Da li je normalno biti posten na svoju stetu?

Vise puta sam u zivotu upoznao ljude koji su bili posteni cak i na svoju stetu.

Da priznam u poverenju: i ja sam u mladosti bio takav.

Kada sam odrastao i par puta lose prosao demostrirajuci postenje u korist vlastite stete - vise ne bolujem od te bolesti.

Sada sam samo posten dotle dok to meni ide i prilog.

Smatram da to tako u zivotu i treba da bude.

Pošten i lud braća?
 
Nije "normalno" biti pošten na svoju štetu. Misim, mnoge stvari ionako uopšte nisu - normalne.

Ionako se grozim od te definicije. Normalan, ma nemoj? I bejaše.


Ako pitaš dal je pametno biti pošten na svoju štetu; ili životno mudro; ili kako god u tom smislu; onda, naravno, nije. Nemoj da pitaš dal je normalno. Tu se svaki idot nađe prozvan da generiše šta je normalno ili ne.

Imaš društveni moral, i imaš lični. Moral, mislim. U principu, sve što treba da odlučiš; to je koji ti je imperativan. Ako čitaš, šta znam, Dickensa; onda je društveni moral jednako ličan.

Ako se pozabaviš životom, umesto knjigama; onda shvatiš da su knjige jedno a život drugo.

Pošten bi trebao bit prema sebi, i to je jedini odgovor.
,
 
Vise puta sam u zivotu upoznao ljude koji su bili posteni cak i na svoju stetu.

Da priznam u poverenju: i ja sam u mladosti bio takav.

Kada sam odrastao i par puta lose prosao demostrirajuci postenje u korist vlastite stete - vise ne bolujem od te bolesti.

Sada sam samo posten dotle dok to meni ide i prilog.

Smatram da to tako u zivotu i treba da bude.

Svakome prema zaslugama.
Postoje ljudi koji zaslužuju da ih, i na svoju štetu, ispoštuješ, i budeš fer u odnosu.
Kao i oni sa kojima posle rukovanja treba prebrojati prste. I koje treba zaebati, ako ništa drugo, sporta radi.
 
Vise puta sam u zivotu upoznao ljude koji su bili posteni cak i na svoju stetu.

Da priznam u poverenju: i ja sam u mladosti bio takav.

Kada sam odrastao i par puta lose prosao demostrirajuci postenje u korist vlastite stete - vise ne bolujem od te bolesti.

Sada sam samo posten dotle dok to meni ide i prilog.

Smatram da to tako u zivotu i treba da bude.


normalno je za choveka to shto on optimalno mozhe da nosi.
balans je idealan, zato jer nam ostavlja mogucnost izbora a samo onaj zhivot koji nam je lichni izbor i jeste zhivot.

najbolje je biti posten na svoju KORIST , e, to uvezhbati !!!
 
Vise puta sam u zivotu upoznao ljude koji su bili posteni cak i na svoju stetu.

Da priznam u poverenju: i ja sam u mladosti bio takav.

Kada sam odrastao i par puta lose prosao demostrirajuci postenje u korist vlastite stete - vise ne bolujem od te bolesti.

Sada sam samo posten dotle dok to meni ide i prilog.

Smatram da to tako u zivotu i treba da bude.
Tebi se samo cini da si nekada bio posten :zcepanje:
 
Svakako ne postoje kategorije "umereno dobar" i "relativno posten".
Obe osobine su sazdane od jakih emocija i to je covekov kov - kako se odgaja i koliko radi na sebi.
Sa druge strane razocaranja su cesta i neminovna pojava. Svako od nas je doneo neku odluku na svoju stetu ali iz ubedjenja da cini dobro.

No problem je socioloski i daleko dublji. Masovno nas okruzuju ljudi koji svoje sadasnje lose postupke opravdavaju onim "bio sam posten i dobar opekao sam se i necu vise". To je jedan vrlo fin izgovor da se opravda sopstveno lose ponasanje.
Mnogi strucni psiholozi smatraju da oni koji ovo tvrde zapravo nikad nisu ni bili dobri. Obicno su samozivi i koristoljubivi i kao najvece razocaranje navode jednu tako malu sitnicu iz proslosti na koju se velika vecina ljudi ne bi ni osvrnula kao na neki znacajan promasaj ili razocaranje.
Poenta je u tome sto ce koristoljubiv covek potraziti kakav izgovor da se opravda sto je takav, ali svakako ne implicira da je ikada bio dobar. To je samo varka, nikad tu nije bilo dobrote.

Dobrota i postenje su nemerljive kategorije, kao i zadovoljstvo kao i sreca :) Gledajte ljude oko sebe i videcete - neki blistaju a neki su sivi i to nema veze sa materijalnim vec iskljucivo sa unutrasnjih svetom covekovim - stanjem duha i svesti :)
Los i neposten covek nikad nece moci da salje pozitivu iz sebe i uvek ce tvrditi da se dobrota ne isplati, a zasto? Iz proste ljubomore, jer ne moze da dosegne sjaj i mirnocu misli koje ima dobar i dobronameran covek, koji ga svojom dobrotom razoruzava :) jer dobrota nije samo dobrota ONA JE I HRABROST!
 
Poslednja izmena:

Back
Top