Skafander
Domaćin
- Poruka
- 3.579
Primer:
Imam stan koji danas vredi oko 120.000 evra. Radio sam godinama, štedio, ulagao, i sad imam svoj krov nad glavom. Nisam nasledio, nisam dobio – zaradio sam ga.
Sada sam u vezi sa devojkom koju volim i planiramo brak. Nemamo u planu decu. Ne tražim od nje nikakav miraz, i naravno da želim da živimo zajedno u tom stanu.
Ali evo gde dolazimo do pitanja: šta je fer?
Ako ja unesem stan, a ona nema ništa – da li je pošteno da se samo useljava i živi potpuno besplatno?
Ja više ne mogu da radim (iz zdravstvenih razloga). Njena plata je oko 1000 evra mesečno. Troškovi za nas dvoje (hrana + računi) su oko 500 evra mesečno.
Znači, ako ona pokriva te troškove narednih 10 godina, to je ukupno 60.000 evra.
E sad pitanje:
Da li je pošteno da nakon tih 10 godina njoj pripadne 50% stana, jer je kroz životne troškove praktično otplatila pola?
Ili treba da bude samo "podstanar bez rente", jer živi kod mene? Ili možda uopšte nije realno gledati to kao otplatu, jer stan nije na prodaju?
Ne planiramo decu, ne radi se o nekoj tradicionalnoj podeli uloga, ovo je više pravno-moralno-finansijsko pitanje ravnoteže u vezi.
Šta vi mislite – da li se ljubav meri u evrima, ili je fer tražiti finansijsku ravnotežu u partnerstvu?
Imam stan koji danas vredi oko 120.000 evra. Radio sam godinama, štedio, ulagao, i sad imam svoj krov nad glavom. Nisam nasledio, nisam dobio – zaradio sam ga.
Sada sam u vezi sa devojkom koju volim i planiramo brak. Nemamo u planu decu. Ne tražim od nje nikakav miraz, i naravno da želim da živimo zajedno u tom stanu.
Ali evo gde dolazimo do pitanja: šta je fer?
Ako ja unesem stan, a ona nema ništa – da li je pošteno da se samo useljava i živi potpuno besplatno?
Ja više ne mogu da radim (iz zdravstvenih razloga). Njena plata je oko 1000 evra mesečno. Troškovi za nas dvoje (hrana + računi) su oko 500 evra mesečno.
Znači, ako ona pokriva te troškove narednih 10 godina, to je ukupno 60.000 evra.
E sad pitanje:
Da li je pošteno da nakon tih 10 godina njoj pripadne 50% stana, jer je kroz životne troškove praktično otplatila pola?
Ili treba da bude samo "podstanar bez rente", jer živi kod mene? Ili možda uopšte nije realno gledati to kao otplatu, jer stan nije na prodaju?
Ne planiramo decu, ne radi se o nekoj tradicionalnoj podeli uloga, ovo je više pravno-moralno-finansijsko pitanje ravnoteže u vezi.
Šta vi mislite – da li se ljubav meri u evrima, ili je fer tražiti finansijsku ravnotežu u partnerstvu?