Da li je dobra namera, bez znanja, dovoljna za činjenje dobrog?

gost 391595

Buduća legenda
Poruka
35.177
Tema o kojoj intenzivno razmišljam ovih dana, podstaknuta diskusijama na drugim pedefovima:

da li osoba koja nema potrebno znanje o prirodnim i društvenim procesima, može delovati suštinski etički, čak i ako je njena namera dobra?

Primeri

  • osoba koja misli da je konvencionalna poljoprivreda dobra stvar, jer od nje vidi samo ono što želi da vidi: selo, oranje, fizički rad, svež vazduh, a ne vidi: degradaciju ekosistema za profit, pretvaranje staništa hiljadama vrsta u monokulturne grobnice upravo tim oranjem, užasne posledice žitarica na zdravlje životinja i ljudi koji jedu te životinje, činjenicu da rad od jutra do mraka nije normalan niti poželjan za ljudsku fiziologiju, itd

  • ljudi koji su anti - GMO a natalisti, nesvesni da:
    • GMO održava višebilionsku civilizaciju za koju se zalažu
    • da je GMO i obična fortifikacija pirinča E vitaminom, kojim se sprečavaju mnoge bolesti u regionima gde su ljudi zbog načina života, uslova okruženja, ili ishrane, deficitarni E vitaminom

  • ljudi koji misle da je mnogo dobra stvar ne sterilisati mačku jer ne žele da joj uskrate "čari materinstva", a ne znaju da svaka trudnoća mački povećava šansu od raka dojki, kancera broj 1 u nesterlisanih mačaka, i da se ta šansa značajno umanjuje sterilizacijom mačića starosti između 6 i 12 mesec, kao i od raka materice i raka jajnika, kao i da je nevezano za tu statistiku, čisto etički, sterilizacija jedna od najhumanijih stvari koja se može učiniti, jer životinja u teranju nema izbor

  • ljudi koji bace plastičnu flašu u šumu, misleći da će je šuma nekako pretvoriti u đubrivo, iako šuma apsolutno nema te sposobnosti

  • itd,razni kokteli stavova odgajenih u neznanju, primera je beskonačno, ovde sam ih navela nasumično, ne morate da se hvatate za ove primere, oni su samo ilustracija principa

Pravni princip ignorantia legis non excusat znači da nas ne(po)zna(va)nje prava ne oslobađa odgovornosti

Temu kačim na Psihologiju, a ne Filozofiju, jer me zanima psihološka perspektiva

Inteligencija je adaptacija, dakle inteligentno je promeniti mišljenje/stav ukoliko su nam predstavljene nove informacije/činjenice, a ova psihologija se skoro isključivo temelji na odbijanju osobe da promeni mišljenje/stav, jer to doživljava kao sopstvenu faličnost

Pod koju osobinu potpada delanje iz dobre namere, ali iz neznanja, ali i odbijanje da se stekne znanje kako bi se promenio stav?
 
Nije dovoljna dobra namera, put do pakla je popločan dobrim namerama, bez znanja ništa. To je isto kad kažeš detetu da treba da uči jer će to povećati šanse da dobro živi i postane dobar čovek, dete to ne shvata naravno i ništa nisi uradio. Zato je potrebno znanje da dete nekako na druge načine navedeš da uči i bude dobar đak recimo. Ako kažeš tom čovek što je bacio flašu u šumu da je to loše i da se flaša naravno neće razgraditi za života tvoga i da treba flašu baciti u kantu za reciklažu, on će klimnuti glavom i nastaviti da baca flaše u šumu, moraš mu na drugi način zaići.
Ovde na forumu pokušao sam da forumašicu Aternum privolim da se odrekne ošišane latinice i piše ćirilicom ili normalnom latinicom, pisao sam joj pošto je ona verska fanatičarka da kad bi Biblija bila napisana ošišanom latinicom da bi bila još više nejasnija i teža za tumačenje, nisam uspio, ljude je jako teško menjati na silu...
 
Pokušao sam da promenim i neke ljude što su prodavali svoj glas za novac na izborima, rekao sam im da njihova prodaja glasova samo dovodi do većeg zla, jer će ti ljudi kad dobiju izbore samo težiti da preko tendera i na druge načine izvuku novac iz opštinske kase, novac koji bi se mogao iskoristiti na dobra dela. Rekao sam im da tim ljigama neće biti problem da prime recimo nekoga na posao preko štele a za taj posao odbiju nekoga ko ima bolje kvalifikacije, to će samo izazvati dalje veće zlo. Nisam uspeo, uzeli su pare i glasali. Tako da zaključujem da bez znanja čovek ne može činiti dobro, jer da su ti ljudi svesni šta čine kad glasaju za novac sigurno to ne bi uradili, jer ipak su to vredni, obični, napaćeni ljudi.
 
Dobra namera je potrebna samo kao akumulator autu za pokretanje motora.
Znanje je takođe potrebno ali ni ono nije dovoljno.
Potrebna je i jaka volja ali ni ona nije dovoljna.
Čak i ako imamo ova prethodna tri uslova još uvek nismo kompletirani. To nešto je najteže pribaviti pa ga najmanje i shvatamo i razmatramo.
To nešto nije moral naučen u porodici i/ili zajednici već prirodna etičnost koju svaka osoba ima do izvesnog nivoa. Ispod ličnog nivoa etičnosti niko neće spustiti sebe a ta etičnost je spoljašni izražaj unutarnjeg stanja lične svesti, a svest nije mentalna već je duhovna karakteristika.
Kako se gradi ova prirodna etičnost? Iskustvima. Tokom mnogih iskustava koja stičemo ne samo za vreme jednog života već stotinama hiljada istih.
Iz te unutarnje, duhovne svesti crpimo razumevanje i znanje duhovnih zakona jer smo tokom mnogih iskustava naučili da svako negativno delo ma kako malo ili ma kako veliko nama uvek donosi posledice odgovarajućeg kvaliteta i kvantiteta. Ova iskustva nama donose i odgovornost baš zato što smo sigurni da duhovni zakoni koje čovečanstvo generalno ne poznaje jesu izuzetno striktni.
Koliko su striktni?
Primera radi, Zakon Uzroka i Posledica poznat je pod nekoliko naziva a jedan od njih je, Zakon Zub za Zub. Nije dat kao takav da bi ga ljudi primenjivali i koristili metode krvne osvete već da im ukaže na striktnost jer se po tom zakonu formira ono što ljudi šire znaju kao "Sudbina" ili "Karma."
Nedovoljna životna iskuistva (manji broj inkarnacionih ciklusa) čine da ljudi u bilo kojoj branši ne rade po istim normama vrednosti. Jedni, visoko etični (Iskusniji) nikada neće zloupotrebiti svoj posao da maniupulišu na bilo koji način. Oni drugi, makar bili sa svim akademskim titulama koristiće svaki mogući način da ostvaruju ono što ne bi trebali.
Baš zbog ovoga ni jedan društveni sistem nije uspeo do sada jer su ih ruinirali ljudi iz svoje duhovne nedozrelosti.
Čovek može imati dobre namere, a ima ih najviše kada je i sam u nezavidnom položaju. Može imati obilje intelektualnog znanja i snažnu volju jer su ova dva kvaliteta iz vlastitog uma, ali bez visokog stepena odgovornosti i etičnosti (svesti) sve će biti kratkog daha.
Uz sve ovo, ono što niko nikada ne pomisli, to je da je svako od nas redovno testiran u procesu duhovnog izrastanja. Tokom života ukazaće nam se obilje prilika da nešto uradimo za podmirenje svojih apetita, čula, emocija, nagona ili pasija uma misleći/verujući da ako nema nikog oko nas da se to neće saznati. Istina je da tog istog trenutka to bude registrovano i ostavljeno kao "Kredit" sa debelom kamatom za kasniju otplatu. Možda još u ovom životu, mada najčešće za koji naredni jer smo već prepunili spisak pozajmica.
Duhovni zakoni kažu otprilike ovako: Sve što radiš radi iz ljubavi ili ga nemoj raditi jer od toga neće biti koristi. Takođe: Sve što radiš radi za najviše dobro, za dobro svih koji su obuhvaćeni ili dodirnuti tim radom. Svaki rad koji je samo za ličnu dobrobit ili dobrobit manje ili veće grupe uvek će doneti neželjene rezultate ali i posledice. (Uistina ovo su samo vodilje ali ne i zakoni koju su u pozadini svega.)
Podsetimo se da filozofija i religija imaju istovetni cilj iako su ih ljudi odbacili i zaboravili a taj cilj je dosegnuti ono što smatraju nedostižnim a to je nivoe svesti u kojima ne postoje zakoni kakvih ima u ovom svetu. To su svetovi čiste svesti i ljubavi, tamo gde um ne može ući pa su zato i nesaznajni. Zato su religije ulazak u te svetove nazvala spasenjem a filozofija im teži uglavnom zbog mudrosti jer se prava mudrost ima tek sa ulaskom u ove svetove. Doduše ulaskom u onaj najvišeg nivoa. (Sokrat, Pitagora, Platon, Apolonijus iz Tijane, Zaratustra... neko ih zove filozofima a oni su jednostavno duhovnim metodama dosegli te visoke nivoe svesti i ljubavi ali i mudrosti).
Izvinite odoh daleko ali koja god klica diskusije da se pokrene uvek vodi do istog cilja jer je život jedinstven, u njemu nema podele na oblasti nauke, religije, filozofije, medecine... Svo znanje i sva mudrost potiče iz istog izvora. Na nama je da stremimo tamo pa kada stignemo.)
 
Dobro i zlo ne postoje, ono što je dobro za tebe lično jedino je 'dobro' na svetu. To je zakon prirode, ne može se objektivno dokazati da postoji altruizam kao princip dobrote koji važi univerzalno. Kad se ti lepo najedeš to je dobro (korisno) za tebe jer nisi gladan i uživao si u hrani, kad daš nekim afričkim avetima što nisu videle kajganu u životu da jedu, to je dobro za njih, ne za tebe osim ako i sam nemaš neku veću korist od toga što si ih najeo kajganom (npr. sticanje političke popularnosti ili da ispadneš dobrotvor u društvu pa ti se svi dive kako si human). Veća korist potire manju korist, nećeš ždrati prasetinu ako si na dijeti i hoćeš da budeš vitak i mišićav.

Siguran sam da većina ljudi i polazi od ovog principa, brinu samo za svoje porodice i sebe a ovo ostalo (kučići, mačići) je foliranje zbog javnosti, da ispadnu dobri ljudi i nahrane ego. Evo brat Džus se rasplako zbog smrti velikog umetnika Džeja (koji jeste legenda da se razumemo), ne može suze da sakrije, mnogo dobar čovek taj Ivan Ivanović Djus, još se i snimao kamerom dok cmizdri:

 
Poslednja izmena:
sta je to potrebno znanje kao uspostavljeni drustveni konstrukt za prirodne procese
prirodni procesi ne poznaju etiku vec se desavaju jednostavno ti ako si pripitomila zivotinje i onda eticki hoces da ih odgajas vec si se u startu zaebala
namera je iskljucivo zadovoljenje odredjenih potreba sto nagonskih sto interpersonalnih i dobrota namere nije nesto sto je odrzivo sa stanovista tih procesa
sta sad ako ces da vagas nameru svaki put kad se razmisljas intuitivno da spases nekog neceg nemoj to onda ni raditi jer zadrska nikome ne treba
pazi ti to degradacija za profit pa jer to nekom ciniocem taj profit pa da ga se mora uzeti u obzir kao bitnog faktora
pa tko ti je reko da su prekolonijalne zajdnice radile od jutra do mraka a sasvim normalno su zivjeli meduitm isto ko ti sad dosli su neki da ih ubedjuju kako ce procvetati ako krenu s tim uzgojem
i opet ti kazem zivjelo se i prije samoga upliva bijelog covjeka na severnoamericki kontinent sa mnogo raznovrsnijom florom i faunom negoli sad nikako da svatis da su beznacajnim ciniocem sve te intervencije sto ih se predstavlja kao svemoguce nesto
i opet taj covekonauko centrizzam sto bi macke bez sterilizaciju sto bi zivotinje bez nas svega bi se prenamnozilo a covjek bi opet pao u nemilost sila koje ne uspjeva kontrolisat ovako kontrolises radjanje macaka i lepo ti je
e a nemoj samo proizvodjace te plastike spominjati bitni su oni konzumeri neogovorni oni sto prave prave je pa je prave
ma ne najbolje sve uzeti zdravo za gotovo tehnoelita kao novo bozanstvo i uspostaviti naucne dogme koje uopce ni ne treba preispitati sve sto se smatra prevazidjenim zatrti iako nisi ni desifrovala jos pola od toga
 
pa tko ti je reko da su prekolonijalne zajdnice radile od jutra do mraka a sasvim normalno su zivjeli meduitm isto ko ti sad dosli su neki da ih ubedjuju kako ce procvetati ako krenu s tim uzgojem
i opet ti kazem zivjelo se i prije samoga upliva bijelog covjeka na severnoamericki kontinent sa mnogo raznovrsnijom florom i faunom negoli sad
Na ovo znanje mislim kad kažem znanje o prirodnim procesima.

Malopre smo gledali statistiku bizona na severnoameričkom kontinentu pre agrikulture: sa 60 miliona, na svega par hiljada, od čega su 325 divlji. I za šta to? Za inferiornu hranu koja nas je razbolela i degenerisala, i naterala da zbog nje lomimo leđa radom od jutra do mraka... Diskasting.
 
ja gledo nekoga dokumentarca sto s bacenu hranu i tek na kraj kazu da im je zadnjom opcijom nahranit gladne

Pa, da.
Evo, ovde se postavlja pitanje posedovanja znanja na osnovu koga bi se moglo etički delovati.
Šta ako neko misli da poseduje znanje da će do 2050. godine na planeti biti preko 9 milijardi ljudi (naučnici tvrde)? U skladu sa tim, nameće mu se pitanje: kako proizvesti dovoljno hrane (jer to se i naučnici pitaju).
Ali, evo druge strane medalje.
Da li je etički apelovati na smanjenje populacije (Kina, Indija, Afrika) ili je poštenije apelovati na ravnomernu distribuciju hrane?
Svake godine se na svetskom nivou baci 1,3 milijarde tona hrane, a korporacije koje misle samo na profit, imaju demagogiju po kojoj treba povećati proizvodnu hrane makar za 50 posto (čitaj - oni treba da povećaju profit).
U bacanju hrane prednjače SAD i Evropa, što zbog isteka roka hrane, što zbog viška na tržištu, što zbog opasnosti da će se oboriti cena hrane. Dodajmo tu i potrošače hrane koji bace ono što kupe jer su siti i, zašto ne reći, razmaženi, povedeni ustaljenim potrošačkim manirima. Ekolozi su izračunali da hrana koji baci osmoro ljudi u domaćinstvima, jeste dovoljna da se nahrani jedna gladna osoba.
Za kraj, jedna dilema - ko je merodavan da tvrdi kako poseduje znanje i da u skladu sa njim deluje ispravno.
Naravno, ne uzimamo u obzir ona opšta znanja da plastične flaše ugrožavaju zemljište, vodu, pa i vazduh.
 
Na ovo znanje mislim kad kažem znanje o prirodnim procesima.

Malopre smo gledali statistiku bizona na severnoameričkom kontinentu pre agrikulture: sa 60 miliona, na svega par hiljada, od čega su 325 divlji. I za šta to? Za inferiornu hranu koja nas je razbolela i degenerisala, i naterala da zbog nje lomimo leđa radom od jutra do mraka... Diskasting.
radje davo autogrami onaj bik koji sedi negoli saditi u neki nametnuti uslovi al ne pazi i sama znas da su nosioci novih tehnologoja prilicno agresivnim nametacima svojih ideja jer prvo te onemoguce da zivis na nacin na koji si dosad zivio a zatim samom uzurpacijom prostora i vremena dovode do situacije da si prevazidjen
sljedeca generacija je vec pecena jer za nisto drugo ni nezna
 
Pa, da.
Evo, ovde se postavlja pitanje posedovanja znanja na osnovu koga bi se moglo etički delovati.
Šta ako neko misli da poseduje znanje da će do 2050. godine na planeti biti preko 9 milijardi ljudi (naučnici tvrde)? U skladu sa tim, nameće mu se pitanje: kako proizvesti dovoljno hrane (jer to se i naučnici pitaju).
Ali, evo druge strane medalje.
Da li je etički apelovati na smanjenje populacije (Kina, Indija, Afrika) ili je poštenije apelovati na ravnomernu distribuciju hrane?
Svake godine se na svetskom nivou baci 1,3 milijarde tona hrane, a korporacije koje misle samo na profit, imaju demagogiju po kojoj treba povećati proizvodnu hrane makar za 50 posto (čitaj - oni treba da povećaju profit).
U bacanju hrane prednjače SAD i Evropa, što zbog isteka roka hrane, što zbog viška na tržištu, što zbog opasnosti da će se oboriti cena hrane. Dodajmo tu i potrošače hrane koji bace ono što kupe jer su siti i, zašto ne reći, razmaženi, povedeni ustaljenim potrošačkim manirima. Ekolozi su izračunali da hrana koji baci osmoro ljudi u domaćinstvima, jeste dovoljna da se nahrani jedna gladna osoba.
Za kraj, jedna dilema - ko je merodavan da tvrdi kako poseduje znanje i da u skladu sa njim deluje ispravno.
Naravno, ne uzimamo u obzir ona opšta znanja da plastične flaše ugrožavaju zemljište, vodu, pa i vazduh.
kazu prvo djubrivo kompost,izvini sad vec i zaboravih al moze i u reciklatorske procese necega al to je sve da se pravi profit
i proizvodnja hrane ide u ruke tehnoelite neces ti moci saditi ko sad tek tako ko sto ni sad kad padne sistem nemozes nista
navodno ti se olaksava zivot al postajes u potpunosti zavisnom od njih
realno to se vec i desilo u industrijsku revoluciju al sad ide na visi nivo jer je industijalizacija medjuperiod do digitalizacije
navodno je merodavno trziste al kao sto vidimo iluzija slobodnog trzista je rasprsena jer monopolisticki pristup svemu pocev od informacija pa do hrane je sveprisutan
jednom reciju kapital je znanje a profit je vodilja i prema tome se sve podredjuje i desava
 

Back
Top