeva - izlapetis.
Ne sudi, da ne bi sudili tebi.... Starost je za poštovanje, bili mudri ili ne....
 
не баш
једну од најодвратнији ријечи у животу које сам чуо је било дјетету од старог смећа
значи за повраћање

поштовање се заслужи
Imam samo lepa sećanja na starije iz moje porodice. Zaslužili su poštovanje. Svako formira mišljenje na osnovu ličnog doživljaja.
 

Back
Top