- Poruka
- 7.376
Ljude delimo na dobre i loše. Ostale podele idu ka generalizaciji, i to nije dobro.
A da li možemo ljude da delimo na ćutologe i na pričalice, a da ih pritom ne uvredimo?
Mislim da možemo, jer u svojoj okolini imamo i ćutologe i pričalice. Možda i mi sami spadamo u neku od ove dve grupe.
Kada neko u društvu ćuti, ostatak društva misli da taj neko ne zna ništa o temi o kojoj se diskutuje ili da je stidljiv da pred većom grupom iznosi svoje stavove.
Sa druge strane, pričalica je uvek raspoložena za razgovor i zna da priča skoro o svemu.
Ko je u društvu omiljeniji?
Da li je to ćutolog pred kojim mogu da se otkriju i neke tajne, on ih neće preneti drugima. Ili je omiljena pričalica, uvek nasmejana sveznalica?
Ne možemo i ne smemo da dozvolimo da prvi utisak o nekome koji je negativan, ostane takav. U ljudima uvek treba tražiti mrvicu dobrote. Niko nije samo loš ni samo dobar. Ovo ne važi za pedofile, silovatelje, višestruke ubice.
Mislim pre svega na obične ljude sa kojima smo svakodnevno ili povremeno u kontaktu. Virtualnom ili stvarnom, svejedno.
Da li smo ikada pomislili da naša rođaka, prijateljica, komšinica, poznanica, pričalica ima sjajan život i da je zato uvek dobro raspoložena i spremna za priču? Mislim da jesmo…ali..
Poznavala sam ženu pričalicu o kojoj su komšije znale da kažu “ Blago njoj, život joj je super.“ A nije bilo tako. Ispod oklopa pričalice skrivan je jedan težak život, pun problema.
Bila je uvek spremna na razgovor jer je tako, bar na pola sata, sat, zaboravljala svoje probleme.
Poznajem, doduše površno, i ljude kojima tišina više prija od hiljadu izgovorenih reči.
Ne mislim da su dosadni. Ne mislim ni da su čudaci.
Ne mislim ni da su mrzovoljni.
Prihvatam ih takve, kakvi su, jer mi se čini da sam i sama ćutolog. Ne pričam puno. I ne volim besmislene razgovore.
A vi, šta mislite, da li ste ćutolog ili ste pričalica?