Crtice iz vaseg detinjstva

cvetni vrt

Domaćin
Poruka
4.658
Ova tema o prodicnim slavama me insprisala da vas pitam:
Da li postoje trenutci u vasem detinjstvu kojih se sa setom secate?
Da li su vezani za selo ili grad?
Koji su to trenutci kada ste se osecali najsrecnije i najzasticenije?
Mislite li da su mnoga deca danas uskracena za to bogato iskustvo?
Kako da sacuvamo nasu tardiciju?
 
Da pocnem prva.
Ja se sa setom secam svojih raspusta na selu, kod deke i bake. Kada se okupe cetiri strica i tetka, sa sve decom.
Ja, najmladja, zovu me mali Miloscic, jer najvise licim na deku. Cucim ispod stola i upijam svaku rec.
Onda mu maznem jelek i sajkacu i pred svima pevam tada aktuelnu pesmu od "Rokeri sa Moravu", a oni mi pljescu!
Ili... igramo se "tablica" onako djuture, a ja ne mogu da odolim da ne ukradem onu duplu desetku, pa me diskvalifikuju, pa onda patim, opet pod onim velikim stolom da cucim.
 
naravno pricali smo o tome puno puta i vecinom je vezano za selo..provodio sam zimske i letnje raspuste tamo i najvise sam techu voleo koji je medju prvima otisao na onaj svet..danasnja deca se nisu srela uzivo sa domacim zivotinjama..klinci od nekih 18god se plase ose..da dodirnu malu upecanu ribicu..mislim da bi umrli od gladi da ih osudis nesto svojim rukama da naprave
 
Jeste....:)
Ja se secam kako sam svojoj Nani (strini) prstom naredjivala da niposto ne sme skloniti maramicu koju sam zavezala tek ojanjenoj ovci na nogu!
Kazem joj ja "Ocu kad dodjem na prolece, da joj stoji ova maramica, da znam koju sam obelezila, JESIL CULA?
Ma nemas brige dete! I ispale me!
Onda joj na prolece kazem " Ee, Nano, pravo si *****!
"Sto ,bre?! Pa ***** je korisno, kako mi djubrimo njivu? I ja tu ostanem bez teksta.
 
Ova tema o prodicnim slavama me insprisala da vas pitam:
Da li postoje trenutci u vasem detinjstvu kojih se sa setom secate?
Da li su vezani za selo ili grad?
Koji su to trenutci kada ste se osecali najsrecnije i najzasticenije?
Mislite li da su mnoga deca danas uskracena za to bogato iskustvo?
Kako da sacuvamo nasu tardiciju?

Sećam se jednog Božića davne 1968.g. ispod kuhinjskog stola slama, po slami razbacani orasi, lešnici, bademi... na stolu pileća supica, pečenje, krompir salata, kolači i još koješta, u dvorištu vatra i u vatri "badnjak". Sestra, brat i ja ne znamo kuda ćemo pre, dal' da skupljamo ono što je u slami pod stolom, dal' da klopamo sve ono što je na stolu ili pak da se igramo oko vatre u dvorištu. Ali mama je umela sve to nekako da rasporedi kako Bog zapoveda. Prvo nam je bilo kada se na božićno jutro probudimo da se umijemo i Bogu pomolimo, pa pod astal da skupljamo šta se dalo skupiti, tada je dolazio neko od komšija da nam poželi srećan Božić, a mi klinci kao mumije, samo sedimo i čekamo kada će fešta da počne, a ustvari i nije bilo bogznašta, a bilo predivno. Dok su stariji pijuckali kafu i rakiju mi klinci napolju igrali kojekakve igrice oko vatre sa badnjakom, grudvali se, pravili sneška i tako sve do ručka, a posle smo znali da se poređamo iza velike kaljeve peći i zaspemo sve onako u kaputićima i čizmicama. Veče je opet bilo prelepo, izlazili smo svi na ulicu koja je bila osvetljena bakljama i vatrama, dečaci su pucali iz prangija, opet smo se grudvali i sankali, ih, baš je bilo lepo:rumenko:
 
sve do 12 potpuno blazena, pa do 16 blazena sa bubicama u glavi
volela sam Bozic i Usks
novu godinu..
materice, oci....obicne subote i nedelje
ma sve
tako nekad se izbedacim sto je sve proslo
stalno smo kampovali leti po 2 nedelje...svi zajedno u ogromnom satoru...2 brata, ja, mama, tata i pas
cesto isli na malo lido....da malo uhvatimo sunca i uzivamo sa snajkom i njenima...i njihovim psom :lol:
ja sam jurila zabe i belouske dok su oni rostiljali na plazi...stalno sam negde cunjala i hvatala neke zivotinjke pa ih pustala i tako u krug
ziveli smo na vracaru i tu su stalno bila neka gradilista, i mi ko majmuncici visili po skelama...malo igrali odbojku, malo izmedju 2 vatre...zmurke..pentrali se po nekim ogradama
svaki dan smo vidjali Zorana Cvijanovica kako se igra sa svojim sincicem malim...svi se sjatimo oko coveka i smaramo ga
isli smo i na selo, u kucu babe i dede mog drugara...naravno, nas dvoje po ceo dan u stalama...jednom smo iz svinjca doneli buve pa su nas keve kupale u dvoristu
krali smo lubenice
uzimali koke da cuvamo dok smo tu...i psi su naravno bili sa nama...
pa Durmitor(sa istim drugarom i njegovom mamom)....skakanje sa neke stencuge na crnom jezeru, setnje kroz sumu...
terale su nas da pijemo neko domace mleko uzasnog ukusa, dan danas pamtim kako je bilo gadno
jedne godine se uselili puhovi u tu kucu i morali smo da ih pohvatamo i iselimo
i ja pametna uspem nekako da uhvatim jednog i naravno ujeo me bas dobro ...svima je i dan danas smesno
drugi(ili mozda bas taj) usao u kesu psece hrane i nije umeo da izadje pa smo uspeli da ga preselimo
necu da davim vise
 
У старијим разредима основне школе и у средњој школи,окупљали смо се у школском дворишту средње школе.
Тамо смо причали,,трчали и такмичили се у трчању на 500 метара,уједно вежбали за бољу оцену из физичког :lol:
а са оближње ливаде је човек редовно косио траву, па ме мирис свеже покошене траве обавезно подсети на овај период.
У млађим разредима, прескакали смо ластиш и крали зелене јабуке.

Моја баба је недељом месила погачу. Своју погачу. Такву погачу више нико не уме да направи.

Често купим кокту. Ниједан сок нема тај шмек који ме враћа у детињство, који ме подсећа на тету која нам је често поклањала флашице кокте,кад смо као деца долазили код ње да купимо оно за шта су нас родитељи послали.
 
Играње ластиша у соби између две столице.

Кеса пуна кликера.

Из стоја на рукама у мост, коначно урађена вежба на тренингу.

Мирис спаљеног лишћа у једној варошици у Банату, крај августа.

Стајање поред јелке и дивљење стакленим украсима.

Дечја болница, тешка упала плућа и очај самоће између две посете.
 
Nije ni selo ni grad, ali Jadransko primorje, Rogoznica, sredina 80-tih.

Izmedju "nase" plaze i plaze gde je otvoreno more put vodi pored najcudnijeg jezera koje sam u zivotu videla. Kazu da je meteorskog porekla.

39167877.jpg


I sve tako... Sve iz tog perioda, sve.
 
Svako kićenje jelke me podseća na detinjtsvo.
Moji roditelji su sakrivali paketiće od mene i brata, ali mi smo ih uvek pronalazili.
Ne da vidimo da li su spemili, nego eto, tako
Sakrivali su i balone, ukrase za jelku..da sve to bude iznenađenje, ali ja sam uvek morala da u tajnosti tražim.
 
Secam se,na selu svake godine palio se badnjak,u ulici gde zivi jedan deo moje familije,svake godine su cetri kuce bile zaduzene za badnje vece,dve sa leve i dve sa desne strane,vatrica puckete,nosi se pice,hrana,odrasli deca i svi koji su hrabri preskacu vatru,muzika tresti,kolo se igra na sred puta,jedne godine toliko smo se bili zaigrali da smo zaustavili povecu kolonu kola,i sto je najzanimljivije niko nije zatrubio,niko se nije buno,cak su nam se i pridruzili u kolu,a ta ulica nije ni glavna nego sporedna,a opet badnjacko kolo je zaustavilo cak dvadesetak kola.Predivna vremena,steta sto ih vise nema.

secam se takodje svake nove godine kod tetke i tece,familija velika,pa bude prava festa cekanje nove godine,a teca uzme harmoniku i pocne da svira i da peva,nije nam bilo potrebno nista vise za dobar stimung:veseljaci:
 
Sećam kad sam bila klinka i običaja da deda iz slavskog kolača koji u sredini ima udubljenje popije malo vina i odmah ga zadrze da ne padne od opijenosti, naravno da se nije opio od toliko malo vina ali je to neki običaj koji označava početak slave.
 
Ja prvi put čujem za ovaj običaj. :D

Sećam se,kad smo bili deca,pa kad napada sneg,
odemo da se sankamo, cela ekipa
pa nas nema kod kuće ceo dan...
Zimski raspust smo provodili na snegu,napolju....
Izmrznemo sve...i bilo nam je super :super:
 

Back
Top