Prelaz u katoličku veru (pravilnije prvo u uniju, pa tek docnije u katoličanstvo) bio je olakšan time, što se tada i u katoličkim crkvama služilo slovenski, crkvene knjige bile su štampane ćirilicom, sveštenici su nosili narodno odelo i imali duge brade i kosu, kao i pravoslavni sveštenici. Naročito je mnoge pravoslavne Bunjevce i Srbe pokatoličio pop Marko Mesić, o kome smo već govorili. Mesić je silom uklanjao i onaj mali broj pravoslavnih sveštenika, i u njihove parohije slao katoličke popove i tako katoličio pravoslavne Bunjevce. Iz jednog izveštaja vidi se, da su kapucinski kaluđeri pokatoličili 400 pravoslavnih. Misionari su imali stalne stanice u Perušiću i Kaniži. Tu, u Kaniži bio je i katolički manastir. U katoličkim izvorima nalazimo o toj radnji ove podatke: „Na propoved i katihizaciju dolazili su u taj manastir i šizmatici (pravoslavni) i svake godine bi se mnogo njih povratilo u krilo svete matere crkve (katoličke). Tada su pokatoličene čuvene srpske porodice u Lici: Rukavine (baroni), Došeni, Starčevići (pretci Veliko-Hrvata Ante i Davida Starčevića), Radoševići i dr., no od kojih porodica ima i danas i pravoslavnih i katolika.
Zna se da je u Krmpote u Lici 1605. god. naseljeno 700 pravoslavnih, koje naselje M. Grbić naziva „srpsko-bunjevačkim". Oni su svi prešli u katoličku veru, ali još i danas pričaju mnogi tamošnji Bunjevci, kako su im pretci bili pravoslavni, „starovirci." Oni i danas slave svoje krsno ime, srpsku slavu, u čemu se naročito odlikuje pleme Radoševića.