Ћута поручио властима да добро да размисле о стратешким партнерима: Народ неће да трпи да му неко минира шуме и гура реке у цеви

Mogu li barikade meštana sela Dadinci da zaustave gradnju mini-hidrocentrala na Rupskoj reci​

BBC News na srpskomdanas 07:30
Dadince, barikade


Prosedi muškarac sedi na staroj, drvenoj klupi ispod improvizovanog šatora i pokušava da založi vatru.

Baca cepanice drveta na gomilu i gleda u daljinu.

„Prvih dana nas je bilo oko 300, prosto neverovatno, vremenom se broj smanjivao, ali je uvek neko tu, dolazi nam i policija, pa nas prebrojava.

„Branimo našu reku, život nam znači, tu smo odrasli, tu smo se kupali, tu smo stoku čuvali, odatle uzimamo vodu za piće“, priča Borivoje Krstić, meštanin sela Dadince za BBC na srpskom.

Poslednjih mesec dana, glavna tema u ovom selu na jugu Srbije su barikade kojim meštani, zajedno sa ekološkim aktivistima grupe Bitka za Vlasinu, pokušavaju da spreče privatnog investitora da izgradi mini-hidroelektranu (MHE) na njihovoj reci.

Kompanija Water Green Energy dobila je 2019. dozvolu da gradi MHE Besko na Rupskoj reci, za koju meštani tvrde da je nezakonito izdata.

Pozivaju lokalnu vlast da ukine dozvolu za gradnju i da iz Prostornog plana grada obriše sve predviđene lokacije za izgradnju mini-hidroelektrana.

Ovo selo je jedna od mnogih tačaka u Srbiji gde se meštani okupljaju da bi sprečili izgradnju MHE, tvrdeći da one uništavaju reke i životinjski svet.

Pojedini stručnjaci ukazuju da MHE nisu ni ekonomski ni ekološki opravdane jer daju tek mali procenat električne energije, a prave mnogo veću štetu.

Najviše protesta do sada je održano u selu Rakita, u opštini Babušnica na jugoistoku Srbije, kao i u Pirotskom okrugu.

Tamo je bilo i incidenata i fizičkih obračuna meštana i predstavnika investitora.

Ko daje dozvole, a ko ih poništava​

Odeljenje za urbanizam opštine Vlasotince izdalo je dozvolu za izgradnju mini hidroelektrane još 2019. godine.

Bratislav Petrović, predsednik opštine Vlasotince, sada kaže da Ministarstvo građevine treba da odluči ko je nadležan za poništavanje odluke.

„Jesmo li mi kao niži organ ili Ministarstvo, koje je u ovom slučaju drugostepeni organ.

„Zato smo mu i uputili zahtev“, govori za BBC na srpskom i pokazuje na uvid dokument kojim se opština obratila Ministarstvu.

Do objavljivanja teksta, Ministarstvo građevine nije odgovorilo na pitanja BBC-ja povodom sporne građevinske dozvole.

BBC je pokušao da stupi u kontakt sa investitorom šaljući poruku na imejl adresu koja je zvanično navedena u registraciji na sajtu Agencije za privredne registre, kao i pozivom na dostupne brojeve telefona.

Na poziv je odgovorio Branislav Pešić, koji za BBC kaže da su njegovi sinovi formalni vlasnici firme Water Green Energy, da on nije povezan sa projektom, ali da još, nada se, „ima uticaja na decu“.

„Nastavak radova se neće desiti sve dok se ne ispitaju validnosti svih tih papira, dozvole koje su izdate, a to može da traje i šest meseci i do godinu dana, nekoliko meseci, tako savetujem sinove“, kratko je rekao u telefonskom razgovoru.

Dodaje da je sve urađeno po zakonu, ali nije želeo da omogući kontakt novinara sa formalnim vlasnicima preduzeća.

U iščekivanju odgovora nadležnog Ministarstva, 13. januara meštani i ekološki aktivisti grupe Bitka za Vlasinu pregovarali su sa lokalnim zvaničnicima.

Bitka za Vlasinu je ekološki pokret koji se protivi izgradnji mini hidro-elektrana na reci Vlasini i njenim pritokama.

Na stolu je bio sporazum kao vid garancije da se radovi neće početi sve dok Ministarstvo ne odluči o zakonitosti dozvole.

Sporazum, koji je trebalo da potpišu predsednik opštine, investitor i predstavnici sela, nije dogovoren, a meštani su najavili protest.

Sporazum nije želeo da potpiše predstavnik grupe Bitka za Vlasinu, sa obrazloženjem da nisu svi članovi grupe saglasni sa sadržajem sporazuma, navodi se u saopštenju kabineta predsednika Opštine Vlasotince dostavljeno BBC-ju u elektronskoj formi.

Dva dana posle protesta iz kabineta predsednika opštine saopšteno je i da i investitor mini-hidroelektrane odbija da potpiše dokument, iako je prvobitno hteo.

Ko vodu brani, na dobroj je strani’​

Plato ispred zgrade Skupštine Vlasotince, još ukrašen novogodišnjim rekvizitima, počeo je da se puni hladnog 16. januara.

Zvuci pištaljke mešali su se sa muzikom koja je odzvanjala sa glomaznih zvučnika.

Stariji čovek sa šubarom na glavi, u raskopčanoj braon jakni, duva u metalni rog.

Nekolicina okupljenih maše transparentima: Ne damo reku, Ekološki genocid, Ko vodu brani, na dobroj je strani.

Dadinčanima su se priključili i stanovnici okolnih mesta i gradova.

Žarko Krstić, hidroinženjer u penziji, rodom je iz Dadinca, živi u Leskovcu, 20 kilometara od rodnog mesta.

Nosi upečatljivu kapu roze boje i nije mnogo raspoložen za razgovor.

„Brani se važna reka, žila kucavica jednog mesta“, odgovora kratko i odmahuje glavom.

Među stotinak okupljenih je i Nevena Živković, više od sedam decenija meštanka sela.

Pridržava se za prijateljicu i pokušava da nadglasa žamor.

„Bila je to velika reka, prali smo veš, sve se tu dešavalo“, priseća se sa setom u glasu.

Nekoliko puta je bila na barikadama, ali se zbog godina brzo umara, te više ne dolazi – umesto nje idu sin i snaja.

Dadince, barikade

BBC/Sandra Maksimović

Tu je i Goran Stojiljković, predsednik mesne zajednice Dadinci.

„Svi mi koji smo ostali sa porodicom, ostali smo zbog reke.

„Nemamo pijaću vodu, imamo bunare koji se napajaju vodom sa te reke, izgradnjom hidroelektrane, voda bi se stavila u cevi, to bi bilo pogubno za nas“, priča za BBC na srpskom.

Mesto vinove loze i lekara​

Do mesta u kom je nekada živelo 500 ljudi, dolazi se krivudavim makadamom.

Sveže je i mirno.

Po koja trošna kuća, plastenik, improvizovane klupe od panja blizu reke i rastinje dominiraju selom.

Smešteno u podnožju planine Čemernik, Dadince je, prema rečima meštana, nekada bilo poznato po vinogradima.

Sa ponosom dodaju i da je u selu bio veliki broj školovanih ljudi, a da su se posebno izdvajali lekari.

Vremenom se broj stanovnika smanjivao, te u njemu danas živi između 60 i 70 ljudi.

Škole odavno nema, a pauci već duže vreme pletu mreže u prostorijama nekadašnje ambulante.

Tokom vikenda i za vreme letnjih meseci mesto oživi – posebno je živahno pored reke, koja vodom snabdeva više od 15.000 stanovnika Grdelice i okoline Vlasotinca.

Ali, ako se izgradi mini-hidroelektrana, ni toga više neće biti, zato, kako kažu, ne prestaju da se bore.

„Ljudi su svako veče tu, ima dosta ljudi sa strane, u Toplom Dolu su bili 120 dana, nadam se da mi nećemo toliko biti“, priča Nikolić dok se krećemo ka mestu gde je investitor poslao mašine.

„Sve je ovo bila šuma, a pogledajte sada“, pokazuje na blatnjavu opustošenu površinu.

Od četiri koliko ih je bilo u početku, ostala je samo jedna barikada.

Nekoliko metara dalje od nje živi Goran Stojanović.

„Ovde sam rođen, ovde živim, nikad ne bih hteo da napustim ovo mesto samo zbog te reke, a mogao sam, ali nisam hteo zbog te mile rečice“, govori Stojanović.

„Boriću se do poslednjeg daha, da očuvam ovu reku i nisam za izgradnju hidroelektrane, ali se meni čini da je sve ovo velika ujdurma.

Kako je sve počelo?​

Investitor Water Green Energy iz sela Kumarevo kod Leskovca, za gradnju mini hidroelektrane Besko na Rupskoj reci sa mašinskom zgradom na parceli broj 2491 i 2493 opština Dadince, podneo je zahtev Odeljenju za urbanizam opštine Vlasotince, potvrđuju iz ovog odeljenja za BBC na srpskom.

U pisanom odgovoru navode da je investitor imao sve potrebne dozvole za podnošenje tehničke dokumentacije.

Dodaju da je dozvola izdata 2019. u skladu sa zakonom.

„Tu godinu je obeležila borba sa dokumentima koje smo više puta osporavali, tražili smo javnu raspravu koja se takođe nekoliko puta odlagala“, priča Miloš Nikolić, aktivista organizacije Bitka za Vlasinu koja je podržala meštane sela u borbi protiv izgradnje MHE.

Sredinom marta 2021. odbornici lokalnog parlamenta izglasali su zabranu izgradnje MHE na teritoriji opštine Vlasotince.

Meštani su predsedniku opštine pisali krajem 2021. i tražili da poništi sve date dozvole i stane u njihovu odbranu.

Godinu dana kasnije, u noći 13. na 14. decembar 2022. na parceli su se pojavili bageri, ali su meštani sprečili početak radova i od tada dežuraju na barikadama.

Prvi čovek opštine Vlasotince Bratislav Petrović posetio je barikade i poručio aktivistima i meštanima da će pokušati da se na zakonski način poništi rešenje privatnog investitora, pošto se proveri celokupna dokumentacija koju je poslalo Odeljenje za urbanizam.

„Zamka je bila u tome što je investitor podneo zahtev pre donošenja odluke (lokalnog parlamenta da se zabrani izgradnja MHE na teritoriji opštine Vlasotince). Kažu, odluka ne važi.

„Da li je tako, videćemo kroz sve ove provere, jer moj cilj je bio da tom odlukom zaštitimo Rupsku reku“, rekao je tada Petrović.

Stanovnici ovog sela ukazivali su i da nije izrađena Studija o proceni uticaja na zaštitu životne sredine.

Prema Zakonu o proceni uticaja na životnu sredinu, ovim dokumentom „analizira se i ocenjuje kvalitet činilaca životne sredine i njihova osetljivost na određenom prostoru i međusobni uticaji postojećih i planiranih aktivnosti“.

Investitor je 2019. podneo zahtev za odlučivanje o potrebi procene uticaja na životnu sredinu.

Iz Odeljenja za urbanizam opštine Vlasotince navode da se ovaj projekat ne nalazi na listi projekata za koje je obavezna procena uticaja, niti je na listi projekata za koje se može zahtevati procena uticaja na životnu sredinu.

Kako navode u pisanom odgovoru, na toj listi su postrojenja za proizvodnju energije iz hidropotencijala snage više od dva MW, a navedenim projektom je predviđena proizvodnja električne energije iz hidropotencijala snage od 480 KW, što je daleko ispod kriterijuma navedenih u listi.

Dadince, barikade

BBC/Sandra Maksimović

Borivoje Krstić ne želi ni da pomišlja šta će se desiti ukoliko Ministarstvo kaže da je dozvola validna i da se sa radovima može nastaviti.

„Neću da se pomirim sa tim, pa skupljali bi kišnicu, drugog načina ne bi bilo da dođemo do vode“, kaže ovaj 70-godišnjak i nastavlja da gleda u daljinu.

Dragiša Milić je na barikadama među najmlađim članovima.

„Bez obzira na odluku Ministarstva i odluke opštine – reku ne dajemo.

„Reka za nas predstavlja život i mi ćemo se boriti do kraja da je odbranimo, ne odustajemo“, govori odlučno ovaj 24-godišnjak.
 

Ćuta se sukobio sa policijom na Savskom nasipu: Pusti me, bre, da prođem, ovo je moja zemlja koliko i tvoja​

N1danas 13:18
Ćuta se sukobio sa policijom na Savskom nasipu: Pusti me, bre, da prođem, ovo je moja zemlja koliko i tvoja 1



Narodni poslanici Srđan Milivojević, Miroslav Aleksić, Radomir Lazović, Biljana Đorđević i Aleksandar Jovanović Ćuta pridružili su se građanima koji u novobeogradskom Bloku 70 pokušavaju da zaustave nastavak, kako tvrde, nelegalnih radova na prekopavanju Savskog nasipa.

U jednom trenutku je bilo i napeto, kada je Aleksandar Jovanović Ćuta pokušao da se probije između pripadnika policije i dođe do kamiona koji je dovezao delove za zaštitnu ogradu za gradilište.

Situacija je, kako javlja reporterka N1, bila na ivici fizičkog sukoba. Policija se postavila oko kamiona kako bi omogućila radnicima da istovare delove ograde koju nameravaju da postave na gradilištu na Savskom nasipu. Jovanović je probao da se probije između pripadnika policije, ali su ga oni u tome sprečavali.


„Momci, nemate dozvolu za to! Alo, bre, šta ti je, bre!? Šta se ložiš? Pusti me, bre, da prođem, ovo je moja zemlja koliko i tvoja. Šta je!? Šta je bilo? Pusti me da prođem“, rekao je Jovanović prenosi N1.

U tim trenucima dolazilo do fizičkog kontakta i odguviravanja narodnog poslanika sa pripadnicima policije.

„Nemaš dozvolu za to! U krivičnom si delu. Koga štitiš ti“, poručio je Jovanović policajcima, a zatim se povukao.

Situaciju je iskoristio narodni poslanik Radomir Lazović iz pokreta Ne davimo Beograd koji se popeo na kamion i obratio se policajcima: „Ako vam je ideja da vi radite protiv ljudi svaka vam čast. Okrećete ove ljude iz državnih firmi protiv svog naroda!“


U komunikaciju sa policajcima ušao je i narodni poslanik Narodne stranke Miroslav Aleksić koji ih je upitao „gde su oni sa kapuljačama“, na šta je poslanik demokrata Srđan Milivojević dodao da je „fantomka postala narodna nošnja“ u Srbiji.

„Dokle ćete da ćutite i trpite“, upitao Aleksić pripadnike policija, a Milivojević im se zatim obratio rečima: „Je l’ vam makar neprijatno.“

Situacija se zatim smirila. Kako javlja reporterka N1, poslanik Lazović je i dalje na kamionu i sprečava radnike da istovaraju delove ograde koja se očigledno montira kako bi se građani sprečili da i dalje ometaju radove.

Obraćajući se prisutnim građanima, koji već drugi dan zaredom protestuju zbog radova na Savskom nasipu, poslanik Milivojević je rekao da ni gradonačelnik Aleksandar Šapić, ni ministar infrastrukture Goran Vesić neće doći da gaze vodu koja će zbog oštećenja nasipa, da prodre u novobeogradske blokove kada ponovo bude stogodišnja poplave.

„A treba da dođu, da katastrofa bude kompletna, kad bude poplavljeno. Ovde ćete ostati samo vi, ali mi nećemo dozvoliti da se ovo napravi. Ovde su narodni poslanici, ovde ste vi građami, kao što branimo Rekovac, kao što branimo reke Srbije, tako ćemo braniti i ovaj nasip“, poručio je.

Poslanik demokrata je dodao i kako ovo više nije samo nasip, već „bedem slobode i demokratije“.

„I ja proglašavam ovo mesto bedemom slobode i demokratije, a vas proglašavam čuvarima slobode i demokratije“, rekao je Milivojević.

Poslanik Aleksić kazao je da će savski nasip braniti i fizički ako treba.

„Kad nepravda postane zakon, onda je otpor obaveza, i svi moramo pružiti otpor bezakonju i nepravdi sa kojom živimo već godinama“, rekao je Aleksić.

Branislav Tomić iz organizacije „Za naš kej“ rekao je jutros za N1 da su radovi na Savskom nasipu započeti „na silu“, bez ikakvih papira i dozvola. Reč je o, kako tvrde stanari okolnih blokova, izgradnji infrastrukture za splavove na obližnjem Savskom keju.

„Tek posle nedelju dana se pojavila tabla na kojoj smo mogli da vidimo nekakve podatke, ali i na njoj nedostaju neke dozvole koje nisu pribavili“, kazao je Tomić i naglasio da je prekopavanje nasipa potpuno zabranjeno Zakonom o vodama.

To bi, prema njegovim rečima, ugrozilo stanovništvo i imovinu svih ljudi koji se nalaze sa druge strane nasipa, a to je, kako je rekao, praktično ceo Novi Beograd.
 

Pogledajte prilog 1173636



Ćuta poručio vlastima da dobro da razmisle o strateškim partnerima: Narod neće da trpi da mu neko minira šume i gura reke u cevi


Ćuta poručio vlastima da dobro da razmisle o strateškim partnerima: Narod neće da trpi da mu neko minira šume i gura reke u cevi 1


Aleksandar Jovanović Ćuta iz Ekološkog ustanka podržao je proteste u Majdanpeku protiv miniranja „Starice“ i pred okupljenima poručio ministarki, predsedniku, premijerki da kada sledeći put budu birali strateškog partnera „dobro razmisle, jer je narod, baš onako strateški popi*deo na sve njih“.

Priroda nije vlasništvo kineskog Ziđina, ne sme da se otme, ako su vazduh već zagadili: Aktivisti u kampu na Starici iznad Majdanpeka 1


„Čija je ovo zemlja? Čija je Starica, da nije možda kineska“, upitao je Jovanović.

Poručio je onome „kome je palo na pamet da minira ljudima poslednju zdrravu planinu kod Majdanpeka, pored koje su odrasli, da momentalno prekinu sa zločinom“.


Pogledajte prilog 1173642


Aleksandar Jovanović Ćuta iz Ekološkog ustanka podržao je proteste u Majdanpeku protiv miniranja „Starice“ i pred okupljenima poručio ministarki, predsedniku, premijerki da kada sledeći put budu birali strateškog partnera „dobro razmisle, jer je narod, baš onako strateški popi*deo na sve njih“.

„Čija je ovo zemlja? Čija je Starica, da nije možda kineska“, upitao je Jovanović.
Poručio je onome „kome je palo na pamet da minira ljudima poslednju zdravu planinu kod Majdanpeka, pored koje su odrasli, da momentalno prekinu sa zločinom“.

Pogledajte prilog 1173643

„Da poručim Zorani Mihajlović, koja je najodgovornija ovde, ona je na tom mestu resorne ministarke za rudarstvo i energetiku, Igoru Braunoviću v.d. direktora Srbijašuma i njihovom šefu Aleksandru Vučiću i Ani Brnabić – da sledeći put, pre nego što odaberu svog strateškog partnera koji će doći da ljudima otima vodu, zemlju i da truje vazduh – da dobro razmisle, jer je narod, baš onako strateški popi*deo na sve njih i neće da trpi da mu neko minira šume i gura reke u cevi… S tim mora momentalno da se prekine ili ovde će biti blokada već sledeće nedelje“, rekao je Ćuta, a prenosi N1.

Aktivisti okupljeni u protestu pod nazivom „Ne damo Staricu“ organizuju odbranu od miniranja i uništavanja osmog grebena planinskog venca „Starica“ kod Majdanpeka.
Napravili su kamp odmah pored mesta gde, kako navode, Ziđin planira ponovo da izbuši rupe za miniranje, na parceli koja je, kako ističu, vlasništvo Republike Srbije.

link

Браво за НАРОДНОГ ПОСЛАНИКА Ћуту! Само напред Ћуто! Ништа без Ћуте!

giphy.webp
 
Pogledajte prilog 1210727



„Ono u grudima ti ne da, to je ono što nas vodi“: aktivisti protiv miniranja zaštitnog znaka Majdanpeka

Lokalni aktivisti za zaštitu životne sredine već dva meseca pokušavaju da spreče miniranje vrha planine Starica kod Majdanpeka, uprkos tome što im je privatno obezbeđenje proteklog vikenda pokušalo da rasturi kamp, a Ziđin ih optužuje za uništavanje vredne opreme. Podršku u borbi daje im Ekološki ustanak.

c2VydmljZT1pbWFnZXMmc3JjPWh0dHBzJTNBJTJGJTJGd3d3Lm1hc2luYS5ycyUyRndwLWNvbnRlbnQlMkZ1cGxvYWRzJTJGMjAyMiUyRjA4JTJGcGhvdG9fMjAyMi0wOC0yNS0xMi4zOS4yOC0xMjAweDkwMi5qcGVnJmNhY2hlTWFya2VyPTE2NjE0MjQwNjEtMTQyNDcxJnRva2VuPTRjZTg0YTE1ZmYwZTBlM2Y.q.jpeg

Aktivistkinje i aktivisti sprečavaju miniranje vrha planine Starica kod Majdanpeka

25.08.2022.

„U ovom momentu aktivisti Ekološkog ustanka su na planini Starici, u nastojanju da podrže aktiviste iz Majdanpeka. Oni su zabrinuti, njihov kamp je rasformiran i oterani su sa vrha planine“, objašnjava za Mašinu situaciju na terenu Milica Marušić iz Ekološkog ustanka.
Podsetimo, privatno obezbeđenje preduzeća Ziđin Koper Srbija je u subotu, dvadesetog avgusta, rasturilo kamp koji je pokret Ne dam! formirao početkom juna. Aktivisti su kamp osnovali na državnom zemljištu nakon što je Ziđin minirao deo vrha planine koji Majdanpečani smatraju zaštitnim znakom grada, i to tako tako da je ka obližnjem naselju letelo kamenje i zasula ga kamena prašina.

„Ono je bilo brutalno. Jeste ovde stalno neko miniranje, stalno nešto gruva i čovek na to ogugla, čak i na to što je poslednjih godina sve gore. Ja nisam jako plašljiva, ali, uprkos tome što sam navikla, detonacije u junu su me preplašile“, svedoči Đurđević, koja živi u stanu sa pogledom na Staricu. Stanari Starici najbližeg naselja su tada tvrdili da o dinamitiranju nisu obavešteni unapred i nisu verovali saopštenju Ziđina da se miniranje vrši iz bezbednosnih razloga.

„Ako je zbog bezbednosti da se ne bi obrušila Starica na grad, kako se zove obrušavanje kamena posle miniranja vrha planine koje sve ide prema gradu? Ne mogu da verujem da se niko iz opštine nije obratio narodu, doduše ne znam preko kojih medija, da je ministarstvo dalo neku izjavu da je isplanirano i da neće biti rušenja Starice“, izjavila je tada jedna Majdapečanka za Danas.

Ne dam! šumu, Ne dam! vodu, Ne dam! vazduh

Đurđević za Mašinu kaže da rušenje vrha planine i ugrožavanje svog i zdravlja, života i imovine sugrađana nije mogla da gleda skrštenih ruku. Mirjana smatra da na to nema pravo kao prosvetna radnica, čija je dužnost da bude primer mlađima, a pogotovu ne kao članica grupe građana Ne dam! koja je učešćem na izborima i ulaskom u gradsku skupštinu stekla dodatnu odgovornost da opravda svoj naziv i principe. Ne dam! je, kako Đurđević objašnjava, formiralo nekoliko prijatelja koji su pred prethodne izbore zaključili da nemaju za koga da glasaju jer se nijedna od ponuđenih opcija nije na adekvatan način borila protiv privatizacije i zloupotrebe javnih dobara.
„Ne dam! šumu, Ne dam! vodu, Ne dam! vazduh, Ne dam! tehničku školu“, nabraja Đurđević i nastavlja: „Naš cilj je bio da u gradskoj skupštini imamo što više ‘aždaja’, koji su rečiti, hrabri i uverljivi“. Mirjana smatra da su tri odbornička mesta, koja su dobili, odličan rezultat za jednu grupu iza koje niko ne stoji i koja se finansira sama.

Predstavnici vlasti često pokušavaju da defamiraju ekološke aktivistkinje i aktiviste optužujući ih da su iskorišćeni u političke svrhe i da i sami „politizuju“ (navodno nepolitičko polje) zaštite životne sredine. Đurđević, međutim, stvari vidi drugačije. Na pitanje šta je motivisalo da uđe u parlamentarnu politiku, ona odgovara da se vanm politike i ne može biti kao društveno biće sa materijalnim potrebama:

„Mi smo u politici celog života; ja sam u politici od osmog razreda osnovne škole, kad su nastale prve nedržavne televizije, BK i B92, pa sam gledala vesti i upoređivala ih. Mi smo u politici celog života jer je za nas politika račun za struju, račun za vodu i meso – sve je to politika i naravno da te sve to interesuje“, kaže Mirjana, navodeći afere kojima se njeno udruženje do sada bavilo.

c2VydmljZT1pbWFnZXMmc3JjPWh0dHBzJTNBJTJGJTJGd3d3Lm1hc2luYS5ycyUyRndwLWNvbnRlbnQlMkZ1cGxvYWRzJTJGMjAyMiUyRjA4JTJGcGhvdG9fMjAyMi0wOC0yNS0xMi4zOS41MC0xMjAweDkwMC5qcGVnJmNhY2hlTWFya2VyPTE2NjE0MjQwNTgtMTQxNzE2JnRva2VuPWM1NmIzZGNjN2E5YmIzMzQ.q.jpeg
Protest protiv miniranja vrha planine Starica kod Majdanpeka; Foto: Ne dam!

Miniranje planine je samo deo vrlo složenog i teškog pravnog, socijalnog, zdravstvenog i ekološkog problema

Kao i druga udruženja posvećena zaštiti životne sredine, i članovi Ne dam! koji stražare na Starici su iscrpeli institucionalna sredstva pre nego što su telima stali ispred mašina. Miniranje osmog grebena pokušali su, između ostalog, da spreče na dva zasedanja gradske skupštine, sami i uz pomoć Ekološkog ustanka. „Na poziv opozicionih odbornika iz ove grupe Aleksandar Jovanović Ćuta prisustvovao je sednici skupštine Majdanpeka i tada upozorio na bezbednosne rizike u vezi sa miniranjem Starice“, potvrđuje Marušić Ekološkog ustanka. Po rečima Đurđević, poslanici vladajuće koalicije nisu ih ni saslušali.

Nakon miniranja koje je izvršeno početkom juna, aktivisti su prvo organizovali protest, a zatim i kamp. „Kada smo pravili protest nismo imali pare ni za markere za transparente“, ubacuje Đurđević ilustraciju prepreka za organizovanje na lokalu i snažnu motivaciju za njihovo prevazilaženje.
Marušić smatra da je miniranje Starice, kao mesta za koje su građani sentimentalno vezani, i pejzaža u kom su uživali celog života, poslužilo kao okidač za pobunu i izlazak u javni prostor građana koji se sa ozbiljnim problemima suočavaju duže.

„Miniranje planine i pravo svojine nad zemljištem su samo deo ukupnog, vrlo složenog i teškog problema. On je, kao i većina problema sa kojima se Ustanak hvata u koštac, zapravo pravni, socijalni, zdravstveni i ekološki. Kao i u Surdulici i Smederevu, i u Majdanpeku imamo situaciju velikog industrijskog zagađenja koje, po svoj prilici, doprinosi većem obolevanju stanovništva. Ove tvrdnje potkrepljuje Publikacija ‘Unapređenje upravljanja kontaminiranim lokalitetima u Srbiji’ koju je izdao Batut, identifikujući Majdanpek kao ekološku crnu tačku“, navodi poslanica koalicije Moramo.

Majdanpek je u četvrtak ponovo posetio narodni poslanik Ekološkog ustanka i koalicije Moramo, Aleksandar Jovanović Ćuta. On je tom prilikom obišao Policijsku upravu u Majdanpeku i sedište javnog tužioca, sa namerom da sazna po kom osnovu je rasturen kamp.

„Hteli smo da razgovaramo sa nekim od načelnika u policiji, ali niko nije bio tu. Policajce koje smo zatekli pitali smo po kom to zakonu, i ko je dozvolio da obezbeđenje strane kompaniji naše građane brutalno rasteruje sa naše zemlje. Ta zemlja je državna zemlja, i pripada državi Srbiji, i građanima“, izjavio je Jovanović za Danas.

„Dajte papir, pa ćemo lepo da odemo ako je vaše“

Podsetimo, firma Srbija Ziđin Koper (Serbia Zijin Copper) je petog juna izdala saopštenje da je miniranje izvršeno radi sanacije opasne stenske mase, koja je po oceni rudarske i geološke inspekcije pretila da se obruši. Ziđin je tada naveo da su na litici detektovane pukotine duge preko 100 metara i široke 30 cm, te da je miniranje je sprovedeno u skladu sa nalogom rudarske i geološke inspekcije i prijavljeno nadležnim institucijama. Saglasnost je dobijena i od preduzeća „Srbijašume“, projekat sanacije izrađuje Institut za rudarstvo i metalurgiju u Boru, a da se miniranje vrši u dogovoru sa institucijama i u skladu sa zakonom potvrdilo je u saopštenju i Ministarstvo rudarstva i energetike.

Međutim, iz Ekološkog ustanka i Ne dam! skreću pažnju na to da izvođač nije ispunio zakonsku obavezu da obeleži i ogradi teritoriju rudnika, što su građani zahtevali i putem protesta početkom juna. Oni komentarišu da je sporna parcela na kojoj je kamp smešten, 624/1, bez sumnje u vlasništvu države. Đurđević naglašava i da su predstavnici izvođača i privatnog obezbeđenja odbili da pokažu dozvole koje su im aktivisti tražili i svoje zahteve da se aktivisti uklone potkrepe dokazima o pravnoj osnovi.

„Ziđin je milionska kompanija. Zašto nas nisu sklonili odozgo dva i po meseca? Dajte papir, pa ćemo lepo da odemo ako je vaše. Ne, oni su samo dobili usmenu naredbu da dođu, da nam kažu da se sklonimo. Da sam ja na mestu Ziđina, a da imam sve dozvole, ja momcima ne bih dozvolila ni da se popnu gore“, sumnjičava je Đurđević, koja smatra da bi aktiviste sa vrha Starice uklonila i policija, da je zakonski osnov za to postojao.

„Poslovanje firme Ziđin sa pravom izaziva nepoverenje kod građana Majdanpeka“, dodaje Marušić. „Ispuštanje jalovine u reku Pek, zbog čega je ona postala mrtva reka, kao i loš kvalitet vazduha koji Majdanpečani udišu osnovni su razlozi zbog kojih ne mogu da veruju predstavnicima ove kompanije. Takođe, podozrenje izaziva iskustvo meštana Slatine, kojima je zatrovana reka i zemljište, i zatrpani putevi, širenjem rudnika Čukaru peki u vlasništvu Ziđina. Ljudi očekuju da slična sudbina zadesi i Majdanpek. Zbog čega bi mislili drugačije, budući da država ne štiti njihove interese?“

Aktivistkinje i aktivisti sprečavaju miniranje vrha planine Starica kod Majdanpeka; Foto: Ne dam!
c2VydmljZT1pbWFnZXMmc3JjPWh0dHBzJTNBJTJGJTJGd3d3Lm1hc2luYS5ycyUyRndwLWNvbnRlbnQlMkZ1cGxvYWRzJTJGMjAyMiUyRjA4JTJGcGhvdG9fMjAyMi0wOC0yNS0xMi40MC4wNy05MDB4MTIwMC5qcGVnJmNhY2hlTWFya2VyPTE2NjE0MjQwNTUtMjE3NTE4JnRva2VuPTRiZTNjYzUwMGZlYTQwYjY.q.jpeg

„Mi već dva i po meseca ne idemo odavde, pa nećemo ni sada“

Po navodima Ziđina, četrdeset neidentifikovanih osoba za koje ova kompanija tvrdi da su ekološki aktivisti oštetilo je vrednu opremu podizvođača u veče nakon pokušaja rasturanja kampa. Dok Ziđin za štetu od 100.000 evra tereti upravo aktiviste, oni izričito tvrde da oni nisu imali veze sa uništavanjem opreme, dodajući i da će redovno prijavljivati sve prestupe koje uoče. Đurđević komentariše da su na račun aktivista ranije upućivane neosnovane optužbe:
„Optuživali su oni nas i da smo bacali kamenje, pa dođe policija na uvid, a samo obezbeđenje Ziđina im objasni da nismo“. Ona dodaje da je teško zamisliti da bi četrdeset aktivista moglo da se skupi i organizovano ode na nepristupačni osmi greben u isto vreme, objašnjavajući da je u kampu u svakom trenutku samo po nekoliko ljudi koji se smenjuju.

Iz Ekološkog ustanka i Stranke „Zajedno” za Mašinu zaključuju da podržavaju ekološki i građanski aktivizam, i da će nastaviti da pravnom pomoći, savetom i svojim ličnim prisustvom pomognu grupe građana koje se bore za prava koja su im garantovana Ustavom i zakonima zemlje u kojoj žive. Aleksandar Jovanović Ćuta je u četvrtak, 24. avgusta, zbog problema na Starici pozvao na protest ispred ambasade Kine u Beogradu.

Aleksandar Jovanović najavio je da će 3. septembra, aktivisti iz Majdanpeka, građani i Ekološki ustanak pozvati sve ekološke organizacije i sve građane Srbije, na protest ispred ambasade Kine u Beogradu, a iz Ne dam! kažu da sa Starice neće ni mrdnuti.

„Mi već dva i po meseca ne idemo odavde, pa nećemo ni sada. Reči kojih se u celoj priči držimo su doslednost i inat.“
Kapitalizam bajo - resursi, profit...
A taksisti se bune jer će da ispuše - proviziju
 
Ej znaš šta ima novo? Ćuta ti je pred milionskim auditorijumom uništio idola.

Nebitan lik medjutim iz nekog razloga marginalci više obožavaju logike na nivou taksiste nego dugoročne i državne
 
Ustav Republike Srbije dozvoljava svakoj budali pravo na mišljenje.

Izvolite :bye:
Jeste tako je, samo što legat tvog predsednka nije sloboda izražavanja, već Zakon o informisanju iz 1998 kao jedan od najsramnijih zakona u istoriji Srbije, koji je poslužio režimu SPS-a, SRS-a i JUL-a da se brutalno obračunaju sa novinarima i medijima tako što su ih drakonski kažnjavali, oduzimajući im redakcijsku i ličnu imovinu. Osnivač i urednik "Dnevnog telegrafa" i "Evropljanina" Slavko Ćuruvija je ubijen nepunih šest meseci posle usvajanja Zakona o informisanju koji je donelo tadašnje ministarstvo za informisanje na čijem je čelu bio tvoj sadašnji predsednik.

1681746213134.png


 
Svi koji imaju medijski prostor su režimski igrači što znači da bi njihov dolazak na vlast bio samo personalna promena.
Ali ko je taj KO NIJE DOBIO medijski prostor reci ti meni? Svako je dobio.
 

Back
Top