čutanje je zlato

Osobe koje uvek kažu šta misle su nevaspitani balvani bez elementarnog osećaja za socijalnu interakciju. Za olakšavajuću okolnost može da im se uzme pismeni dokaz stručnog lica o posedovanju Aspergerovog sindroma, ili nekog sličnog oblika autizma, mada ih to i dalje ne čini ništa prijatnijim društvom.
 
Mene najviše nerviraju ti koji sami za sebe govore kako su iskreni i sve kažu u lice a kao drugi to ne mogu prihvatiti. Najčešće su oni ti koji su bezobzirni i govore "iskreno" da bi istresli to iz sebe i da bi njima bilo lakše a ne što je njih briga za druge. I drugo, bitno je i na koji način će se nešto saopštiti i da li vas je neko uopšte pitao za mišljenje ili vi sve "iskreno govorite" bez obzira da li nekog vaše mišljenje uopšte interesuje.
 
Mene najviše nerviraju ti koji sami za sebe govore kako su iskreni i sve kažu u lice a kao drugi to ne mogu prihvatiti. Najčešće su oni ti koji su bezobzirni i govore "iskreno" da bi istresli to iz sebe i da bi njima bilo lakše a ne što je njih briga za druge. I drugo, bitno je i na koji način će se nešto saopštiti i da li vas je neko uopšte pitao za mišljenje ili vi sve "iskreno govorite" bez obzira da li nekog vaše mišljenje uopšte interesuje.


Ma budale , znam da nije neki odgovor :D
 
jeste li transparentni u saopštavanju svojih misli
tipa um - drum
ili vam više ostane u ustima nego što ispljunete
Ćutanje nije zlato-nego čir na želucu.
Volim i da ćutim,ali isključivo u miru.
Sopstvene misli volim da iznesem,kako to situacija dozvoljava i na adekvatan način...Što znači: nikome ne solim mozak i ne volim da to neko meni radi.
 
jeste li transparentni u saopštavanju svojih misli
tipa um - drum
ili vam više ostane u ustima nego što ispljunete

Bleki brate, zna se, za transparentnost, i to ne onu brutalnu, koja je u koliziji sa obazrivoscu i razumevanjem, vec onu konstruktivnu, humanu transparentnost, za otvorenost kojom se ljudi zblizavaju, za iskrenost i jednostavnost koje unapredjuju komunikaciju.
 
Cutanje je i mnogo vrednije od zlata, sposobnost da cutis je jedna od najbitnijih ljudskih osobina za zdrav zivot. Ja je ne posedujem ama bas uopste, i ima zato maksimum da zivim tamo do 40-e.
 
Годинама покушавам да се научим да нешто прећутим.

Али, не могу.

То ме изједа изнутра као отров који лагано делује.

И мислим да је тако и боље, бар је свако начисто са мном.

Не мора да чита између редова, не мора после да се пита зашто сам реаговала овако или онако, да ли ме нешто повредило...

Они који су ми прави пријатељи и породица то умеју да цене, за остале ме баш брига.
 

Back
Top