Da li bi mušarac za lovu uzeo ženino prezime prilikom venčanja?

Bez razmisljanja sam uzela muzevo prezime iz samo jednog razloga a to je da se prezivam kao moja deca. I da se razvedem zadrzala bih prezime sve do trenutka kad bi se pojavilo nesto iznad tog osecanja zajednistva prikazanog izmedju ostalog i kroz zajednicko prezime.

Cenim ljude koji novac zarade, radujem se kad neko novac dobije ali ko god novac izvuce poniznoscu ili izmoli zasluzuje samo prezir po mom misljenju naravno. Prezime mi dodje nesto kao vera za vernika, zivi u onoj u kojoj si rodjen a ako vec uzimas tudju neka to bude samo iz ubedjenja ili ljubavi. Interesu tu ne bi trebalo biti mesta.

Doduse ovo kazem neposredno posle lepe porodicne vecere u jednom boljem restoranu...
 
a ja znam neke devojku sa prezimenom kurtić koja se stidela svog prezimena i jedini način je bilo da se uda
meni to bilo glupo...
Док Карићима, напротив, не смета њихово презиме.. :lol:
Па сад, баш то презиме Куртић или Куртовић, би мени сметало јер не бих пристао ни да ми се дете веже за турчад...па макар био и Елвис Џ. :rotf:
Џабе промена презимена у том сл. Нисам тако широкогруд као Миле или неки ;)
 
Verovatno su se oženili bogatim jedinicama pa je otac zahtevao da ako hoće da uživaju u bogatstvu moraju da preuzmu prezime da se ne ugasi.

Tacno, to je jedan najvaznijih razloga matrilokalnog braka ili domazetstva, isto tako potreba za muskom radnom snagom u zeninoj porodici ili siromastvo u muzevljevoj zajednici...
U mnogim nasim krajevima je domazet uzimao prezime svoje zene odnosno tasta i prenosio ga na svoje potomke. Postoji obilje istorijskih primjera u domacoj i svjetskoj etnoloskoj literaturi. U okolini Bihaca po hrvatskim selima, Lovrec, po sjevernoj Dalmaciji (Bukovica, dijalekt. "uljesi"), Konavlima, okolici Dubrovnika kao i samom gradu (Dubrovacki statut iz 1272. godine ima, cini mi se, posebnu odredbu o domazetstvu, a putem matrilokalnog braka je neko mogao postati punopravni gradjanin), u dokumentima Kotorskog arhiva u 14. vijeku, u Drobnjacima - doseli se neko na miraz i "najmi" dok Andrija Luburic navodi cak 25 bratstava koja vode porijeklo po majci i nazivaju se njenim imenom (Drobnjaci, 1930), onda u hrisovuljama srednjovjekovnih srpskih vladara, itd.
Postoji i stari naziv (nadimak onog koji stoji na zeninu imanju: "rora") koji se koristi po otocima, Hercegovini, a kod Hrvata u BiH prevladava izraz "ugovornik". Obicaj matrilokalnog braka koji se zilavo odrzao i do danas (kad se detaljnije prouci), po nekim etnolozima i naucnicima (Gasparini, Kosven, Kulisic, Mosinski, Boden, Isacenko, Gunther, Thomson, Schmidt i njegovi kulturni ciklusi poput egzogamno-matrijarhalnog, itd.) sadrzi tragove odnosa koji su vladali u starom materinskom rodovskom drustvu.
 
Slušao sam neke likove u kafani kako raspravljaju o tome. dvojica tvrde da nema tih para a jedan tvrdi da mora postojati neka cifra za koju bi pristali na to.
šta mislite?
(naravno, neka 'normalna cifra, npr 200 000 evra...

A ako se ta dvojica prezivaju recimo Guzina ili Ubiparip??? Ja bih njihovim ženama platila veeeeelike pare (da ih imam naravno i da mi je do zajebancije) samo da ne uzmu muževljevo prezime.
Koje budale:think:
 
Ma za 200.000 dinara bih pristao da se prezivam i Guzina. Kao da je problem posle otići i promeniti prezime.

Šalu na stranu, moje mišljenje je da je deo tradicije ipak da prezime bude muževljevo. No, ako se desi da se zajednički sporazumeju nemam ništa protiv da muž uzme i ženino prezime. Pogotovu ako je njegovo prezime podložno podsmehu, kao ovo gore navedeno. Ne zbog njega, on je već veliki dečko, već zbog dece koja treba sutra to prezime da ponesu u školu.
 

Back
Top