Cvrsto na zemlji ili Gore na nebu

sta da se pustim, meni stvarno treba da se pojasni pitanje, ne mogu da vas pratim niti razumem pitanje

valjda prepustis a pustis, sta?

Prepustiš ili slobodno pustiš da te vetar nosi kako se Meridijan pesnički izrazio. Da li si čovek stroge kontrole ili umeš da se prepustiš?

- - - - - - - - - -

Kako kad i s kim. Bio sam i jedno i drugo, pa i padobranac.:)

Šta je tvoja prirodna uloga, u kojoj se osećaš kao u svojoj koži?
 
umeo sam da se prepustim, al nisam pesnicka dusa, prepustao sam se kad sam mislio da je to to, i predao sam i kontolu
zivot me naucio da ne valja ni to, drugi koriste, al mozda nije to ni tema ovo o koriscenu
slabo ko je mogo mene u tom prepustanju da prati
 
Skoro sam imala diskusiju sa jednom osobom na temu objektivnog pogleda na zivot i svet oko tebe. Od kada smo deca, roditelji nas uce da stojimo cvrsto na zemlji, da ne letimo, da ne idealizujemo, da ne mastamo previse. Kad god se prica o nekome, uvek je pohvalno reci da stoji cvrsto sa nogama na zemlji.

Na konkretno-prakticnom primeru, to bi znacilo da je svako u svakom trenu svestan sebe, svojih pravih mogucnosti, da ovaj svet na velikim brojevima ipak funkcionise po nekim sablonima, principima, da nema tu mnogo odstupanja.

Koliko mislite da je surovo realan pogled na zivot dobar a koliko los?
Koje su prednosti toga biti realan a koje mane?
Kako gledate na ljude koji negiraju svoju realnost? Da li su vam smesni ili mislite da su hrabri?

Nesuljivo i jedan i drugi pristup imaju svoje prednosti i mane. Ako si previse realan, mozda se previse oganicavas. Ako previse idealizujes, onda mozda previse letis.

Koji ste vi tip i sta mislite da je bolje?
lepo je leteti ali mati oslonac gde ces sleteti
biti previse realan po meni nisu hrabre osobe.
ipak sto bi rekla moja bakica.Pokrij se koliko ti je cebe dugacko..mozes da nazebes ,ustvari nahebes.
dobro.. ovo zadnje sam ja dodao.;)
Ipak strah koji preovladava zbog krize itd..zavisi ko kakva iskustva ima u zivotu ..
ali nikako ne dozvoliti da postanes zarobljenik duse svoje,vec malo i rizikovati, pa nesto ce vec mozda i uspeti.:ok:
 
Skoro sam imala diskusiju sa jednom osobom na temu objektivnog pogleda na zivot i svet oko tebe. Od kada smo deca, roditelji nas uce da stojimo cvrsto na zemlji, da ne letimo, da ne idealizujemo, da ne mastamo previse. Kad god se prica o nekome, uvek je pohvalno reci da stoji cvrsto sa nogama na zemlji.

Na konkretno-prakticnom primeru, to bi znacilo da je svako u svakom trenu svestan sebe, svojih pravih mogucnosti, da ovaj svet na velikim brojevima ipak funkcionise po nekim sablonima, principima, da nema tu mnogo odstupanja.

Koliko mislite da je surovo realan pogled na zivot dobar a koliko los?
Koje su prednosti toga biti realan a koje mane?
Kako gledate na ljude koji negiraju svoju realnost? Da li su vam smesni ili mislite da su hrabri?

Nesuljivo i jedan i drugi pristup imaju svoje prednosti i mane. Ako si previse realan, mozda se previse oganicavas. Ako previse idealizujes, onda mozda previse letis.

Koji ste vi tip i sta mislite da je bolje?

mesavina
racionalan i pragmatican, ali i sanjar i idealista
to je kod mene vrlo rastegljivo i menja se bukvalno na dnevnoj bazi, jer sam naucila da se prilagodjavam uvek i na sve sto se desava, jer moram
 

Back
Top