Da li su po vama stvari u zivotu uglavnom crno - bele ili su uglavnom sive. Da li je pogled na zivot sive boje stvar izgovora i neprihvatanja stvarnosti ili stvari nikada nisu definisane do kraja. Da li je sa druge strane crno-beo pogled na svet stvar iskljucivosti i da li je steta. Ja mislim da su stvari uglavnom crno-bele i u fazama sive ali da se na kaju uvek iskristalise istina.
Sta vi mislite o ovome?
Ja sam neko, ko sve shvata uglavnom crno - belo. Mislim, počni od one reči "Volim te" . Šta tu izvinite, molim vas ja, može da bude sivo? Znači, ili te volim, ili ne. Sve drugo su teške baljezgarije. Život me je masakrirao neviđeno, da naučim, šta je siva. Ali, avaj. Ja sam ličkog porekla, znači tvrdoglavost mi je drugo ime.

Ali, moj mozak je podešen na ovu frekvenciju i to ej tako. I tako po svim segmentima života funkcionišem; u stilu ili će biti kako treba ili neće biti. Siva zona, mi deluju nekako prelazna rešenja, nekako ono, ne mora da bude, može da znači, neki prelazni termin, šta ti ja znam...Ja sam neko, sada viodim, ipak krajnost. I to mi je super. To je moja prava priroda, to sam brate mili, ona prava ja. Kada te volim, volim te. Kada se dajem, dajem se. Kada radim, radim. Kada sam ti prijatelj, onda sam ti prijatelj. Kada sve to preokrenem, onda je sve isto, samo s negacijom ispred.
Ja tako živim. Zbog toga sam puno puta prošla kao bosa po trnju, ugažena bila, omalovažena, a jednom i baš stradala i neka. Nije mi žao. Ostala sma dosledna sebi. Ne umem ja ono femkanja, kalkukisanja, računanja, analiziranja i tamte vamte..Ili je ovako ili onako.
Sredinu i sivilo ostavljam..taktičarima.
Ako je isključivost, ja ponizno primam takvu sudbinu. to mi je donelo iznimnu nesreću i gubitak zdravlja. Znači, kada se sve obrne, doneće mi vanserijsku sreću.
