Берекин
Buduća legenda
- Poruka
- 27.439
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Autorska. Poslednjih mesec dana imamo studentski politički zemljotes koji je direktno usmeren protiv Vučića i njegovih SNS pulena. Kako mislite da će sve ovo da se završi i koliko će to doprineti njegovom padu u narednih godinu dana? Prošle beogradske izbore Vučić je jedva dobio, a i to zahvaljujući masovnom uvozu glasača iz Bosne. U Nišu je izgubio najveću opštinu, zamalo je izgubio i ceo grad, a nakon nadstrešnice neki kažu da nikad više neće dobiti izbore u Novom Sadu. To su tri najveća grada u Srbiji i ako njih izgubi to mu je praktično kraj zar ne? Koliko je realan njegov pad s vlasti u dogledno vreme i šta mislite da će biti najizvesniji scenario?
zašto nije realno? daj elaboriraj to malo... i šta treba da se desi pa da bude realno?Nije realno razmišljati o Vučićevom padu.
Pre svega, zato što su upravo takva razmišljanja uzrok silnih kasnijih razočaranja, koja su tu pre svega zbog potpuno nerealnih očekivanja i percepcije koju stvara ugođaj kada se vidi 100 hiljada ljudi na jednom mestu koji viču.
Mora da postoji politička opcija koja će ga zameniti.zašto nije realno? daj elaboriraj to malo... i šta treba da se desi pa da bude realno?
zašto nije realno? daj elaboriraj to malo...
Apstinente trenutno mogu privući samo Savo Manojlović, Jelena Pavlović koja je napustila Nestora i eventualno neki studentski pokret na budućim izborima. Ostale opcije će verovatno zadržati svoja biračka tela. Vučić će uspeti sa novim pokretom verovatno da izbegne neko osipanje SNS i SPS.Zadnji parlamentarni izbori su bili 2023. godine. Sledeći redovni izbori će biti tek 2027. godine, kada i ističe Vučićev mandat.
Možda neko smatra da je 2027. godina blizu, pa po nekim kriterijumima bi možda čak i moglo tako da se kaže, ali u današnjem svetu u kojem se stvari toliko brzo menjaju iz meseca u mesec, potpuno je nerealno praviti takve projekcije, posebno nakon što je Vučić ostvario neverovatno veliku pobedu na zadnjim predsedničkim izborima, osvojivši čak 60% glasova, a drugoplasirani kandidat sa svojih 19% bio u velikoj meri iza njega.
Sva istraživanja javnog mnjenja govore da postoji pad SNS-a, ali da su kretanja vrlo mala i da danas ne bismo imali previše drugačije rezultate u odnosu na izbore 2023. godine. Naravno, ankete nisu najpouzdaniji izvor raspoloženja naroda, ali čak i ako bismo uzeli to kao komponentu i prihvatili da je SNS precenjen, opet ne bi opozicija u ovakvoj konstelaciji kakvu trenutno imamo mogla da osvoji vlast, da se desi da se izbori danas održe (hipotetički govoreći).
Danas pojedinačno govoreći najmoćnija stranka u opoziciji je Stranka slobode i pravde, a ne treba trošiti reči zašto je Dragan Đilas neko ko privlači izuzetno mnogo negativne reputacije u široj javnosti. Dok god on bude na takvoj poziciji, namećući se u centralnom mestu i uz evidentnu blagonaklonost tzv. Šolakovih medija, Đilas nema potencijala da uđe u biračko telo vlasti, niti animira ozbiljnije apstinente, već samo da svojim makijavelističkim potezima i finansijskim darovima preko šarenih i širokih koalicija uspe da veštački napumpa potencijal SSP-a i tako dođe do po kojeg mandata više nego što je njegova partija u prethodnom mandatu imala.
Biračko telo u Republici Srbiji je po svom opredeljenju dominantno nacionalističko, bilo i ostalo. To znači da isključivo nacionalista ima potencijala da tako nešto uradi i pod uslovom da se nametne kao centralna ličnost, kao što je to učinio Vojislav Koštunica u vreme 2000. godine. To Đilas, ako i zanemarimo antipatičnost koju priziva, nije i ne može biti. Iako Zdravko Ponoš ima tu nemerljivo veći potencijal od Đilasa, to ne može da bude ni on, zato što je Ponoš po ideologiji politički centar koji, zapravo, predstavlja staloženu opciju koja odbacuje populizam kao koncept, a opoziciji je upravo nužan populista, Ponošev antipod. Ne treba ni podsećati da bez obzira na deklarativni centar, Ponoš ipak više uliva poverenje građanskoj, levoj opciji, dok ima veći problem što se tiče desnice koja njega, bez obzira na to što nije bio u politici ranije, ipak percipira kao nekog koga je postavio Boris Tadić i ko je bio na čelu vojske iz vremena intenzivne saradnje sa NATO paktom. Njegov današnji deklarisani politički stav o vojnoj neutralnosti, ne prodire do većine disidenata današnjem režimu, već deluje kao pragmatični stav koji je zauzeo iz razloga što zna koliko je to nepopularno, slično kao što je sam Tadić ranije pričao da je protiv NATO članstva zbog toga što narod neće, ali je bio iskreniji jer je govorio da je to članstvo njegov lični stav. Nadalje, Vuk Jeremić (koji ni sam nije uspeo da zagrabi u to biračko telo) u ozbiljnom je sukobu sa Ponošem, koji se protiv njega udružio sa Đilasom. To je Ponošu otvorilo vrata građanskoj Srbiji, ali zatvorilo druga,
Mogli bismo tako da se raspričamo o trenutnom stanju opozicije. Za neke, kao npr. Mariniku Tepić, nije potrebno posebno naglašavati. Činjenica jeste da Vučiću odgovara Đilas kao antipod i da želi da održava opoziciju dominantno u domenu građanske Srbije, zbog toga što je patriotska opozicija njegova najveća noćna mora. On sve patriote potkupljuje, ucenjuje, ili proizvodi lažne političare kao što su Mica Zavetnica, Žika Gojković i verovatno razni drugi. Miloš Jovanović bi kao političar možda imao nekog potencijala po tom pitanju, ali je evidentno da njegova stranka ne uspeva da se izbori da pređe, čak ni u toj koaliciji široj, famoznih 4 odsto oko kojih se vrti. Građanski orijentisani birači su donekle zadovoljni svojim opcijama, ali nacionalisti nisu, zbog toga što je na prošlim izborima bila propuštena jedna velika prilika da se ostvari front takve opcije, koji je jedino rešenje za bilo kakve promene (tj. nešto slično crnogorskom scenariju, kada je Đukanović bio srušen vrlo specifičnim i pažljivo odabranim rasporedom 3 različita fronta). Naravno, znamo zašto se to izdešavalo, zato što je Miloš Jovanović znao vrlo dobro šta je Mica Zavetnica, ali činjenica je i da je njegova reputacija poprimila najviše štete kao nekog ko bi potencijalno bio najodgovorniji za stvaranje takvog fronta, koji je propustio, bez obzira na to da li je kriv ili dužan.
Opozicija je međusobno zavađena, podeljena na mali milion stranaka i za sada ne postoje izgledi da će se pojaviti neka nova stranka ili nova ličnost koja će animirati ne beznačajan deo apstinenata koji traže nekoga za koga bi glasali, jer im niko u trenutnoj ponudi ne odgovara, kao ni jednog dela biračkog tela vlasti koji glasa za vladajuće stranke kao manje zlo, a glasao bi za opoziciju ukoliko bi se našla neka bolja ponuda, ali u principu Vučić će uvek raditi na tome da uništi bilo kakvu mogućnost patriotizma u Srbiji i raditi na tome da opozicija bude isključivo ili dominantno Latinka Perović. I to je začarani krug u kojem se vrtimo, zapravo, od dana kada je uhapsio Miroslava Miškovića, današnjeg vrlo lepog saradnika, davne 2013. godine, sve do danas. I ne deluje da će se to promeniti, za sada.
Treba još kilo i po teksta da ubediš kako vama pripada vlast i kako ste vi zaduženi za istuBiće iz smoga
Teofil Pančić danas 20:00
Izgleda da Aleksandar Vučić, kao ni oni zaduženi da se brinu o njegovom javnom liku, jako ne voli kad ga neko, crtežom (kao, recimo, Predrag Koraksić), rečju (kao, recimo, Boris Dežulović) ili na neki treći način javno dovede u neku simboličku vezu s Adolfom Hitlerom i njegovim, nažalost, prebogatim nasleđem.
To je dobro i za svaku pohvalu. Sigurno ne biste voleli, ako ste pri pameti, da živite u zemlji u kojoj čovek koji se (za sada) pita za sve, a (za sada?) ne odgovara ni za šta, uživa i ponosi se sličnostima i vezama koje podanici i posmatrači uspostavljaju između njega i Hitlera.
To bi, dakle, mogla da bude zdrava polazna osnova neke dobre vladavine. Zašto onda u Vučićevom slučaju to uporno i potpuno izostaje? Zato što on, svesno ili ne, odbija da razume i prihvati osnovni kauzalitet: ako ne želiš da te porede sa tiranima i zlikovcima, nemoj činiti ništa što bi činili, i što su bezbroj puta činili, tirani i zlikovci. Pa i Adolf Hitler, najgori među njima.
Uzmimo samo jedan primer. Adolf Hitler je upravljao Nemačkom onako kako je hteo, nesputan Ustavom i zakonima – koje je prvo ignorisao, a onda promenio ili ukinuo one koji su ga posebno nervirali. Takva behu vremena, ako ste bili diktator niste morali da se pretvarate da ste nešto drugo. Sve dok baš Hitler i još neki nisu toliko ozloglasili diktatore da danas niko više ne želi da ga nazivaju tako (ali će rado koristiti pogodnosti njihovog načina vladanja, ako mu se može).
Drugim rečima, Adolf Hitler nije vladao Nemačkom zato što je bio rajhskancler ili ovo ili ono, nego zato što je bio – Adolf Hitler. Od milošte – Vođa, Firer. Ništa drugo mu nije bilo potrebno, pa je tu demokratsku bižuteriju brzo ostavio za sobom. Valjala mu je za uspon za vlast, nakon čega je postala balast, jer je sadržavala inherentna ograničenja dužine i prirode njegove vladavine, a to je poslednje što takvi likovi i karakteri mogu da istrpe.
Naravno, počinio je Adolf Hitler neuporedivo gora zla od uzurpiranja svih mogućih vlasti i ovlasti, ali da bi ta gora zla uopšte bila moguća, prvo je morao da pređe sve granice koje postavljaju demokratski zakoni, standardi i običaji. I da za to ne bude kažnjen, naprotiv. Ni on, ni oni koji su ga sledili, a čija nepočinstva je organizovao i ohrabrivao. Da je prvi mamlaz koji je hitnuo kamen u izlog jevrejske radnje bio uhapšen i osuđen, a takođe i drugi i treći i svaki sledeći, Aušvic bi bio nemoguć.
Mora da se dogodi mnogo, mnogo toga pre nego što se dogodi Aušvic. S druge strane, ako se sve to dogodi, nemoguće je da se ne dogodi i Aušvic.
Kad je tačno Aleksandar Vučić postao neprikosnoveni vladalac Srbije samim tim što je Aleksandar Vučić? Zapravo, od samog početka: izmislio je vanustavnu funkciju „prvog potpredsednika“ Vlade, a de facto je bio njen predsednik. Malo po malo, postajao je i predsednik svega ostalog. U sledećoj fazi, ako dozvolimo da je bude, više neće morati da bude predsednik ama baš ničega, a ipak će i dalje biti – Aleksandar Vučić. Ne onaj iz lične karte, nego onaj iz studija, recimo, TV Pink.
Onaj koji, pukom svojom rečju izrečenom iz usta jednog nadzakonskog bića, može da legitimizuje i parapolitičke, a potencijalno i parapolicijske ili paravojne odrede nekakvih „lojalista“.
Čime se poslednji ostaci smehotresne rezidue zvane „pravna država“, koji ionako leže zgrčeni na golom betonu, šutiraju čizmom tamo gde najviše boli. A onda se on i njegovi strašno vređaju zato što to nekoga asocira na hitlerizam kao najamblematskiji, najslikovitiji istorijski primer tiranije?
Analogija zaista nije suptilna, ali suptilnost se mora zaslužiti: ona ne sleduje onima koji već i po demokratskim zakonima i pravilima imaju mnogo moći u rukama, a onda im to ne bude dovoljno pa prigrabe još mnogo, mnogo više. Što nikome ne može biti potrebno za nešto korisno i dobro. To je jasno i tu nikakvo prenemaganje ne može zamagliti stvari, čak ni kad je obavijeno gustim i aromatičnim beogradskim smogom.
Apstinente trenutno mogu privući samo Savo Manojlović, Jelena Pavlović koja je napustila Nestora i eventualno neki studentski pokret na budućim izborima. Ostale opcije će verovatno zadržati svoja biračka tela. Vučić će uspeti sa novim pokretom verovatno da izbegne neko osipanje SNS i SPS.
pa svako bi propao kada bi poverovao da ga ubijaju, kao on. ili da planirajuOno što ja mislim jeste da je, ako nešto radikalno ne promeni u svom životu, evidentno da biološki sat ne radi u njegovu korist i da je to jedini pad o kojem možemo realno govoriti. Telo i um može da izdrži samo donekle, a on svoje izlaže i oštećuje maksimalno.
ovo je jako pokvareno sa tvoje strane ako se prisetimo kako je sve pocelo: jel, desio se pad nadstresnice, vucic je slagao da nije ni radjena, zapravo je istina da nije rekonstruisana, a novac ogroman otisao za neke radove NA NJOJ koji su je opteretili samo dodatno... onda laz da je data sva dokumentacija, kao da ju je on licno pregledao pa tako zna, dok studenti tvrde da nije, bar ne finansijski izvestaj, finansijska konstrukcija... usledila gazenja, i pravdanja vozaca saobracajnim pravilima, jednakim pravom ucesnika u saobracaju vozaca i pesaka, na, da kazem, gaznu povrsinu?!Jedan od razloga zašto se suočavamo sa toliko količinom besa u narodu, zbog koje su naprednjaci i Vučić evidentno veoma omraženi kod jednog značajnog dela naroda, jeste i u tome što ne postoje mogućnosti da se taj bes artikuliše.
pa svako bi propao kada bi poverovao da ga ubijaju, kao on. ili da planiraju
ovo je jako pokvareno sa tvoje strane ako se prisetimo kako je sve pocelo: jel, desio se pad nadstresnice vucic je slagao da nije ni radjena, zapravo je istina da nije rekontsruisana, a novac ogroman otisao... onda laz da je data sva dokumentacija, kao da ju je on licno pregledao pa tako zna, dok studento tvrde da nije... suledila gazenja, i pravbdanja vozaca saobracajnim pravilima, jednakim pravom ucesnika u saobracaju vozaca i pesaka?!
dakle, bes nije zbog nemogucnosti artikulacije politickog delovanja, vec zbog huskanja na suludo gazenje ljudi koji protestuju, a ja sam ti vec rekao da tvoj pokvarenluk necu tolerisati, sada ti ponavljam - bezobrazluk je sto radis, ako smo svi svedoci sta je uzrok narodnog nezadovoljstva, ili cak i besa kako ti rece
sta?Već rekao? Gde, kada?
opusteno, ne znamo se;Je li se mi znamo?
opusteno, ne znamo se;
nije posteno da ti nazibas narod 100 hiljada i vise nego 5, oktobra na ulicama BESNIM dezavuisuci nas sta je pravi razlog, vredjas prosto!
Razlog je huskanje na gazenje, a kako ste zamislili da zgazite tolike mase po svim mestima u srbiji?
Ko je zamišljao ikakvo gaženje; a da to malo oladiš XD