Da li će Vučić pasti?

Da li mislite da Vučić pada u narednih godinu dana?


  • Ukupno glasova
    55

Biće iz smoga

Teofil Pančić danas 20:00

Izgleda da Aleksandar Vučić, kao ni oni zaduženi da se brinu o njegovom javnom liku, jako ne voli kad ga neko, crtežom (kao, recimo, Predrag Koraksić), rečju (kao, recimo, Boris Dežulović) ili na neki treći način javno dovede u neku simboličku vezu s Adolfom Hitlerom i njegovim, nažalost, prebogatim nasleđem.

To je dobro i za svaku pohvalu. Sigurno ne biste voleli, ako ste pri pameti, da živite u zemlji u kojoj čovek koji se (za sada) pita za sve, a (za sada?) ne odgovara ni za šta, uživa i ponosi se sličnostima i vezama koje podanici i posmatrači uspostavljaju između njega i Hitlera.
To bi, dakle, mogla da bude zdrava polazna osnova neke dobre vladavine. Zašto onda u Vučićevom slučaju to uporno i potpuno izostaje? Zato što on, svesno ili ne, odbija da razume i prihvati osnovni kauzalitet: ako ne želiš da te porede sa tiranima i zlikovcima, nemoj činiti ništa što bi činili, i što su bezbroj puta činili, tirani i zlikovci. Pa i Adolf Hitler, najgori među njima.

Uzmimo samo jedan primer. Adolf Hitler je upravljao Nemačkom onako kako je hteo, nesputan Ustavom i zakonima – koje je prvo ignorisao, a onda promenio ili ukinuo one koji su ga posebno nervirali. Takva behu vremena, ako ste bili diktator niste morali da se pretvarate da ste nešto drugo. Sve dok baš Hitler i još neki nisu toliko ozloglasili diktatore da danas niko više ne želi da ga nazivaju tako (ali će rado koristiti pogodnosti njihovog načina vladanja, ako mu se može).

Drugim rečima, Adolf Hitler nije vladao Nemačkom zato što je bio rajhskancler ili ovo ili ono, nego zato što je bio – Adolf Hitler. Od milošte – Vođa, Firer. Ništa drugo mu nije bilo potrebno, pa je tu demokratsku bižuteriju brzo ostavio za sobom. Valjala mu je za uspon za vlast, nakon čega je postala balast, jer je sadržavala inherentna ograničenja dužine i prirode njegove vladavine, a to je poslednje što takvi likovi i karakteri mogu da istrpe.
Naravno, počinio je Adolf Hitler neuporedivo gora zla od uzurpiranja svih mogućih vlasti i ovlasti, ali da bi ta gora zla uopšte bila moguća, prvo je morao da pređe sve granice koje postavljaju demokratski zakoni, standardi i običaji. I da za to ne bude kažnjen, naprotiv. Ni on, ni oni koji su ga sledili, a čija nepočinstva je organizovao i ohrabrivao. Da je prvi mamlaz koji je hitnuo kamen u izlog jevrejske radnje bio uhapšen i osuđen, a takođe i drugi i treći i svaki sledeći, Aušvic bi bio nemoguć.
Mora da se dogodi mnogo, mnogo toga pre nego što se dogodi Aušvic. S druge strane, ako se sve to dogodi, nemoguće je da se ne dogodi i Aušvic.
Kad je tačno Aleksandar Vučić postao neprikosnoveni vladalac Srbije samim tim što je Aleksandar Vučić? Zapravo, od samog početka: izmislio je vanustavnu funkciju „prvog potpredsednika“ Vlade, a de facto je bio njen predsednik. Malo po malo, postajao je i predsednik svega ostalog. U sledećoj fazi, ako dozvolimo da je bude, više neće morati da bude predsednik ama baš ničega, a ipak će i dalje biti – Aleksandar Vučić. Ne onaj iz lične karte, nego onaj iz studija, recimo, TV Pink.

Onaj koji, pukom svojom rečju izrečenom iz usta jednog nadzakonskog bića, može da legitimizuje i parapolitičke, a potencijalno i parapolicijske ili paravojne odrede nekakvih „lojalista“.
Čime se poslednji ostaci smehotresne rezidue zvane „pravna država“, koji ionako leže zgrčeni na golom betonu, šutiraju čizmom tamo gde najviše boli. A onda se on i njegovi strašno vređaju zato što to nekoga asocira na hitlerizam kao najamblematskiji, najslikovitiji istorijski primer tiranije?
Analogija zaista nije suptilna, ali suptilnost se mora zaslužiti: ona ne sleduje onima koji već i po demokratskim zakonima i pravilima imaju mnogo moći u rukama, a onda im to ne bude dovoljno pa prigrabe još mnogo, mnogo više. Što nikome ne može biti potrebno za nešto korisno i dobro. To je jasno i tu nikakvo prenemaganje ne može zamagliti stvari, čak ni kad je obavijeno gustim i aromatičnim beogradskim smogom.
 
Autorska. Poslednjih mesec dana imamo studentski politički zemljotes koji je direktno usmeren protiv Vučića i njegovih SNS pulena. Kako mislite da će sve ovo da se završi i koliko će to doprineti njegovom padu u narednih godinu dana? Prošle beogradske izbore Vučić je jedva dobio, a i to zahvaljujući masovnom uvozu glasača iz Bosne. U Nišu je izgubio najveću opštinu, zamalo je izgubio i ceo grad, a nakon nadstrešnice neki kažu da nikad više neće dobiti izbore u Novom Sadu. To su tri najveća grada u Srbiji i ako njih izgubi to mu je praktično kraj zar ne? Koliko je realan njegov pad s vlasti u dogledno vreme i šta mislite da će biti najizvesniji scenario?

Nije realno razmišljati o Vučićevom padu.

Pre svega, zato što su upravo takva razmišljanja uzrok silnih kasnijih razočaranja, koja su tu pre svega zbog potpuno nerealnih očekivanja i percepcije koju stvara ugođaj kada se vidi 100 hiljada ljudi na jednom mestu koji viču.
 
Nije realno razmišljati o Vučićevom padu.

Pre svega, zato što su upravo takva razmišljanja uzrok silnih kasnijih razočaranja, koja su tu pre svega zbog potpuno nerealnih očekivanja i percepcije koju stvara ugođaj kada se vidi 100 hiljada ljudi na jednom mestu koji viču.
zašto nije realno? daj elaboriraj to malo... i šta treba da se desi pa da bude realno?
 
zašto nije realno? daj elaboriraj to malo...

Zadnji parlamentarni izbori su bili 2023. godine. Sledeći redovni izbori će biti tek 2027. godine, kada i ističe Vučićev mandat.

Možda neko smatra da je 2027. godina blizu, pa po nekim kriterijumima bi možda čak i moglo tako da se kaže, ali u današnjem svetu u kojem se stvari toliko brzo menjaju iz meseca u mesec, potpuno je nerealno praviti takve projekcije, posebno nakon što je Vučić ostvario neverovatno veliku pobedu na zadnjim predsedničkim izborima, osvojivši čak 60% glasova, a drugoplasirani kandidat sa svojih 19% bio u velikoj meri iza njega.

Sva istraživanja javnog mnjenja govore da postoji pad SNS-a, ali da su kretanja vrlo mala i da danas ne bismo imali previše drugačije rezultate u odnosu na izbore 2023. godine. Naravno, ankete nisu najpouzdaniji izvor raspoloženja naroda, ali čak i ako bismo uzeli to kao komponentu i prihvatili da je SNS precenjen, opet ne bi opozicija u ovakvoj konstelaciji kakvu trenutno imamo mogla da osvoji vlast, da se desi da se izbori danas održe (hipotetički govoreći).

Danas pojedinačno govoreći najmoćnija stranka u opoziciji je Stranka slobode i pravde, a ne treba trošiti reči zašto je Dragan Đilas neko ko privlači izuzetno mnogo negativne reputacije u široj javnosti. Dok god on bude na takvoj poziciji, namećući se u centralnom mestu i uz evidentnu blagonaklonost tzv. Šolakovih medija, Đilas nema potencijala da uđe u biračko telo vlasti, niti animira ozbiljnije apstinente, već samo da svojim makijavelističkim potezima i finansijskim darovima preko šarenih i širokih koalicija uspe da veštački napumpa potencijal SSP-a i tako dođe do po kojeg mandata više nego što je njegova partija u prethodnom mandatu imala.

Biračko telo u Republici Srbiji je po svom opredeljenju dominantno nacionalističko, bilo i ostalo. To znači da isključivo nacionalista ima potencijala da tako nešto uradi i pod uslovom da se nametne kao centralna ličnost, kao što je to učinio Vojislav Koštunica u vreme 2000. godine. To Đilas, ako i zanemarimo antipatičnost koju priziva, nije i ne može biti. Iako Zdravko Ponoš ima tu nemerljivo veći potencijal od Đilasa, to ne može da bude ni on, zato što je Ponoš po ideologiji politički centar koji, zapravo, predstavlja staloženu opciju koja odbacuje populizam kao koncept, a opoziciji je upravo nužan populista, Ponošev antipod. Ne treba ni podsećati da bez obzira na deklarativni centar, Ponoš ipak više uliva poverenje građanskoj, levoj opciji, dok ima veći problem što se tiče desnice koja njega, bez obzira na to što nije bio u politici ranije, ipak percipira kao nekog koga je postavio Boris Tadić i ko je bio na čelu vojske iz vremena intenzivne saradnje sa NATO paktom. Njegov današnji deklarisani politički stav o vojnoj neutralnosti, ne prodire do većine disidenata današnjem režimu, već deluje kao pragmatični stav koji je zauzeo iz razloga što zna koliko je to nepopularno, slično kao što je sam Tadić ranije pričao da je protiv NATO članstva zbog toga što narod neće, ali je bio iskreniji jer je govorio da je to članstvo njegov lični stav. Nadalje, Vuk Jeremić (koji ni sam nije uspeo da zagrabi u to biračko telo) u ozbiljnom je sukobu sa Ponošem, koji se protiv njega udružio sa Đilasom. To je Ponošu otvorilo vrata građanskoj Srbiji, ali zatvorilo druga,

Mogli bismo tako da se raspričamo o trenutnom stanju opozicije. Za neke, kao npr. Mariniku Tepić, nije potrebno posebno naglašavati. Činjenica jeste da Vučiću odgovara Đilas kao antipod i da želi da održava opoziciju dominantno u domenu građanske Srbije, zbog toga što je patriotska opozicija njegova najveća noćna mora. On sve patriote potkupljuje, ucenjuje, ili proizvodi lažne političare kao što su Mica Zavetnica, Žika Gojković i verovatno razni drugi. Miloš Jovanović bi kao političar možda imao nekog potencijala po tom pitanju, ali je evidentno da njegova stranka ne uspeva da se izbori da pređe, čak ni u toj koaliciji široj, famoznih 4 odsto oko kojih se vrti. Građanski orijentisani birači su donekle zadovoljni svojim opcijama, ali nacionalisti nisu, zbog toga što je na prošlim izborima bila propuštena jedna velika prilika da se ostvari front takve opcije, koji je jedino rešenje za bilo kakve promene (tj. nešto slično crnogorskom scenariju, kada je Đukanović bio srušen vrlo specifičnim i pažljivo odabranim rasporedom 3 različita fronta). Naravno, znamo zašto se to izdešavalo, zato što je Miloš Jovanović znao vrlo dobro šta je Mica Zavetnica, ali činjenica je i da je njegova reputacija poprimila najviše štete kao nekog ko bi potencijalno bio najodgovorniji za stvaranje takvog fronta, koji je propustio, bez obzira na to da li je kriv ili dužan.

Opozicija je međusobno zavađena, podeljena na mali milion stranaka i za sada ne postoje izgledi da će se pojaviti neka nova stranka ili nova ličnost koja će animirati ne beznačajan deo apstinenata koji traže nekoga za koga bi glasali, jer im niko u trenutnoj ponudi ne odgovara, kao ni jednog dela biračkog tela vlasti koji glasa za vladajuće stranke kao manje zlo, a glasao bi za opoziciju ukoliko bi se našla neka bolja ponuda, ali u principu Vučić će uvek raditi na tome da uništi bilo kakvu mogućnost patriotizma u Srbiji i raditi na tome da opozicija bude isključivo ili dominantno Latinka Perović. I to je začarani krug u kojem se vrtimo, zapravo, od dana kada je uhapsio Miroslava Miškovića, današnjeg vrlo lepog saradnika, davne 2013. godine, sve do danas. I ne deluje da će se to promeniti, za sada.
 
Jedan od razloga zašto se suočavamo sa toliko količinom besa u narodu, zbog koje su naprednjaci i Vučić evidentno veoma omraženi kod jednog značajnog dela naroda, jeste i u tome što ne postoje mogućnosti da se taj bes artikuliše. Građani ne vide u opoziciji sabornost, ne vide sposobne ljude, ne vide političare koji ulivaju poverenje, ili vide u nekim slučajevima one za koje smatraju da su ih na ovaj ili onaj način izneverili.

To je, zapravo, razlog ovolike količine besa. On je tu zbog osećanja nemoći i činjenice da se stvari u državi moraju menjati praktično isključivo kroz blokade i na ulici, dok su izbori suštinski besmisleni i bespotrebni. Ne postoji način da se taj bes isprazni kao ventil i zato i jesmo u ovako strašnom scenariju, koji će voditi po svemu sudeći samo sve većim neredima i incidentima, kao i jezivoj polarizovanosti društva koje će se odraziti na gotovo svim nivoima.

Obični građani, van politike, naravno, najviše će stradati zbog toga u narednom periodu. Ne bi me iznenadilo da scene sa noževima postanu naša svakodnevnica, pa da u relativno bližoj budućnosti počnu i da padaju glave.
 
Zadnji parlamentarni izbori su bili 2023. godine. Sledeći redovni izbori će biti tek 2027. godine, kada i ističe Vučićev mandat.

Možda neko smatra da je 2027. godina blizu, pa po nekim kriterijumima bi možda čak i moglo tako da se kaže, ali u današnjem svetu u kojem se stvari toliko brzo menjaju iz meseca u mesec, potpuno je nerealno praviti takve projekcije, posebno nakon što je Vučić ostvario neverovatno veliku pobedu na zadnjim predsedničkim izborima, osvojivši čak 60% glasova, a drugoplasirani kandidat sa svojih 19% bio u velikoj meri iza njega.

Sva istraživanja javnog mnjenja govore da postoji pad SNS-a, ali da su kretanja vrlo mala i da danas ne bismo imali previše drugačije rezultate u odnosu na izbore 2023. godine. Naravno, ankete nisu najpouzdaniji izvor raspoloženja naroda, ali čak i ako bismo uzeli to kao komponentu i prihvatili da je SNS precenjen, opet ne bi opozicija u ovakvoj konstelaciji kakvu trenutno imamo mogla da osvoji vlast, da se desi da se izbori danas održe (hipotetički govoreći).

Danas pojedinačno govoreći najmoćnija stranka u opoziciji je Stranka slobode i pravde, a ne treba trošiti reči zašto je Dragan Đilas neko ko privlači izuzetno mnogo negativne reputacije u široj javnosti. Dok god on bude na takvoj poziciji, namećući se u centralnom mestu i uz evidentnu blagonaklonost tzv. Šolakovih medija, Đilas nema potencijala da uđe u biračko telo vlasti, niti animira ozbiljnije apstinente, već samo da svojim makijavelističkim potezima i finansijskim darovima preko šarenih i širokih koalicija uspe da veštački napumpa potencijal SSP-a i tako dođe do po kojeg mandata više nego što je njegova partija u prethodnom mandatu imala.

Biračko telo u Republici Srbiji je po svom opredeljenju dominantno nacionalističko, bilo i ostalo. To znači da isključivo nacionalista ima potencijala da tako nešto uradi i pod uslovom da se nametne kao centralna ličnost, kao što je to učinio Vojislav Koštunica u vreme 2000. godine. To Đilas, ako i zanemarimo antipatičnost koju priziva, nije i ne može biti. Iako Zdravko Ponoš ima tu nemerljivo veći potencijal od Đilasa, to ne može da bude ni on, zato što je Ponoš po ideologiji politički centar koji, zapravo, predstavlja staloženu opciju koja odbacuje populizam kao koncept, a opoziciji je upravo nužan populista, Ponošev antipod. Ne treba ni podsećati da bez obzira na deklarativni centar, Ponoš ipak više uliva poverenje građanskoj, levoj opciji, dok ima veći problem što se tiče desnice koja njega, bez obzira na to što nije bio u politici ranije, ipak percipira kao nekog koga je postavio Boris Tadić i ko je bio na čelu vojske iz vremena intenzivne saradnje sa NATO paktom. Njegov današnji deklarisani politički stav o vojnoj neutralnosti, ne prodire do većine disidenata današnjem režimu, već deluje kao pragmatični stav koji je zauzeo iz razloga što zna koliko je to nepopularno, slično kao što je sam Tadić ranije pričao da je protiv NATO članstva zbog toga što narod neće, ali je bio iskreniji jer je govorio da je to članstvo njegov lični stav. Nadalje, Vuk Jeremić (koji ni sam nije uspeo da zagrabi u to biračko telo) u ozbiljnom je sukobu sa Ponošem, koji se protiv njega udružio sa Đilasom. To je Ponošu otvorilo vrata građanskoj Srbiji, ali zatvorilo druga,

Mogli bismo tako da se raspričamo o trenutnom stanju opozicije. Za neke, kao npr. Mariniku Tepić, nije potrebno posebno naglašavati. Činjenica jeste da Vučiću odgovara Đilas kao antipod i da želi da održava opoziciju dominantno u domenu građanske Srbije, zbog toga što je patriotska opozicija njegova najveća noćna mora. On sve patriote potkupljuje, ucenjuje, ili proizvodi lažne političare kao što su Mica Zavetnica, Žika Gojković i verovatno razni drugi. Miloš Jovanović bi kao političar možda imao nekog potencijala po tom pitanju, ali je evidentno da njegova stranka ne uspeva da se izbori da pređe, čak ni u toj koaliciji široj, famoznih 4 odsto oko kojih se vrti. Građanski orijentisani birači su donekle zadovoljni svojim opcijama, ali nacionalisti nisu, zbog toga što je na prošlim izborima bila propuštena jedna velika prilika da se ostvari front takve opcije, koji je jedino rešenje za bilo kakve promene (tj. nešto slično crnogorskom scenariju, kada je Đukanović bio srušen vrlo specifičnim i pažljivo odabranim rasporedom 3 različita fronta). Naravno, znamo zašto se to izdešavalo, zato što je Miloš Jovanović znao vrlo dobro šta je Mica Zavetnica, ali činjenica je i da je njegova reputacija poprimila najviše štete kao nekog ko bi potencijalno bio najodgovorniji za stvaranje takvog fronta, koji je propustio, bez obzira na to da li je kriv ili dužan.

Opozicija je međusobno zavađena, podeljena na mali milion stranaka i za sada ne postoje izgledi da će se pojaviti neka nova stranka ili nova ličnost koja će animirati ne beznačajan deo apstinenata koji traže nekoga za koga bi glasali, jer im niko u trenutnoj ponudi ne odgovara, kao ni jednog dela biračkog tela vlasti koji glasa za vladajuće stranke kao manje zlo, a glasao bi za opoziciju ukoliko bi se našla neka bolja ponuda, ali u principu Vučić će uvek raditi na tome da uništi bilo kakvu mogućnost patriotizma u Srbiji i raditi na tome da opozicija bude isključivo ili dominantno Latinka Perović. I to je začarani krug u kojem se vrtimo, zapravo, od dana kada je uhapsio Miroslava Miškovića, današnjeg vrlo lepog saradnika, davne 2013. godine, sve do danas. I ne deluje da će se to promeniti, za sada.
Apstinente trenutno mogu privući samo Savo Manojlović, Jelena Pavlović koja je napustila Nestora i eventualno neki studentski pokret na budućim izborima. Ostale opcije će verovatno zadržati svoja biračka tela. Vučić će uspeti sa novim pokretom verovatno da izbegne neko osipanje SNS i SPS.
 

Biće iz smoga

Teofil Pančić danas 20:00

Izgleda da Aleksandar Vučić, kao ni oni zaduženi da se brinu o njegovom javnom liku, jako ne voli kad ga neko, crtežom (kao, recimo, Predrag Koraksić), rečju (kao, recimo, Boris Dežulović) ili na neki treći način javno dovede u neku simboličku vezu s Adolfom Hitlerom i njegovim, nažalost, prebogatim nasleđem.

To je dobro i za svaku pohvalu. Sigurno ne biste voleli, ako ste pri pameti, da živite u zemlji u kojoj čovek koji se (za sada) pita za sve, a (za sada?) ne odgovara ni za šta, uživa i ponosi se sličnostima i vezama koje podanici i posmatrači uspostavljaju između njega i Hitlera.
To bi, dakle, mogla da bude zdrava polazna osnova neke dobre vladavine. Zašto onda u Vučićevom slučaju to uporno i potpuno izostaje? Zato što on, svesno ili ne, odbija da razume i prihvati osnovni kauzalitet: ako ne želiš da te porede sa tiranima i zlikovcima, nemoj činiti ništa što bi činili, i što su bezbroj puta činili, tirani i zlikovci. Pa i Adolf Hitler, najgori među njima.

Uzmimo samo jedan primer. Adolf Hitler je upravljao Nemačkom onako kako je hteo, nesputan Ustavom i zakonima – koje je prvo ignorisao, a onda promenio ili ukinuo one koji su ga posebno nervirali. Takva behu vremena, ako ste bili diktator niste morali da se pretvarate da ste nešto drugo. Sve dok baš Hitler i još neki nisu toliko ozloglasili diktatore da danas niko više ne želi da ga nazivaju tako (ali će rado koristiti pogodnosti njihovog načina vladanja, ako mu se može).

Drugim rečima, Adolf Hitler nije vladao Nemačkom zato što je bio rajhskancler ili ovo ili ono, nego zato što je bio – Adolf Hitler. Od milošte – Vođa, Firer. Ništa drugo mu nije bilo potrebno, pa je tu demokratsku bižuteriju brzo ostavio za sobom. Valjala mu je za uspon za vlast, nakon čega je postala balast, jer je sadržavala inherentna ograničenja dužine i prirode njegove vladavine, a to je poslednje što takvi likovi i karakteri mogu da istrpe.
Naravno, počinio je Adolf Hitler neuporedivo gora zla od uzurpiranja svih mogućih vlasti i ovlasti, ali da bi ta gora zla uopšte bila moguća, prvo je morao da pređe sve granice koje postavljaju demokratski zakoni, standardi i običaji. I da za to ne bude kažnjen, naprotiv. Ni on, ni oni koji su ga sledili, a čija nepočinstva je organizovao i ohrabrivao. Da je prvi mamlaz koji je hitnuo kamen u izlog jevrejske radnje bio uhapšen i osuđen, a takođe i drugi i treći i svaki sledeći, Aušvic bi bio nemoguć.
Mora da se dogodi mnogo, mnogo toga pre nego što se dogodi Aušvic. S druge strane, ako se sve to dogodi, nemoguće je da se ne dogodi i Aušvic.
Kad je tačno Aleksandar Vučić postao neprikosnoveni vladalac Srbije samim tim što je Aleksandar Vučić? Zapravo, od samog početka: izmislio je vanustavnu funkciju „prvog potpredsednika“ Vlade, a de facto je bio njen predsednik. Malo po malo, postajao je i predsednik svega ostalog. U sledećoj fazi, ako dozvolimo da je bude, više neće morati da bude predsednik ama baš ničega, a ipak će i dalje biti – Aleksandar Vučić. Ne onaj iz lične karte, nego onaj iz studija, recimo, TV Pink.

Onaj koji, pukom svojom rečju izrečenom iz usta jednog nadzakonskog bića, može da legitimizuje i parapolitičke, a potencijalno i parapolicijske ili paravojne odrede nekakvih „lojalista“.
Čime se poslednji ostaci smehotresne rezidue zvane „pravna država“, koji ionako leže zgrčeni na golom betonu, šutiraju čizmom tamo gde najviše boli. A onda se on i njegovi strašno vređaju zato što to nekoga asocira na hitlerizam kao najamblematskiji, najslikovitiji istorijski primer tiranije?
Analogija zaista nije suptilna, ali suptilnost se mora zaslužiti: ona ne sleduje onima koji već i po demokratskim zakonima i pravilima imaju mnogo moći u rukama, a onda im to ne bude dovoljno pa prigrabe još mnogo, mnogo više. Što nikome ne može biti potrebno za nešto korisno i dobro. To je jasno i tu nikakvo prenemaganje ne može zamagliti stvari, čak ni kad je obavijeno gustim i aromatičnim beogradskim smogom.
Treba još kilo i po teksta da ubediš kako vama pripada vlast i kako ste vi zaduženi za istu

1649082081-9649-Predsednicki.jpg
 
Vučić je čovek jako lošeg zdravlja. On pije redovno lekove za srce i bio je već nekoliko puta hospitalizovan. U zadnjih nekoliko meseci izložen je prilično ogromnoj količini stresa i to je evidentno. Svako ko ga pogleda, može vrlo lako da vidi da se on, doslovno, fizički raspada. I nije potrebno imati neke posebne informacije,...a postoje i one. Prilično je naglo osedeo u svega zadnjih nekoliko meseci. Vučićevi prijatelji i rodbina su ga molili da spava više i da prekine da se izlaže tolikoj kolilčini stresa, ali on ih ništa ne sluša.

Njegovo zdravlje propada, a zajedno sa tim i psihičko zdravlje. To je razlog jako čudnih, neracionalnih poteza, koji deluju kao da sam Vučić želi da poveća bes u narodu protiv njega. Autogolova, da se tako izrazim. I kako mu zdravlje propada, greške samo više rastu, zato što raste i panika.

Ono što ja mislim jeste da je, ako nešto radikalno ne promeni u svom životu, evidentno da biološki sat ne radi u njegovu korist i da je to jedini pad o kojem možemo realno govoriti. Telo i um može da izdrži samo donekle, a on svoje izlaže i oštećuje maksimalno.
 
Ono što je sasvim sigurno jeste da, kada jednog dana bude otišao sa vlasti bilo tako što se svojevoljno povuče ili izgubi na izborima (i ako taj dan uspe da doživi), neće Vučiću biti lako. Koštunica slobodno šeta javnošću, Boris Tadić ne koristi apsolutno ništa od svojih ovlašćenja kao bivšeg predsednika, ne uzima ni penziju, ništa praktično. I Tadić se šeta sasvim normalno u javnosti. To su radili i drugi, to radi i Milan Milutinović.

Sa Vučićem neće tako biti, to je evidentno. On će izbegavati sva javna mesta i svugde se kretati sa armijom obezbeđenja. U narod neće ulaziti nikada, to je nesumnjivo.

Vučić će posle silaska sa vlasti (ukoliko se desi da bude tada i dalje živ) u javnosti se ponašati mnogo sličnije Milu Đukanoviću, koji se kreće danas po Crnoj Gori skoro isključivo u krugovima najuže rodbine, prijatelja, imućne elite i uz golemo obezbeđenje.
 
Apstinente trenutno mogu privući samo Savo Manojlović, Jelena Pavlović koja je napustila Nestora i eventualno neki studentski pokret na budućim izborima. Ostale opcije će verovatno zadržati svoja biračka tela. Vučić će uspeti sa novim pokretom verovatno da izbegne neko osipanje SNS i SPS.

Lupio sam palac podrške na ovu objavu, ali pravo je pitanje šta će biti sa Jelenom Pavlović.

Ona jeste ostavila utisak kod jednog broja populacije, ali može se desiti i da za par godina nestane, prosto, sa javne scene. Ona je za sada samo samostalnik poslanik i ništa više.
 

Urednica na RTS Olivera Kovačević najavila tužbu protiv Vučića

Beta danas 15:18

Urednica na RTS Olivera Kovačević najavila tužbu protiv Vučića 1
foto Medija centar

Novinarka Radio televizije Srbije (RTS) Olivera Kovačević najavila je tužbu protiv predsednika Srbije Aleksandra Vučića koji je u subotu uveče na televiziji Hepi optužio da sama bira pobednika na Pesmi za Evroviziju, kao i da je deo opozicione elite koja želi predsednikovu smrt.

U otvorenom pismu koje je objavilo Udruženje novinara Srbije ona kaže da je zlonamerno optužena da je bliska DS-u i partiji Dragana Đilasa, da je ukinula glasanje na Pesmi za Evroviziju i da je deo neke elite, koja se po kafanama dogovara ko će da vlada Srbijom.
Navela je da se već dugo ne bavi informativom, da predsednik dobro zna kako je ukinuta njena emisija „Da možda ne“ i da je ona sada samo jedan od urednika zabavnog programa.
„Dokazali smo da se u Srbiji, barem za Pesmu Evrovizije, može pošteno glasati, a da se svi učesnici takmiče pod ravnopravnim uslovima. Razumete li ovu malu asocijaciju? Inače, slične optužbe o ‘nameštanju’ pobednika na moj račun iznosili su predstavnici vama omiljenih tabloida Informer, Alo, Hype TV Saše Mirkovića i pevač Aca Lukas, pa sam ih na sudu sve dobila. Nadam se da ćete se vi s jačim argumentima pojaviti na sudu, jer ću zbog iznetih laži uskoro podneti tužbu protiv vas“, rekla je Olivera Kovačević.


Rekla je da se zbog optužbi da je deo neke elite koja želi da ubije Vučića i da tako odredi ko će biti vlast u Srbiji, pomalo plaši.
„Ne za vas. Vi ćete nadživeti sopstvenu biografiju. Plašim se za zemlju u kojoj živim. Plašim se za medije koji su pregaženi i koji su postali kasarne. I na kraju, pozdravljam vas studentskim pozdravom – niste nadležni“, navela je novinarka.
 

Studenti u blokadi osudili rasističke izjave tabloida i Jelene Karleuše

FoNet danas 18:38

Studenti u blokadi osudili su danas direktno targetiranje njihovog kolege nakon što se našao na meti tablioda i pevačice Jelene Karleuše, koji su u svojim objavama rasistički vređali jednog od učesnika presinoćnog protesta ispred Radio-televizije Srbije.

U objavi na Instagram profilu Studenti u blokadi istakli su da se podstrekivanje na rasizam i mržnju kosi sa svim vrednostima za koje se bore.
„Zato osuđujemo svaku javnu ličnost koja se odluči da svoju platformu iskoristi na taj način“, dodali su studenti.
Kako su naveli, objavljivanje dezinformacija o pojedincu, uz pozivanje na digitalno nasilje, kao i objavljivanje ličnih informacija njihovog kolege je – nedopustivo.

Studenti su naglasili kako nastoje da zaštite i solidarno pruže podršku svom kolegi.

„Napad na jednog je napad na sve“, dodali su studenti.
U objavi su postavili i stranu lista Informer na kojoj piše ‘Student afričkog porekla na protestu ispred RTS’ Sad se i stranci bave srpskim Ustavom“.
Uz to su dodali i print skrin objave Jelene Karleuše koja je preko fotografije sudenta napisala:“ Ljudi ovo je moj dostavljač sa Wolt i ne zna srpski“.

Nakon toga Karleuša je okačila fotografiju sa privatnog Instagram profila tog studenta u kojoj je napisala da mu je istakla boravišna dozvola i da nije građanin Srbije, pa da zato nema šta da radi na protestima protiv Srbije.
„Ustav, možda ne postoji u tvojoj dalekoj zemlji, ali u Srbiji postoji Ustav i zakon. Poštuj ga“, napisala je Karleuša.
Ona je na kraju preko privatne fpotografije studenta napisala da „tamnoputi momak“ na arapskom jeziku poziva na „sveti rat proti hrišćana“, dodajući da nije građanin Srbije, da nema boravišnu dozvolu i da ne studira u Srbiji.
 
Ono što ja mislim jeste da je, ako nešto radikalno ne promeni u svom životu, evidentno da biološki sat ne radi u njegovu korist i da je to jedini pad o kojem možemo realno govoriti. Telo i um može da izdrži samo donekle, a on svoje izlaže i oštećuje maksimalno.
pa svako bi propao kada bi poverovao da ga ubijaju, kao on. ili da planiraju
Jedan od razloga zašto se suočavamo sa toliko količinom besa u narodu, zbog koje su naprednjaci i Vučić evidentno veoma omraženi kod jednog značajnog dela naroda, jeste i u tome što ne postoje mogućnosti da se taj bes artikuliše.
ovo je jako pokvareno sa tvoje strane ako se prisetimo kako je sve pocelo: jel, desio se pad nadstresnice, vucic je slagao da nije ni radjena, zapravo je istina da nije rekonstruisana, a novac ogroman otisao za neke radove NA NJOJ koji su je opteretili samo dodatno... onda laz da je data sva dokumentacija, kao da ju je on licno pregledao pa tako zna, dok studenti tvrde da nije, bar ne finansijski izvestaj, finansijska konstrukcija... usledila gazenja, i pravdanja vozaca saobracajnim pravilima, jednakim pravom ucesnika u saobracaju vozaca i pesaka, na, da kazem, gaznu povrsinu?!

dakle, bes nije zbog nemogucnosti artikulacije politickog delovanja, vec zbog huskanja na suludo gazenje ljudi koji protestuju, a ja sam ti vec rekao da tvoj pokvarenluk necu tolerisati, sada ti ponavljam - bezobrazluk je sto radis, ako smo svi svedoci sta je uzrok narodnog nezadovoljstva, ili cak i besa kako ti rece
 
Poslednja izmena:
pa svako bi propao kada bi poverovao da ga ubijaju, kao on. ili da planiraju

ovo je jako pokvareno sa tvoje strane ako se prisetimo kako je sve pocelo: jel, desio se pad nadstresnice vucic je slagao da nije ni radjena, zapravo je istina da nije rekontsruisana, a novac ogroman otisao... onda laz da je data sva dokumentacija, kao da ju je on licno pregledao pa tako zna, dok studento tvrde da nije... suledila gazenja, i pravbdanja vozaca saobracajnim pravilima, jednakim pravom ucesnika u saobracaju vozaca i pesaka?!

dakle, bes nije zbog nemogucnosti artikulacije politickog delovanja, vec zbog huskanja na suludo gazenje ljudi koji protestuju, a ja sam ti vec rekao da tvoj pokvarenluk necu tolerisati, sada ti ponavljam - bezobrazluk je sto radis, ako smo svi svedoci sta je uzrok narodnog nezadovoljstva, ili cak i besa kako ti rece

Već rekao? Gde, kada?

Je li se mi znamo?
 

Back
Top