Da li je normalno biti posten na svoju stetu?

Sta znaci to "tvoja rec"?

To nije nista, potpuno BEZVEZAN pojam.

Svi mi bar milion puta u zivotu nesto kazemo - pa posle poreknemo.

I sv. Petar se u jednoj noci tri puta Hrista odrekao....

Istina, nas su tako VASPITALI da bi nas lakse KLAMALI.

Kakav obraz, kakvi bakraci!?

To je nesto sto mirise na davnu proslost, feudalizam i bosiljak..

Od TOGA SE NE ZIVI!

Mi treba da gledamo na ono OD CEGA ZIVIMO OVAJ ZIVOT, a ne na nekakve reci i obraze, sto se nit jede nit donosi neko materijalno dobro.

Leci se.
 
Nažalost (ili možda na sreću?) vaspitavana sam i učena da je poštenje vrlina. I to je negde duboko usadjeno u mene.
Ono što sam vremenom naučila je da se reči pošten i glup ( budala ) često upotrebljavaju zajedno. I da je biti pošten, pravedan, ispravan po svaku cenu često borba sa vetrenjačama.
To što sam naučila, koristim utoliko da ne dozvolim sebi (često ;) ) da ispadnem naivna, glupa poštenjačina, neko ko štrči iz mase i izigrava dobrog pastira, dobru vilu ili već nešto slično. Prosto, štitim i štedim sebe.
Ali ono što je duboko usadjeno, od toga se ne može tako lako pobeći, tako da smatram i dalje, da je poštenje jedno veliko blago, ono ispravno, čisto i suštinski dobro, nešto sa čime se svi radjamo, samo je pitanje koliko to isto kroz život uspemo da sačuvamo u sebi.
Dakle, ispravno jeste, da li je normalno...e to bih i sama volela da znam... :aha:

Ono boldovano je Civutska izmisljotina!
 
Vise puta sam u zivotu upoznao ljude koji su bili posteni cak i na svoju stetu.

Da priznam u poverenju: i ja sam u mladosti bio takav.

Kada sam odrastao i par puta lose prosao demostrirajuci postenje u korist vlastite stete - vise ne bolujem od te bolesti.

Sada sam samo posten dotle dok to meni ide i prilog.

Smatram da to tako u zivotu i treba da bude.

Biti posten predstavlja moralnu satisfakciju. Ako si uradio nesto lose a poslije te muci savjest radio si zapravo na svoju stetu iako si izvukao neku trenutnu korist. Sad ako nemas savjest onda si samo jos jedan psihopata.
 
Nažalost (ili možda na sreću?) vaspitavana sam i učena da je poštenje vrlina. I to je negde duboko usadjeno u mene.
Ono što sam vremenom naučila je da se reči pošten i glup ( budala ) često upotrebljavaju zajedno. I da je biti pošten, pravedan, ispravan po svaku cenu često borba sa vetrenjačama.
To što sam naučila, koristim utoliko da ne dozvolim sebi (često ;) ) da ispadnem naivna, glupa poštenjačina, neko ko štrči iz mase i izigrava dobrog pastira, dobru vilu ili već nešto slično. Prosto, štitim i štedim sebe.
Ali ono što je duboko usadjeno, od toga se ne može tako lako pobeći, tako da smatram i dalje, da je poštenje jedno veliko blago, ono ispravno, čisto i suštinski dobro, nešto sa čime se svi radjamo, samo je pitanje koliko to isto kroz život uspemo da sačuvamo u sebi.
Dakle, ispravno jeste, da li je normalno...e to bih i sama volela da znam... :aha:
Na srecu :)
 
Vise puta sam u zivotu upoznao ljude koji su bili posteni cak i na svoju stetu.

Da priznam u poverenju: i ja sam u mladosti bio takav.

Kada sam odrastao i par puta lose prosao demostrirajuci postenje u korist vlastite stete - vise ne bolujem od te bolesti.

Sada sam samo posten dotle dok to meni ide i prilog.

Smatram da to tako u zivotu i treba da bude.
Neko meni blizak je bio uvek posten na svoju stetu i ne samo na svoju vec i na moju jer sam od tog postenjacine nekad zavisio.
Hvala bogu da to vise nije slucaj jer mi preselo postenje koje je na stetu onih najblizih a islo je u korist ljudima koji ti u zivotu nikad ne bi pomogli.
Te postenjacine koje rade na svoju stetu obicno zele da svima budu dobri a ja takve ljude ne podnosim jer sebe uvek stavljaju u zadnji plan.
 
Normalno je biti pošten,ali treba da budeš i prepreden,nedozvoliti da te neko pravi budalom!Trenutnu korist na osnovu nepoštenja,ne ide,pošteno i ne brigaj,lepo ćeš spavati,mada neki znaju da iskoriste tvoje poštenje,ali tu na snagu dolazi prepredenost,da nebi neko koristio tvoje poštenje!
 
Ne....NISMO RODJENI sa urodjenim moralnim vrednostima....

MORAL JE VOLJA VLADAJUCE KLASE PRETVORENA U OBICAJNE NORME !

U bezklasnom drustvu ne postoji moral.
Netačno! Moral su gradili humanisti, ljudi iz naroda, iz najdubljeg ubjeđenja opšteg dobra za sve, a ne licemeri. Kad su to u istoriji vladari propisivali moralne norme? (Svaka čast nekim vladarima koji to stvarno jesu, kao kineski). Vladari su donosili dekrete i zakone koji su u glavnom uvijek bili na teret naroda.
 
Moralne norme kojima se vodilo računa, najprije o društvu kao cjelina, zatim o svakom pojedincu i tek na kraju o glavi porodice, glavaru ili vladaru uvijek su produkovali zdravo društvo, napredak i blagostanje. Na suprot tome, norme (ne mogu ih nazvat ni moralnim) strogog patrijahata uvijek su bile kočnica normalnog razvoja društva i zadovoljnog života pojedinca, jer su bile podređene glavi porodice, glavaru, vladaru. U tom pogledu i hrišćanska crkva je ostavila značajan pečat.
 

Back
Top