Da li ima neki jezik gde se ne kaže mama?

Keva ocigledno nije nastalo od grcke rijeci paraskeva jer nema veze nikakve.Ali zanimljivo bi bilo saznati kako je nastala.
Класични филолог и етимолог Жарко Вељковић каже:

“Reč keva je šatrovačka reč, nastala od starije šatrovačke reči kevac ,,otac”, koju beleži još Vukov rečnik. Reč kevac ,,otac” u starijem obliku glasi *čkevac, a znači ,,čovek; Srbin”. Otkud to? – Pođimo od pomeranja značenja ,,Srbin -> čovek -> otac” i zadržimo se na izvornom značenju. Naime, u šatrovačkom govoru Srba u Prištini, gde je ova reč i nastala, Srbi su uzeli šiptarsku (albansku) reč Shkje ,,Srbi” (čitaj: škje) i ,,posrbili” je kao *škevac, odnosno *čkevac, odakle kasnije čkavac, odnosno kevac.

Postoji i tumačenje da je reč keva iz govora balkanskih Jevreja, Sefarda, i to iz ono malo njihovih jevrejskih reči koje su sačuvali u ladinu, srednjevekovnom španskom jeziku, kojim su govorili. Dakle, da keva dolazi od jevr. n’keva ,,žena” (čitaj: nkeva). Međutim, da je to tako, Vukov rečnik zabeležio bi reč keva – a nje tamo nema – a i verovatno bi danas glasila drugačije: *geva – a to nije tako.

Keva jeste, dakle, reč iz žargona, ali nije pogrdna, čak, u Beogradu je to reč nekako odmilja za majku pa prosto od milja kažeš kevooo! ili ćaleee!”
 
Класични филолог и етимолог Жарко Вељковић каже:

“Reč keva je šatrovačka reč, nastala od starije šatrovačke reči kevac ,,otac”, koju beleži još Vukov rečnik. Reč kevac ,,otac” u starijem obliku glasi *čkevac, a znači ,,čovek; Srbin”. Otkud to? – Pođimo od pomeranja značenja ,,Srbin -> čovek -> otac” i zadržimo se na izvornom značenju. Naime, u šatrovačkom govoru Srba u Prištini, gde je ova reč i nastala, Srbi su uzeli šiptarsku (albansku) reč Shkje ,,Srbi” (čitaj: škje) i ,,posrbili” je kao *škevac, odnosno *čkevac, odakle kasnije čkavac, odnosno kevac.

Postoji i tumačenje da je reč keva iz govora balkanskih Jevreja, Sefarda, i to iz ono malo njihovih jevrejskih reči koje su sačuvali u ladinu, srednjevekovnom španskom jeziku, kojim su govorili. Dakle, da keva dolazi od jevr. n’keva ,,žena” (čitaj: nkeva). Međutim, da je to tako, Vukov rečnik zabeležio bi reč keva – a nje tamo nema – a i verovatno bi danas glasila drugačije: *geva – a to nije tako.

Keva jeste, dakle, reč iz žargona, ali nije pogrdna, čak, u Beogradu je to reč nekako odmilja za majku pa prosto od milja kažeš kevooo! ili ćaleee!”
Interesantno.Nisam ovo znala.🙂
 
Класични филолог и етимолог Жарко Вељковић каже:

“Reč keva je šatrovačka reč, nastala od starije šatrovačke reči kevac ,,otac”, koju beleži još Vukov rečnik. Reč kevac ,,otac” u starijem obliku glasi *čkevac, a znači ,,čovek; Srbin”. Otkud to? – Pođimo od pomeranja značenja ,,Srbin -> čovek -> otac” i zadržimo se na izvornom značenju. Naime, u šatrovačkom govoru Srba u Prištini, gde je ova reč i nastala, Srbi su uzeli šiptarsku (albansku) reč Shkje ,,Srbi” (čitaj: škje) i ,,posrbili” je kao *škevac, odnosno *čkevac, odakle kasnije čkavac, odnosno kevac.

Postoji i tumačenje da je reč keva iz govora balkanskih Jevreja, Sefarda, i to iz ono malo njihovih jevrejskih reči koje su sačuvali u ladinu, srednjevekovnom španskom jeziku, kojim su govorili. Dakle, da keva dolazi od jevr. n’keva ,,žena” (čitaj: nkeva). Međutim, da je to tako, Vukov rečnik zabeležio bi reč keva – a nje tamo nema – a i verovatno bi danas glasila drugačije: *geva – a to nije tako.

Keva jeste, dakle, reč iz žargona, ali nije pogrdna, čak, u Beogradu je to reč nekako odmilja za majku pa prosto od milja kažeš kevooo! ili ćaleee!”
kad smo već kod ćaleta, odakle to?
 
Ђура Јакшић

Отац и син

Jеданпут иде стари Амиџа
Кô неки седи мандарин;
А за њим тапка, трчи, скакуће
Јуначке крви најмлађи син.

Вашар је био — а на вашару
Сабље, пиштољи, арапски ат;
Туниске капе, сребро и злато,
Млетачка свила, женевски сат.

"Е, шта ћеш, сине, да купи бабо?"
Детета склоност кушаше свог.
"Хоћеш ли сабљу, ту бритку, сјајну,
Ил’ волиш ата мисирског?

Ил’, можда, желиш од свиле рухо?
Нека ти буде свилено све!
Говори, сине, говори брже,
Да купим оне токе злаћене?"

Дете се чешка руком по глави,
Као да не зна шта би од свег:
"Ах, бабо, бабо, купи ми, бабо,
Печења купи јарећег..."

Сад се и бабо чеше по глави,
Гледајућ дуго синчића свог:
— Е, ја сам волô сабље и копља,
А син ми јарца печеног!

1654333881620.png
 
Keva ocigledno nije nastalo od grcke rijeci paraskeva jer nema veze nikakve.Ali zanimljivo bi bilo saznati kako je nastala.
u osnovnoj školi Keva je najvažnija ličnost posle Diše

Ko pomogne Kevi nešto da uradi taj je završio polugodište sa vrlo dobrim garant

Uglavnom neindoevropski jezici.
na arapskom je ماما
 
Мама, баба, тата, деда, папа, опа, ома су најстарији рећи човечанства и као такви су свугде слични и најлакше бебама да изговара.

Тата је био например и Нелсон Мандела на језику Xhosa.
Класични филолог и етимолог Жарко Вељковић каже:

“Reč keva je šatrovačka reč, nastala od starije šatrovačke reči kevac ,,otac”, koju beleži još Vukov rečnik. Reč kevac ,,otac” u starijem obliku glasi *čkevac, a znači ,,čovek; Srbin”. Otkud to? – Pođimo od pomeranja značenja ,,Srbin -> čovek -> otac” i zadržimo se na izvornom značenju. Naime, u šatrovačkom govoru Srba u Prištini, gde je ova reč i nastala, Srbi su uzeli šiptarsku (albansku) reč Shkje ,,Srbi” (čitaj: škje) i ,,posrbili” je kao *škevac, odnosno *čkevac, odakle kasnije čkavac, odnosno kevac.

Postoji i tumačenje da je reč keva iz govora balkanskih Jevreja, Sefarda, i to iz ono malo njihovih jevrejskih reči koje su sačuvali u ladinu, srednjevekovnom španskom jeziku, kojim su govorili. Dakle, da keva dolazi od jevr. n’keva ,,žena” (čitaj: nkeva). Međutim, da je to tako, Vukov rečnik zabeležio bi reč keva – a nje tamo nema – a i verovatno bi danas glasila drugačije: *geva – a to nije tako.

Keva jeste, dakle, reč iz žargona, ali nije pogrdna, čak, u Beogradu je to reč nekako odmilja za majku pa prosto od milja kažeš kevooo! ili ćaleee!”


Ја досад био уверен да је Кева од јеврејске рећи Ева.
 
Poslednja izmena:

Back
Top