Црква босанска

ispravak netocnog navoda

do zadnjeg rata,muslimani su se vecinski izjasnjavali hrvatima,znatno manjim djelom srbima

da je alija 93 rekao da su oni ustvari japanci,danas bi se pisali japancima.....pardon ilirskim autohtonim japancima

Muslimani su na svim popisima u 2. Jugoslaviji (FNRJ, SFRJ) do popisa iz 71. bili neopredijeljeni, od tada se listom izjašnjavaju kao Muslimani. Samo je na popisu iz 48. i 51. bio značajan broj Srba muslimana i što je posebno interesantno to su bili uglavnom istaknuti muslimanski komunisti. Hrvata muslimanske vjeroispovjesti skoro da nije ni bilo na popisima u 2. Jugoslaviji. U Kraljevini SHS (Jugoslaviji od 29.) nije bilo popisa po nacionalnosti, samo po vjeroispovjesti i jeziku.
 

Hrastovniče,

Hoću da ti odam priznanje za sadržaj na temi o babunima. Održao si argumentaciju u pogledu identiteta bogumila, barem u onom delu kojem ja to smatram bitnim. To je utoliko teže jer si dokazivao negativnu tvrdnju - praktično, da bogumili (tj. ono što se pod njima podrazumeva) ne postoje. A dokazati da nešto ne postoji uvek je dest puta teže nego dokazati da postoji, pogotovu što pristalice bogumilske teze uvek imaju džokera u vidu tvrdnje da dokaza nema jer su bogumili proganjani pa su i njihove knjige i drugi spisi uništavani.

Dodao bih da najnovija istorija smatra da je to pitanje rešeno i da Crkva bosanska su bili "hrišćani istočnog obreda". I vodeći bosanski istoričar za to pitanje (inače, Hrvat, ako je bitno) tako smatra. Još je ostalo da se istoričari dogovore oko toga kako je došlo do toga da je CB ostala izvan institucionalnog organizovanja katoličke odnosno pravoslavne crkve.

Ako dozvoliš, mislim da neoprezno povezuješ bosanske krstjane sa starom slovenskom religijom i njenom simbolikom. Sigurno da je značaj prhrišćanskih verovanja u ovom slučaju veliki, ali mislim da se preterano povodiš za pomalo romansiranom verzijom slovenske mitologije, za šta jednostavno nema dovoljno dokaza. Ali dobro, nije tako loše ni to, kao radna hipoteza.

Ali veujem da stvari drukčije stoje kada u čitavu priču uvedeš masone. Tu činiš sebi rđavu uslugu jer se čitava priča pretvara u nebulozu. A još gore kada umešaš aktuelnu politiku i svoje animozitete prema nekim političkim opcijama. Ali dobro, to je tvoja stvar.

Još bih te zamolio da, na onoj tamo temi ili na ovoj, svejedno, postaviš informaciju kako si došao do saznanja o onoj fresci iz ariljskog manastira i natpisu "poluverni". Da li postoji neka publikacija o tome?

Pozdrav
 
"1284. godine Stefan Dragutin dobija na upravu Mačvansku banovinu od ugarskog kralja Ladislava IV. Kad su Usora, Soli i Mačva prešli u posed Dragutina, on stiče naziv "sremski kralj" jer su dobijene zemlje, osim bosanskih, nazivane sremskim.

Dragutina se suprotstavlja bogumilima u ovim oblastima pokušavajući da spreči njihovo širenje preko Drine u Podrinje. Za bosanskog episkopa postavljen je Vasilije, a arhiepiskop Jakov je obnovio je pravoslavni sinodik kojim se anatemišu bosanski "lažni hristijani". Kao uporišta protiv bogumilskog uticaja iz Bosne, podizao je manastire s obe strane Drine: Tronoše, Rače, Papraće i Tamne. Ta manastirska sela sa svim ljudima u njima bila su oslobođena svih drugih poreza. 1291. godine Dragutin javlja papi Nikoli IV kako po Bosni ima mnogo patarena i moli ga da pošalje franjevce koji poznaju bosanski jezik. Na njegovu molbu papa mu šalje dvojicu franjevaca slavonske pokrajine. Biograf Danilo Drugi hvali Dragutina da "mnoge od jeretika bosanske zemlje obrati u hrišćansku veru i krsti ih".
http://sh.wikipedia.org/wiki/Bogumili_u_srednjovekovnoj_Srbiji
 
"1284. godine Stefan Dragutin dobija na upravu Mačvansku banovinu od ugarskog kralja Ladislava IV. Kad su Usora, Soli i Mačva prešli u posed Dragutina, on stiče naziv "sremski kralj" jer su dobijene zemlje, osim bosanskih, nazivane sremskim. Dragutina se suprotstavlja bogumilima u ovim oblastima pokušavajući da spreči njihovo širenje preko Drine u Podrinje. Za bosanskog episkopa postavljen je Vasilije, a arhiepiskop Jakov je obnovio je pravoslavni sinodik kojim se anatemišu bosanski "lažni hristijani". Kao uporišta protiv bogumilskog uticaja iz Bosne, podizao je manastire s obe strane Drine: Tronoše, Rače, Papraće i Tamne. Ta manastirska sela sa svim ljudima u njima bila su oslobođena svih drugih poreza. 1291. godine Dragutin javlja papi Nikoli IV kako po Bosni ima mnogo patarena i moli ga da pošalje franjevce koji poznaju bosanski jezik. Na njegovu molbu papa mu šalje dvojicu franjevaca slavonske pokrajine. Biograf Danilo Drugi hvali Dragutina da "mnoge od jeretika bosanske zemlje obrati u hrišćansku veru i krsti ih".
http://sh.wikipedia.org/wiki/Bogumili_u_srednjovekovnoj_Srbiji

да резимирамо ово што наша колегиница тврди:
1. Мачва и области Усора и Соли 1284. године долазе под власт српског краља Стефана Драгутина
2. за босанског епископа је рукоположен Василије- чиме ове области бивају укључене у Српску Православну Цркву
3. краљ Драгутин у овим земљама подиже бројне православне манастире- Троношу, Рачу, Папраћу и Тамну
4. ови његови напори доводе до тога да се многи јеретици обрате православној вери.

ови подаци су значајни, јер потврђују да од времена краља Драгутина Усора и Соли постају канонско подручје СПЦ,
те да се након тога не може говорити о било каквом присуству јеретика у овим пространим областима северно од Босне.


Srem04-sr.png
 
Зар није Драгутину папа, и то на Драгутинову молбу посла неке мисионаре из Славоније да врше обраћање јеретика?

То ми је контрадикторно са овим што си изнео, а и ти манастири су сви у Подрињу колико знам, ништа нешто западније.
 
Pa ti meni njega naturaš kao autoriteta za istoriju , zar ne vidiš da ni fakultet nije završio , pišeš o nekakvoj doktorskoj desertaciji,
valjda znaš kako stoji sa naobrazbom politički podobnih i poželjnih .. i ko nam je vjekovima ovuda petljao protiv
Osmanske carevine nego Austrija ..
Nije zgoreg i ovo pročitati :
http://vododerine.blogger.ba/arhiva/2011/03/09

ти кад одбраниш докторску тезу (па макар на оном Зукорлићевом ''свеучилишту'' у Новом Пазару) онда се јави да коментаришеш туђу наобразбу.
а до тада, паметније ти је да ћутиш.
 
Зар није Драгутину папа, и то на Драгутинову молбу посла неке мисионаре из Славоније да врше обраћање јеретика?
То ми је контрадикторно са овим што си изнео, а и ти манастири су сви у Подрињу колико знам, ништа нешто западније.

ја само логички образлажем чињенице на које се милица позива :)
 
ти кад одбраниш докторску тезу (па макар на оном Зукорлићевом ''свеучилишту'' у Новом Пазару) онда се јави да коментаришеш туђу наобразбу.
а до тада, паметније ти је да ћутиш.

Napišu ti tezu , a onda je braniš .. tako se to radilo i u Titino doba , a i sad se štancaju 'intelektuaci' i 'doktori' .. sve se može kad se ruke slože ..
 
Pa Nobela su mogli dobiti i Krleža i Meša , ali nije bila takva klima ..

Бојим се да ниси у праву. Колико ми је познато нису ни били кандидати за Нобела, а Крлежа и није неки нарочит квалитет, док је Меша недовољно плодан писац.


Не може свако добити поменуту награду.На пример знамо засигурно да је Павле Савић требао да добије НН, али је почео рат. Такође, НН је могао добити наш Миодраг Павловић, који је до сада кандидован три пута за Нобела и књижевник је светског гласа (објавио преко 100 књига, писао на преко 5 језика, преводио, европске награде за песништво итд.). Сада мислим да има осамдесетак година. Он и Ћосић су једни од највећих живих европских писаца а засигурно међу највећима са балканских простора. Е видиш, они су могли добити НН, а не писац попут Крлеже.


Него да не ширимо причу, о томе можемо ако хоћеш на потфоруму књижевност.


Андрић је докторирао са тридесет и нешто ако ме памћење служи, а то да је докторирао а да ни факултет није завршио звучи апсурдно.



Ова дискусија је ок, али није везана за тему и било би у реду да приводите крају.
 
Napišu ti tezu , a onda je braniš .. tako se to radilo i u Titino doba , a i sad se štancaju 'intelektuaci' i 'doktori' .. sve se može kad se ruke slože ..

али он није докторирао за време Тите, и није докторирао у Титиној Југославији, него у Аустрији.
а то што ти сматраш да писац толиких књига није у стању написати једну дисертацију- то је најблаже речено смешно.
 
али он није докторирао за време Тите, и није докторирао у Титиној Југославији, него у Аустрији.
а то што ти сматраш да писац толиких књига није у стању написати једну дисертацију- то је најблаже речено смешно.

Ivo Andrić je doktorirao 1923. kao jugoslovenski vicekonzul u Gracu , trebala mu diploma da bude postavljen.
 
Papa Nikola IV :
'Nikola IV. (Lisciano, Ascoli Piceno, 30. rujna 1227. – Rim, 4. travnja 1292.), rođen kao Girolamo Masci, papa od 22. veljače 1288. do svoje smrti 4. travnja 1292. godine.

Prema tradiciji, kao dječak je s roditeljima iz Ascoli Picena došao u Zadar i ondje postao franjevac.
...
Radio je na jedinstvu Crkve, poticao misije (poslao je poslanika u Mongoliju Kublaj-kanu, formirao Crkvu u Kini, pošiljao misionare na Bliski istok i Balkan), potvrdio je prvo pravilo Franjevačkoga svjetovnog reda.
...
Zaslužan je i za utemeljenje Bosne Srebrene jer je srpskome kralju Stefanu Dragutinu, nakon što se odrekao prijestolja i postao katolik te zavladao Mačvom i sjeveroistočnom Bosnom, 1291. godine poslao prva dva franjevca, Marina i Ciprijana, inače članove Slavonske (hrvatske) provincije, da trajno rade kao "istražitelji krivovjerja". '
http://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_IV.
 
а зашто је онда тај ''католички'' краљ Драгутин зидао православне манастире и инсистирао да се постави православни епископ босански Василије :)
и зашто се онда (кад се касније повукао са престола) замонашио у православном манастиру Ђурђеви ступови узевши име Теоктист :)
и зашто се онда поштује као светац у СПЦ, а не у Римокатоличкој :)
 
Бојим се да ниси у праву. Колико ми је познато нису ни били кандидати за Нобела, а Крлежа и није неки нарочит квалитет, док је Меша недовољно плодан писац.


Не може свако добити поменуту награду.На пример знамо засигурно да је Павле Савић требао да добије НН, али је почео рат. Такође, НН је могао добити наш Миодраг Павловић, који је до сада кандидован три пута за Нобела и књижевник је светског гласа (објавио преко 100 књига, писао на преко 5 језика, преводио, европске награде за песништво итд.). Сада мислим да има осамдесетак година. Он и Ћосић су једни од највећих живих европских писаца а засигурно међу највећима са балканских простора. Е видиш, они су могли добити НН, а не писац попут Крлеже.


Него да не ширимо причу, о томе можемо ако хоћеш на потфоруму књижевност.


Андрић је докторирао са тридесет и нешто ако ме памћење служи, а то да је докторирао а да ни факултет није завршио звучи апсурдно.



Ова дискусија је ок, али није везана за тему и било би у реду да приводите крају.


“Da nije dobio Nobela, Andrić bi bio mali nepoznati pisac.” - Krleža.
Krleža je govorio da ne bi primio nagradu ni kad bi je dobio.

'Godine 1962. Nobelovu nagradu za mir dobio je americki hemicar Linus Carl Pauling,
a dobio ju je za svoju nesmiljenu kampanju protiv nuklearnog naoruzanja.
To ne bi bilo nista neobicno da osam godina ranije, dakle 1954. godine,
taj isti Pauling nije dobio Nobelovu nagradu za hemiju.
...
'Bosna i Hercegovina dala je dvojicu nobelovaca: Ivu Andrica i Vladimira Preloga (istini za volju, Prelog ju je dobio kao svicarski drzavljanin, podijelivsi je s Britancem Johnom Warcupom Cornforthom). Kad je rijec o ex-Jugoslaviji, valja im pridodati i Lavoslava Ruzicku te Majku Terezu (rodjenu u Skoplju). Ozbiljni kandidati bili su i Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, Miroslav Krleza te Josip Broz Tito. Krleza je govorio da ne bi primio nagradu ni kad bi je dobio. Po svjedocenju Josifa Brodskog i Susan Sontag, ime Danila Kisa vec je bilo u koverti, no Kis je umro petnaestog oktobra. Nobelova nagrada ne dodjeljuje se posthumno. Medju Bosancima za Nobelovu su nagradu bila predlozena i dva Tuzlaka, Mesa Selimovic i Selim Beslagic.'
http://www.bhdani.com/arhiva/176/t17604.htm

Vaš najznačajniji pisac je Crnjanski , Ćosić je 0 (nula) ..
Meša je za 'Derviš i smrt' zaslužio Nobelovu nagradu ..
 
а зашто је онда тај ''католички'' краљ Драгутин зидао православне манастире и инсистирао да се постави православни епископ босански Василије :)
и зашто се онда (кад се касније повукао са престола) замонашио у православном манастиру Ђурђеви ступови узевши име Теоктист :)
и зашто се онда поштује као светац у СПЦ, а не у Римокатоличкој :)

I kako to da se nije obratio vaseljenskom ili srpskom ili bugarskom patrijarhu nego od pape traži da šalje franjevce ?
Što li se odrekao brata Milutina ?
 
“Da nije dobio Nobela, Andrić bi bio mali nepoznati pisac.” - Krleža.
Krleža je govorio da ne bi primio nagradu ni kad bi je dobio.

'Godine 1962. Nobelovu nagradu za mir dobio je americki hemicar Linus Carl Pauling,
a dobio ju je za svoju nesmiljenu kampanju protiv nuklearnog naoruzanja.
To ne bi bilo nista neobicno da osam godina ranije, dakle 1954. godine,
taj isti Pauling nije dobio Nobelovu nagradu za hemiju.
...
'Bosna i Hercegovina dala je dvojicu nobelovaca: Ivu Andrica i Vladimira Preloga (istini za volju, Prelog ju je dobio kao svicarski drzavljanin, podijelivsi je s Britancem Johnom Warcupom Cornforthom). Kad je rijec o ex-Jugoslaviji, valja im pridodati i Lavoslava Ruzicku te Majku Terezu (rodjenu u Skoplju). Ozbiljni kandidati bili su i Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, Miroslav Krleza te Josip Broz Tito. Krleza je govorio da ne bi primio nagradu ni kad bi je dobio. Po svjedocenju Josifa Brodskog i Susan Sontag, ime Danila Kisa vec je bilo u koverti, no Kis je umro petnaestog oktobra. Nobelova nagrada ne dodjeljuje se posthumno. Medju Bosancima za Nobelovu su nagradu bila predlozena i dva Tuzlaka, Mesa Selimovic i Selim Beslagic.'
http://www.bhdani.com/arhiva/176/t17604.htm

Vaš najznačajniji pisac je Crnjanski , Ćosić je 0 (nula) ..
Meša je za 'Derviš i smrt' zaslužio Nobelovu nagradu ..

Како да не. Нико не би читао таква одлична дела, таквог мајстора као што је Андрић. Очигледна је завист у том Крлежином цитату.

Наш најзначајнији писац је Андрић а за њим Црњански. То што ти имаш да кажеш за дела Добрице Ћосића је класично лапрдање - кладим се да ниси ни 2 дела од човека прочитала. Вероватно да је то превише страна за тебе, пошто су му књиге веома садржајне.

Исто би вероватно рекла и за Милорада Павића, такође кандидата за НН, који је подржавао свој народ у препрошлој деценији. Дервиш и смрт јесте велико дело српске књижевности, али таквих имаш код многих писаца у много народа и то није довољно за НН.



Али, понављам - ово није прича о НН и о књижевности, већ о Цркви босанској. И замолио бих те да кренеш у том смеру.
 
доста троловања!

Kršćanstvo Crkve bosanske

Iako iz same Bosne nema sačuvanih autentičnih opisa ustrojstva, ceremonija i teologije Crkve bosanske, povijesni izvori nastali u njezinu krilu – prije svih iluminirane bogoštovne knjige – svjedoče da su bosanski krstjani, za razliku od bogumila i zapadnih neomanihejaca, štovali svetačke moći i priznavali sve vjerske istine sadržane u Apostolskom vjerovanju osim članka “Vjerujem u svetu katoličku crkvu” a to znači: tri božanske osobe, jednoga Boga, materinstvo Majke Božje, istočni grijeh i osobne grijehe, posebni sud odmah nakon smrti i strašni sud na koncu svijeta, oproštenje grijeha, Kristovo uskrsnuće,
milost Božju. Bosanski su krstjani prakticirali post, štovali svece i kršćanske blagdane (Božić, Blagovijest, Uskrs, Uzašašće, Dan sv. Djevice Marije, sv. Petra i Pavla, sv. Mihovila Arkanđela, sv. Stjepana i Svisvete), a knjige Staroga i Novoga zavjeta držali za svete spise. Iluminirani rukopisi Crkve bosanske – Mostarsko ili Manojlovo evanđelje, Evanđelje Divoša Tihoradića, Evanđelje tepčije Batala, Kopitarovo evanđelje, Vrutočko četveroevanđelje, Nikoljsko evanđelje, Čajničko četveroevanđelje, Hvalov zbornik, Hrvojev misal, Srećkovićevo evanđelje, Mletački zbornik i Radoslavov zbornik – uvjerljivo demantiraju tezu o odsutnosti crkvene umjetnosti unutar ove šizmatičke Crkve koja se, neopravdano, izjednačavala s ikonoborcima i njihovim negatorskim stavom prema predmetima kulta. Većina od tih knjiga liturgij skog je karaktera a nastale su u krilu same Crkve bosanske, vjerojatno u njezinim skriptorijima. Neke od njih izuzetno su visoke umjetničke razine i mogu se svrstati uz rame najuspješnijim ostvarenjima ove vrste u tadašnjoj europskoj iluminatorskoj umjetnosti.

Srećko M. DŽAJA – Dubravko LOVRENOVIĆ: Srednjovjekovna Crkva bosanska
 
Hrastovniče,

Hoću da ti odam priznanje za sadržaj na temi o babunima. Održao si argumentaciju u pogledu identiteta bogumila, barem u onom delu kojem ja to smatram bitnim. To je utoliko teže jer si dokazivao negativnu tvrdnju - praktično, da bogumili (tj. ono što se pod njima podrazumeva) ne postoje. A dokazati da nešto ne postoji uvek je dest puta teže nego dokazati da postoji, pogotovu što pristalice bogumilske teze uvek imaju džokera u vidu tvrdnje da dokaza nema jer su bogumili proganjani pa su i njihove knjige i drugi spisi uništavani.

Dodao bih da najnovija istorija smatra da je to pitanje rešeno i da Crkva bosanska su bili "hrišćani istočnog obreda". I vodeći bosanski istoričar za to pitanje (inače, Hrvat, ako je bitno) tako smatra. Još je ostalo da se istoričari dogovore oko toga kako je došlo do toga da je CB ostala izvan institucionalnog organizovanja katoličke odnosno pravoslavne crkve.

Ako dozvoliš, mislim da neoprezno povezuješ bosanske krstjane sa starom slovenskom religijom i njenom simbolikom. Sigurno da je značaj prhrišćanskih verovanja u ovom slučaju veliki, ali mislim da se preterano povodiš za pomalo romansiranom verzijom slovenske mitologije, za šta jednostavno nema dovoljno dokaza. Ali dobro, nije tako loše ni to, kao radna hipoteza.

Ali veujem da stvari drukčije stoje kada u čitavu priču uvedeš masone. Tu činiš sebi rđavu uslugu jer se čitava priča pretvara u nebulozu. A još gore kada umešaš aktuelnu politiku i svoje animozitete prema nekim političkim opcijama. Ali dobro, to je tvoja stvar.

Još bih te zamolio da, na onoj tamo temi ili na ovoj, svejedno, postaviš informaciju kako si došao do saznanja o onoj fresci iz ariljskog manastira i natpisu "poluverni". Da li postoji neka publikacija o tome?

Pozdrav

Pa da, tvrdnje V.Glusca da je crkva-bosanska crkva hriscana istocnog obreda tj.pravoslavaca sa ove strane Drine. Poslije ce se ona sa nestankom srednjovjekovne Bosne zbog turskog osvajanja, nazivati SPC.
 
Andrić je bosanski pisac , i po rođenju i po djelima .. a jugoslovenski politički kurs je pragmatičan životni stav -
to je pisac koji je našao zajedničku sa svim režimima ..

Kakav Ćosić , bolji je naš Ćopić 100 puta ..

"Jedno od pitanja koje se često nameće poznavateljima piščevog djela je: zašto Krleža nije u svijetu poznatiji i priznatiji? Odgovor na to pitanje je istodobno i odgovor na pitanje o, od mnogih percipiranoj, podcijenjenosti Krležina cijeloga opusa: u recepciji Krležinoga djela je konvergiralo nekoliko negativnih činitelja čiji zbrojni efekt bijaše nedovoljna afirmacija hrvatskoga pisca. Glavni je ujedno i najočevidniji – "rubnost" i nevelik utjecaj hrvatskoga jezika, što je, indirektno zasvjedočeno i primjerima poput Andrića i raznih skandinavskih, japanskih ili poljskih pisaca koji su dobili Nobelovu nagradu, no to im svejedno nije pomoglo da uđu u općeprihvaćeni kanon svjetski čitanih klasika. Drugi važni činitelj je situiranost u tzv. "Zwischeneuropi", ili srednjoj i jugoistočnoj Europi – području u kojem i veliki pisci koji pišu na "velikom jeziku" poput njemačkog (npr. Karl Kraus ili Hermann Broch) teško dolaze do univerzalnoga priznanja i ostaju, u najbolju ruku, ograničeni na specijalističke studije. Ne nalazeći se ni u središtu "zapada" (Francuska, Engleska, Sjedinjene Američke Države), niti dovoljno "egzotični" (Rusija, Latinska Amerika), pisci od Austrije do Poljske, glavna značajka kojih je intelektualizirani esejizam u svim formama proznoga spisateljstva, ostaju dijelom zbog sivila i mučnine tematike, a još više zbog zahtjevnosti obradbe nedovoljno prihvaćeni i poznati."
http://hr.wikipedia.org/wiki/Miroslav_Krleža

Каква смејурија. Ово је класична папазјанија која је веома честа код Хрвата, имамо једног таквог који пише овде на Крстарици. Бранко Ћопић је Србин и увек се сматрао Србином/Југословеном. Када кажеш "наш" то може да значи само бошњачки и ништа више. Или и ти верујеш у бајке да је некада постојао национ Бошњана трију вера и да су према томе Срби заправо Бошњаци правослане вере ?

Иначе омиљена песма Бранка Ћопића је била "Марш на Дрину" и мислим да је то он сам изјавио, имао сам линк за тај интервју, не знам где ми је сада.


И не знам шта мислиш да си постигла цитирањем Симе Ћирковића ? Босанци и босански ? Да ниси веома ограничена умела би да разазнаш зашто користи управо ту реч. Није то никакав народ нити нација...


ON TOPIC PLEASE.
 
Poslednja izmena:
Баш ме занима који је мождани инвалид подвлачио оно "Босанци" у делу Симе Ћирковића, јер вероватно није прочитао увод - у којем Сима износи да не сматра битним да ли су становници Босне у Средњем веку били Срби или Хрвати. Још једном - Срби или Хрвати. Никакви Босанци/Бошњани/Бошњаци што овај исечак и оно подвучено имају за немару да представе.
 
оно што као закључак произилази из горе наведеног текста Симе Ћирковића је следеће:
након прогона које је спровео краљ Стефан Томаш 1459. престала је да постоји шизматичка Црква босанска.
њени верници су се утопили у званичне Цркве Православну и Римокатоличку,
тако да у време доласка Турака они (ако их је још понегде било) престављали су само минорну мањину.
дакле, Црква босанска није нестала тако што су њени верници примили ислам,
они су постали католици и православци још пре Османског освајања Босне.
 
Mislim da ne možemo da dokažemo da li je crkva Bosanska bila šizmatična jer je potpadala pod vlast Rima jako kratko Vizantije ono što je sigurno da u tom vremenu više nije mogla biti Bogomilska niti Bošnjačaka a najmanje Muslimanska pošto je imala oznake i gotskoromanskog stila i vizantijskog kao i SPC ali minarete sigurno nije imala!
 
Poslednja izmena:
Mislim da ne možemo da dokažemo da li je crkva Bosanska bila šizmatična jer je potpadala pod vlast Rima jako kratko Vizantije ono što je sigurno da u tom vremenu više nije mogla biti Bogomilska niti Bošnjačaka a najmanje Muslimanska pošto je imala oznake i gotskoromanskog stila i vizantijskog kao i SPC ali minarete sigurno nije imala!

она јесте била шизматичка, ту нема никакве сумње- јер није била у канонској заједници ни са Римом ни са Цариградом,
иако богословски и богослужбено почива на темељима и једне и друге Цркве.
оно што би нашу пажњу требало да окупира је то- да ли је (и ако јесте, у којој мери) била јеретичка.
 

Back
Top