Da li je sloboda izražavanja stvar prošlosti?

Sensei

Master
Moderator
Poruka
93.252
Censorship.jpg


Skoro svi znaju za organizaciju Amnesty Internešanel i njenu borbu za prava ljudi u celom svetu. Evo šta piše u opisu njihove delatnosti:


Vaš glas je važan. Imate pravo da kažete šta mislite, delite informacije i zahtevate bolji svet. Takođe imate pravo da se slažete ili ne slažete sa onima koji su na vlasti i da to mišljenje iznosite na mirnim protestima.

Ostvarivanje ovih prava – bez straha ili nezakonitog mešanja – ključno je za život u otvorenom i pravednom društvu; onaj u kojem ljudi mogu pristupiti pravdi i uživati svoja ljudska prava.

Ipak, vlade širom sveta rutinski zatvaraju ljude zbog toga što govore, iako se ustavi skoro svake zemlje pominju vrednost „slobode govora“.

Vlade su dužne da zabrane govor mržnje, huškački govor, ali mnoge zloupotrebljavaju svoja ovlašćenja da ućutkaju miroljubivo neslaganje donošenjem zakona koji kriminalizuju slobodu izražavanja. Ovo se često radi u ime borbe protiv terorizma, nacionalne bezbednosti ili vere. U skorije vreme, sloboda izražavanja je bila ugrožena od strane vlasti koje su pritiskale aktiviste, nevladine organizacije i pojedince koji pomažu izbeglicama i migrantima.

Način na koji vlade tolerišu nepovoljne stavove ili kritičke glasove često je dobar pokazatelj kako se uopšteno odnose prema ljudskim pravima.

Amnesti internešenel podržava ljude koji mirno govore za sebe i druge – bilo da su novinari koji izveštavaju o nasilju od strane bezbednosnih snaga, sindikalac koji otkriva loše uslove rada ili domorodački lider koji brani svoja prava na zemljište od velikog biznisa. Slično bismo branili i pravo onih koji podržavaju stavove krupnog biznisa, snaga bezbednosti i poslodavaca da mirno izraze svoje stavove.


Da li se osećate kao da su vam ova prava uskraćena? Da li se osećate bespomoćni?
 
Da,
sve što kažeš nam je oduzeto i još mnogo toga. Da budem precizan, nisu nam oduzeli nego ga nikada nismo imali. Nešto što je na papiru ne znaci da stvarno postoji. Kada pričamo gluposti, nema slabosti za bandu (vrsta mafije), sve je dozvoljeno. Pogotovo kada se priča o tome o čemu oni vole da i na način kako oni pričaju . Onog trenutka kada se kaže nešto što nije dobro za njih i dobije moć, tada stiže je represija sa njihove strane.

Takođe se zna, da ljudi uopšte više nema. Jer sad vlada takozvana VLADAVINA PRAVA. To znači, da nemaju ljudi više nikakvih prava nego samo pravna iluzija, pravni entiteti. Tako mi ljudi, koji zaista postojimo, na neki način mnogo manje vrijedimo (tako se svi ponašaju do nas) nego neki izmišljeni entitet, korporacija, firma.
 
Gledajte šta se događa tako u brzo:
Moderator ne znam zašto si izabrao, da vrlo bitno pitanje za čovjeka po njegovom životu staviš u rubricu; Zabava-svaštara. Pa možda je tako i bolje da je. Možda se može onda bezazleno pričati i ne uzrukuje neke teške stvari.
Ali pustimo to za sad.
-----------------------
Robstvo čovjeka nekada ono o kojem nas uče i u školama kazalo je da onaj koji nije imao u pravnom sustavu ime i pravo do identiteta onaj je bio rob.
Onda se dogodilo, da su uradno izbrisali i zabranili robstvo. Tako ljudi danas misle, da velikog robstva više nema. To je zato, što se dogodilo, da su neki stvorili uvjete, da večina, skoro svi postanu robovi a ne da robstvo prestane.
Tako danas skoro svi, koji imaju identitet na papiru takođe su i rob. Znaju to ili ne.
Zašto kažem skoro svi?
Zato jer u pravnom sustavu vladavine prava postoji hierarhija. Ona nekim daje nadljudske moči. A to uradi na način, da su u tom sustavu statusi pojedinaca.
Oni koji imaju, da neču biti predug status nečega više oni ne odgovaraju za zla što ih počinju ni nemaju ograničenja što mogu da rade. Imaju imunitet različitih vrsta, takođe bez, da išta pametno urade i pridonose zagarantirani su im luksuz i ubezbeđenje (varnost).

A sa druge strane ima onih, koji žive u velikom nevidnom kavezu. Nevidan kavez i robstvene lance pravi tačno ona pravna iluzija pravnog sustava. Jer ta sustav bio je očito proveden u djelovanje samo zbog razloga, da vrlo malo ljudi može da koristi životnu energiju svih drugih ljudi na svijetu pa i zemlju sa potpuno druge pozicije nego što bi mogli ako toga ne bih bilo.

Tako se kroz represiju i školski sistem trenira (dresura) ljude, da se im u glavama, u mislima i srcu stvori onaj kavez iz koga ne vide izlaza. (indoktrinacija) Ona njima kaže ko i šta je njim oblast i vlasnik. Istina je tako sakrivena. Ona-on kaže , da nema vlasnika i nema oblasti. Ali sustav na papiru kaže da ima. I ljudi kad su indoktrinirani ili zli jer če imati od toga benificije onda sprovedu to što je na papiru a ne ono što je istina.
Tako pravni sustav ne podrži istinu koja je jedina bitna nego podrži pravdu. A ne svaku pravdu več onu svoju pa bila nepravedna koliko hoče.

Slon, tigar kad su divlji. Nad njima nema oblasti (vlasti). Ali kad se ih trenira, dresira onda mogu da stoje na dvije noge i rade budalaštine. (cirkus)
Tako i sa ljudima. Vrlo mlađe ljude se dadne na dresuru, indoktrinaciju i onda postanu i mnogi ostaju glupi cijeli život svoj.
 
Sloboda izrazavanja?
To je uvek bila samo iluzija.
Kakav bre Amnesty i druge organizacije...
Loklani moicnici i sherifi svuda zavode diktaturu.
Ko god je kroz istoriju rekao nesto sto se nije dopalo vladaocu nestao je.
Ili bio utamniccen.
Lajanje po internetu je donekle dozvoljeno...ipak moraju postojati granice.
Ne postoji sloboda izrazavanja.
Osim u nasem umu. A meni je to dovoljno.
 
Da,
sve što kažeš nam je oduzeto i još mnogo toga. Da budem precizan, nisu nam oduzeli nego ga nikada nismo imali. Nešto što je na papiru ne znaci da stvarno postoji. Kada pričamo gluposti, nema slabosti za bandu (vrsta mafije), sve je dozvoljeno. Pogotovo kada se priča o tome o čemu oni vole da i na način kako oni pričaju . Onog trenutka kada se kaže nešto što nije dobro za njih i dobije moć, tada stiže je represija sa njihove strane.

Takođe se zna, da ljudi uopšte više nema. Jer sad vlada takozvana VLADAVINA PRAVA. To znači, da nemaju ljudi više nikakvih prava nego samo pravna iluzija, pravni entiteti. Tako mi ljudi, koji zaista postojimo, na neki način mnogo manje vrijedimo (tako se svi ponašaju do nas) nego neki izmišljeni entitet, korporacija, firma.
Jako mi se dopada to o čemu pišeš i kako pišeš...
Veoma lepo objašnjavaš pravo stanje stvari!
Hvala!
 
Censorship.jpg


Skoro svi znaju za organizaciju Amnesty Internešanel i njenu borbu za prava ljudi u celom svetu. Evo šta piše u opisu njihove delatnosti:


Vaš glas je važan. Imate pravo da kažete šta mislite, delite informacije i zahtevate bolji svet. Takođe imate pravo da se slažete ili ne slažete sa onima koji su na vlasti i da to mišljenje iznosite na mirnim protestima.

Ostvarivanje ovih prava – bez straha ili nezakonitog mešanja – ključno je za život u otvorenom i pravednom društvu; onaj u kojem ljudi mogu pristupiti pravdi i uživati svoja ljudska prava.

Ipak, vlade širom sveta rutinski zatvaraju ljude zbog toga što govore, iako se ustavi skoro svake zemlje pominju vrednost „slobode govora“.

Vlade su dužne da zabrane govor mržnje, huškački govor, ali mnoge zloupotrebljavaju svoja ovlašćenja da ućutkaju miroljubivo neslaganje donošenjem zakona koji kriminalizuju slobodu izražavanja. Ovo se često radi u ime borbe protiv terorizma, nacionalne bezbednosti ili vere. U skorije vreme, sloboda izražavanja je bila ugrožena od strane vlasti koje su pritiskale aktiviste, nevladine organizacije i pojedince koji pomažu izbeglicama i migrantima.

Način na koji vlade tolerišu nepovoljne stavove ili kritičke glasove često je dobar pokazatelj kako se uopšteno odnose prema ljudskim pravima.

Amnesti internešenel podržava ljude koji mirno govore za sebe i druge – bilo da su novinari koji izveštavaju o nasilju od strane bezbednosnih snaga, sindikalac koji otkriva loše uslove rada ili domorodački lider koji brani svoja prava na zemljište od velikog biznisa. Slično bismo branili i pravo onih koji podržavaju stavove krupnog biznisa, snaga bezbednosti i poslodavaca da mirno izraze svoje stavove.


Da li se osećate kao da su vam ova prava uskraćena? Da li se osećate bespomoćni?
Ovo me podseća na ono kada bi ti neko skočio na žulj, a ti treba MIRNO da mu kažeš da siđe...
Screenshot_40.png


Kako se na sve ovo može mirno govoriti, ćaskati, proćaskati?
Da li uopšte može na ova stanja mirno da se govori?
Koji su to lažnjaci...
Probaju da treniraju normalne ljude...
da ubiju sve što je normalno i ljudsko u ljudima...

Iz jednog kaubojca:

"I am professional killer...
I kill men for money...
But, you are my friend,
I´ll kill you for nothing..."
 
Censorship.jpg


Skoro svi znaju za organizaciju Amnesty Internešanel i njenu borbu za prava ljudi u celom svetu. Evo šta piše u opisu njihove delatnosti:


Vaš glas je važan. Imate pravo da kažete šta mislite, delite informacije i zahtevate bolji svet. Takođe imate pravo da se slažete ili ne slažete sa onima koji su na vlasti i da to mišljenje iznosite na mirnim protestima.

Ostvarivanje ovih prava – bez straha ili nezakonitog mešanja – ključno je za život u otvorenom i pravednom društvu; onaj u kojem ljudi mogu pristupiti pravdi i uživati svoja ljudska prava.

Ipak, vlade širom sveta rutinski zatvaraju ljude zbog toga što govore, iako se ustavi skoro svake zemlje pominju vrednost „slobode govora“.

Vlade su dužne da zabrane govor mržnje, huškački govor, ali mnoge zloupotrebljavaju svoja ovlašćenja da ućutkaju miroljubivo neslaganje donošenjem zakona koji kriminalizuju slobodu izražavanja. Ovo se često radi u ime borbe protiv terorizma, nacionalne bezbednosti ili vere. U skorije vreme, sloboda izražavanja je bila ugrožena od strane vlasti koje su pritiskale aktiviste, nevladine organizacije i pojedince koji pomažu izbeglicama i migrantima.

Način na koji vlade tolerišu nepovoljne stavove ili kritičke glasove često je dobar pokazatelj kako se uopšteno odnose prema ljudskim pravima.

Amnesti internešenel podržava ljude koji mirno govore za sebe i druge – bilo da su novinari koji izveštavaju o nasilju od strane bezbednosnih snaga, sindikalac koji otkriva loše uslove rada ili domorodački lider koji brani svoja prava na zemljište od velikog biznisa. Slično bismo branili i pravo onih koji podržavaju stavove krupnog biznisa, snaga bezbednosti i poslodavaca da mirno izraze svoje stavove.


Da li se osećate kao da su vam ova prava uskraćena? Da li se osećate bespomoćni?
Ne osećam se bespomoćno niti ugroženo jer govorim ono što mislim i ne pitam za cenu, a ne bavim se novinarstvom.Međutim, osećam se razočarano jer posmatram u potpunosti jedan kupoprodajni svet u kome su i nevladine organizacije upitne , a da ne pričam o vladinim. .
 

Back
Top