Kraljevinu smo imali duže nego kneževinu. Hrvatska je bila kneževina u 9 stoljeću a kraljevina u 10 i 11 stoljeću i kasnije od 12 stoljeća u personalnoj uniji sa Ugarskom također je postojala kraljevina Hrvatska sa svojim banom, saborom, plemstvom. Naravno da je Zvonimir bio Hrvat ili hrvatski kralj, dokazi postoje i to piše u nekoliko njegovih povelja, piše u prisegi (zakletvi) kada je okrunjen, piše na bašćanskoj ploči. Zašto bi mi dali bilo što Rimljanima kad Rimljani ne postoje kao nacija i država, a čak i kad bi postojali ne bi živjeli u Hrvatskoj ? To je isto kao da ja kažem što vi ne date Marsovcima Šumadiju. Mnoge povijesne hrvatske zemlje si zaboravio spomenuti. Kneževina i kraljevina Hrvatska je obuhvaćala sjevernu Dalmaciju, srednju Dalmaciju, južnu Dalmaciju, Liku, Kordun, Baniju, Istru, Kvarner, Zagorje, Slavoniju, Bosnu i Hercegovinu, čak i Crnu Goru i dio Albanije do Drača. Srbi ne mogu potraživati pola Grčke jer Srbi nikad nisu živjeli u Grčkoj, ako su nekad srpski vladari i vladali nekim dijelovima Grčke to je bilo smiješno kratak period i premalo da bi vi sada polagali pravo na taj teritorij. Nije dovoljno imati povijest vladanja na određenoj zemlji da bi ti tražio tu zemlju, treba imati i svoj narod koji tamo živi stoljećima. Kad i jedno i drugo imaš, i svoj narod koji na toj zemlji živi u kontinuitetu preko 1000 godina, i svoje knezove, kraljeve, banove koji su upravljali tom zemljom, e onda si ti istinski vlasnik te zemlje. Neki Hrvati se jesu iselili iz Dalmacije u Zagorje zbog napada Turaka kao na primjer Šubići, ali mnogi su ostali u Dalmaciji kao na primjer Kačići. Neki Hrvati iz Dalmatinske Zagore i Ravnih Kotara su selili u primorski dio Dalmacije i na dalmatinske otoke jer tamo nije bilo turske okupacije, neki su selili u Istru di također nije bilo Turaka. Bilo je doseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Dalmatinsku Zagoru najviše u 16 i 17 stoljeću pogotovo iz Livna i sela oko Livna u Sinj i cetinsku krajinu, pa su tako nadoknađeni oni Hrvati koji su bježeći pred Turcima iselili iz Dalmatinske Zagore u hrvatsko primorje, na naše otoke, u Zagorje, a neki i u strane zemlje. Neki Hrvati su uvijek ostali u Dalmatinskoj Zagori i Ravnim Kotarima usprkos Turcima, znam sela u Ravnim Kotarima većinski hrvatska u kojem su sada ista prezimena kao i u doba prije Turaka i to je sve fino dokumentirano. Samo i isključivo srpski jezik može biti štokavica na ekavskom. Štokavica na ijekavskom je zajednička ona je i hrvatska i srpska jer njome pričaju i Hrvati i Srbi. Štokavica na ikavskom je samo i isključivo hrvatska jer njome pričaju jedino Hrvati i nitko više na Balkanu. Suludo je tvrdit da je štokavska ikavica srpska a nijedan Srbin ne kaže čovik, lipo, lito, dite, snig, triba. Reći da ikavica ima veze sa Srbima je isto kao kad bi ja rekao bre, vazduh, sopstveni, ajkula su hrvatske riječi. Uostalom Rusi također kažu što. Zar to znači da su Rusi zapravo Srbi koji pričaju srpskim jezikom ? Btw ikavica, ijekavica, ekavica su govori a ne narječja. Ti si sve pomješao. Evo ti lista preko 100 međunarodno priznatih jezika sa ISO standardom, među njima su hrvatski, srpski slovenski i mnogi drugi, ako mi uspiješ pronaći štokavski i kajkavski jezik ja ću ti poslat 1000 eura
https://en.m.wikipedia.org/wiki/List_of_ISO_639-1_codes. Nego što su bili Andrija Kačić Miošić, Dominik Zlatarić, Lovro Šitović ako ne Hrvati ? Zar ćeš sada i njih prisvajati i proglašavati ih Srbima ? Ja znam da vi Srbi imate veliku rupu u vašoj književnosti, fali vam pisaca, niste imali ni renesansu ni barok, ali dosta više sa tom krađom i virenjem u tuđe dvorište. Kačići su bili jedno od 12 hrvatskih plemena: Kačići, Gusići, Čudomirići, Šubići, Kukari, Lapčani i Karinjani, Mogorovići, Snačići, Lačničići (Lasničići), Poletčići, Jamometići (Jamometi), Tugomirići (Tugomerići). Tako je zapisano u dokumentu Pacta conventa iz 14 stoljeća. Andrija Kačić Miošić se sam deklarirao kao Hrvat kada je u knjizi Razgovor ugodni naroda slovinskoga 1756 godine napisao da su Dalmacija, Lika, Istra, Bosna, Slavonija hrvatske zemlje, za Boku kotorsku je pisao da je hrvatska dika, također je i opjevao junaštvo Hrvata u borbi protiv Turaka. Lovro Šitović je 1727 godine objavio djelo u stihovima Pisna od pakla koje je, kako sam kaže, složio u »hrvatski jezik i pivanje«. Autor je i jedne gramatike Grammatica latino-illyrica 1713 godine u kojoj jasno kaže da su njegov jezik i narod hrvatski. Dominik Zlatarić je 1597 godine napisao djelo Elektra i svoj jezik je nazvao hrvatski. Dakle i on se sam izjasnio tko je i šta je. Antun Kanižlić jest pisao štokavicom, nađi na internetu njegovu pjesmu Sveta Rožalija pa ćeš se sam uvjeriti. Ima još pisaca koji su pisali štokavicom puno prije 19 stoljeća i nedvosmisleno sebe smatrali Hrvatima i jezik kojim pišu nazivali hrvatski kao na primjer Filip Grabovac, Toma Babić, Hanibal Lucić itd. Crvena Hrvatska se spominje u raznim dokumentima a ne samo u Ljetopisu Popa Dukljanina. Crvenu Hrvatsku od Duvna do Drača spominju mletački pisci iz 14 i 15 stoljeća Andrea Dandolo i Flavio Biondo. Kasnije isto pišu i dubrovački pisci, i neki njemački, mađarski, francuski izvori. Recimo turski putopisac Evlija Čelebija sredinom 17 stoljeća putuje Balkanom i zapisuje da u Crnoj Gori žive Hrvati, a Srbe koliko znam nije ni spomenuo tamo.
