Crveni krst i slični vidovi pomoći

Poruka
19.733
Zanima me, ljudi, pomažete li na neki način najugroženijim kategorijama ljudi iz svog okruženja?
Mislite li da malo činite, da može i više, ali da se treba pokrenuti, da li smo dovoljno se raspitali, ispitali mogućnosti, nešto unaprijedili, osmislili, organizovali?
Generalno, koliko smo sebe dali u tom pogledu?
 
Onda ljudi počnu da očekuju sve više i više...i tome nikad kraja.:(

nisam mislila na ono kad direktno nešto daješ nekom koga znaš, familija, prijatelji - tu si u pravu, znam iz iskustva
nego na nepoznate

ja sebi zamjeram što ne pokrenem nešto...ne znam ni gdje žive, kad čujem za neki slučaj, skupim sve što mogu, još kupim slatkiša i pošaljem to tamo nekoj dječici
ali, malo je AKCIJA
malo apela...imam osjećaj da oni koji treba to ne čine na pravi način
 
Zanima me, ljudi, pomažete li na neki način najugroženijim kategorijama ljudi iz svog okruženja?
Mislite li da malo činite, da može i više, ali da se treba pokrenuti, da li smo dovoljno se raspitali, ispitali mogućnosti, nešto unaprijedili, osmislili, organizovali?
Generalno, koliko smo sebe dali u tom pogledu?

Sada je red na druge. :) Samo napred.

3.jpg


Naravno, i dalje pomažem koliko god mogu.
 
Pre par nedelja smo posetili "sirotište", deca su tamo veoma pedantna, obuća i papučice lepo složene, obradovali su se... I mi smo bile srećne zbog toga, a usput smo i mnogo toga naučile.
Neka druga vrsta pomaći, uplate na konto ...to je već druga priča :( ... Moj apel je jasan.
 
Pre par nedelja smo posetili "sirotište", deca su tamo veoma pedantna, obuća i papučice lepo složene, obradovali su se... I mi smo bile srećne zbog toga, a usput smo i mnogo toga naučile.
Neka druga vrsta pomaći, uplate na konto ...to je već druga priča :( ... Moj apel je jasan.

e, to je bolje...odeš lično i vidiš da je pomoć stigla gdje treba
ima raznih malverzacija, al ne trba da budu razlog da se ne pokušava
 
po meni tu najbolje anonimno, pa ti sto skupljaju nek vide sta hoce, onda ako muvaju nek ih neko uvati. ili ti uzmi pa nesot organizuj ali i to trziste je tesno, tih sms-ova ima na tone gde mozes sve da saljes, znaci mora neka selekcija da se pravi, ono da li volis sirocice, ili beskucnike, ili gladne, ili crnce, ili decu s kosova, ili...

e a recimo svi su nagrnuli bili na onu katarinu rebracu, a otkako nje nema niko ne trubi o raku dojke, a ona je jos to radila lepo sto jes jes nekako ni uvredljivo ni dosadno. ok mozda ta tema vishe nije in
a recimo i da je tu nesto muljala. a ovo je ipak i radila
 
ŠTA ČINIŠ DA TO VIDIŠ?
O tome je tema
Ne kritikujem te, ne shvati pogrešno, već sam rekla da nisam ni sa sobom zadovoljna

Ja konkretno ne baš mnogo toga, ali poznajem par njih koji su donirali na baš male sume za naš standard Crvenom krstu, a ugroženi iz tog kraja su dobili pomoć koja je jednaka otprilike jednoj desetini doniranog. Gde je nestao ostatak - niko ne zna.
 
Ja konkretno ne baš mnogo toga, ali poznajem par njih koji su donirali na baš male sume za naš standard Crvenom krstu, a ugroženi iz tog kraja su dobili pomoć koja je jednaka otprilike jednoj desetini doniranog. Gde je nestao ostatak - niko ne zna.

O tome i ja govorim u prethodnom postu. Zato je najbolje otići tamo, videti i pomoći. I naravno, naučiti svoju decu tome jer ..na njima svet ostaje.
 
Zanima me, ljudi, pomažete li na neki način najugroženijim kategorijama ljudi iz svog okruženja?
Mislite li da malo činite, da može i više, ali da se treba pokrenuti, da li smo dovoljno se raspitali, ispitali mogućnosti, nešto unaprijedili, osmislili, organizovali?
Generalno, koliko smo sebe dali u tom pogledu?

Волонтирам већ неколико година у различитим организацијама али у мојој свести ЦК ми је базична организација иако они нису први код којих волонтирам.
Такође, мојом личном, свакодневном мисијом сматрам потребу и ширење знања о неопходности добровољног давања крви јер је то једна од рак рана нашег друштва.
По томе се види колико смо реално земља са ниским степеном свести о потреби да будемо ту за другог, а да нас то реално ништа не кошта.
У промоцији давалаштва волонтирам већ 15так година и знам тачно како ту ствари стоје тако да ако сад неко почне да ми пљује давалаштво, нека ме слободно заобиђе. Не учествујем у паушалним и полуинформисаним расправама.

Мислим да чиним онолико колико је у мојој моћи и сматрам да смисао волонтирања и уопште пружања помоћи другима или рад на побољшавању квалитета живота не захтева неко фанатично ангажовање појединаца већ заједнички, не превелики, труд што већег дела популације неког друштва.

Мој утисак је да се мало чини у тој борби за боље друштво али за већи напредак и побољшање недостаје системска организација и подршка од стране државних институција.

Ко хоће да нађе разлоге за неучествовање у овоме, наћи ће их у многим догађајима.
Ко хоће да нађе разлоге за учествовање у овоме, биће му довољан само један.
 

Back
Top