Црква босанска

Зар већина стећака није заправо у Херцеговини (што у данашњој БиХ, што у ЦГ, што на југозападу Србије), а не у Босни?

Тако да ако испред речи стећци треба да стоји присвојни придев, онда је то херцеговачки, а не босански. ;)
 
Зар већина стећака није заправо у Херцеговини (што у данашњој БиХ, што у ЦГ, што на југозападу Србије), а не у Босни?

Тако да ако испред речи стећци треба да стоји присвојни придев, онда је то херцеговачки, а не босански. ;)

.Rasprostiranje_stecaka.thumb.jpg


Pola Crne Gore je Stara Hercegovina , kadu su stećci nastajali Hercegovina je bila dio Bosanske kraljevine (potom vilajeta Bosna), pa su stećci
po tome bosanski.
Pošto se danas naša država zove Bosna i Hercegovina naravno da su stećci bosanskohercegovački .
 
Crkva Bosanska jereticka Pravoslavna sekta koja je u svom ucenju pokupila i delove Manihejske doktrine Slaborganizovana i pod stalnim pritiskom i Istocne i Zapadne crkve nestala je i u Bosni vec krajem XV veka.

Šta uopšte znači to "Pravoslavna sekta" ?

"KORIJENI

Po svom ustrojstvu i ucenju "Crkva bosanska" pripada katarsko-patarenskom pokretu ciji korijeni sezu daleko u proslost. U to vrijeme, izviruci iz Male Azije, javlja se vise razlicitih ucenja temeljenih na duhovnim spoznajama koji s jedne strane objedinjuju kulturu grckih, azijskih, rimskih i egipatskih misterija, a s druge strane nalaze izvor u rijecima Isusa, Evandjeljima i Pavlovim poslanicama. Ta razlicita ucenja u pocetku individualno vrlo jaka, s vremenom se, kako im prvobitni impuls slabi, medusobno priblizavaju i ujedinjuju u jedan ezoterijski pokret svoje epohe na podrucju Mediterana, kasnije nazvan gnosticizam. Gnostici zlo poistovjecuju s materijalnim, a dobro s duhovnim svijetom, smatraju da se covjek mora posvetiti asketizmu te da treba posjedovati "sofiju", odnosno mudrost, da bi se oslobodio okova ovoga svijeta.

Zbog primjesa starih ucenja gnostici su blizi obrazovanim ljudima tog vremena te su kao takvi bili veliki suparnici krscanstvu. U trecem stoljecu Perzijanac Manes (216.-277.g.) na dualisticku gnozu nadovezuje elemente Zoroastrove religije, budizma i krscanstva. Osnova njegove religije je dualizam: vjerovanje u vjecitu borbu Svjetla i Tame, dobroga i zlog boga.

Gnosticko i manihejsko ucenje je cvjetalo sve dok krscani nisu dosli na vlast. Poslije toga su bili primorani skrivati se, ali su neprestano vrsili podzemni utjecaj .

Iako su se razlicite gnosticke skole vremenom razvodnile, njihova ucenja su i dalje zivjela, podrzavana od grupa koje su isto tako bile pod utjecajem manihejstva. Jedna takva jaka struja pojavila se u 7. stoljecu u Armeniji pod imenom pauliciani, odnosno pavlicani. Pod njihovim utjecajem nastaje u 10. stoljecu u Bugarskoj bogumilstvo, nazvano po popu Bogumilu. Pod razlicitim imenima pavlicanski se impuls iz bugarske i Dugmathije siri dalje na zapad i istok pod razlicitim imenima: katari u dijelu Francuske i uz Rajnu, albigenzi uz gradove Albi, Argena i Tolouse, patareni u Italiji i hrvatskom primorju te krstjani u Bosni i Humu."
Te grupe stvorile su skoro jake struje misljenja jer su pocele razvijati jednu intenzivnu aktivnost prozelitizma na cijelom krscanskom Zapadu, pa i na Istoku. Tokom mnogih godina djelovale su samo kroz tajna bratstva, no pocevsi od 12. stoljeca dale su otvoreno na znanje svoja ucenja, cime su izazvale brojne konflikte, koliko religiozne toliko i socijalne. Javni poredak i krscanska Crkva nasli su se tako ugrozeni pred tim duhovnim pokretima. "
http://www.camo.ch/korjeni_i_ucenje.htm
 
"Slikovni prikaz uredjenja Crkve Bosanske

Slikovniprikazcrkvebosanske.jpg

Slikovni prikaz crkve bosanske

Interpretacija

DJED CRKVE BOSANSKE = Grandfather of Bosnian Church
VELIKI GOST = Big Guest
VELIKI STARAC = Big Ancient
GOSTI - APOSTOLI = Guests - Apostles
KRSTJANI I KRSTJANICE = Male & Female Christians
POSTNICI I OCENASCI = Fasteners & Our fathers
VJERNICI = Believers
TUMAC = Legend
POSTANAK = Promotion
VLAST = Authorities
REDJENICI = Ordainees "
http://www.camo.ch/korjeni_i_ucenje.htm
 
.Rasprostiranje_stecaka.thumb.jpg


Pola Crne Gore je Stara Hercegovina , kadu su stećci nastajali Hercegovina je bila dio Bosanske kraljevine (potom vilajeta Bosna), pa su stećci
po tome bosanski.
Pošto se danas naša država zove Bosna i Hercegovina naravno da su stećci bosanskohercegovački .
Херцеговина (тј Захумље) је део Босне од 1325, док најстарији евидентирани стећци потичу из околине Столца и Требиња, са краја 11. и почетка 12. века. Дакле 200-250 година пре него се Босна проширила на те просторе.
 
Херцеговина (тј Захумље) је део Босне од 1325, док најстарији евидентирани стећци потичу из околине Столца и Требиња, са краја 11. и почетка 12. века. Дакле 200-250 година пре него се Босна проширила на те просторе.

Херцеговина (тј Захумље) је део Босне од 1325, док најстарији евидентирани стећци потичу из околине Столца и Требиња, са краја 11. и почетка 12. века. Дакле 200-250 година пре него се Босна проширила на те просторе.
To "Hercegovina tj Zahumlje" nije istinito.
Nekada su bile Paganija, Travunija , Zahumlje , nije bilo Hercegovine.
Nije bilo Hercegovine sve dok Stjepan Vukčić Kosača nije uzeo germansku titulu herzog radi ženidbe sa bavarskom princezom. A Kosača je bio bosanski vazal , vojvoda Tvrtkov.
Nijedan stecak na Radimlji nije okrenut u pravcu istok - zapad, kako se okrecu katolički ili pravoslavni grobovi. Stećci na Radimlji okrenuti su u pravcu sjeverozapad - jugoistok, i okomito na taj pravac.

NAJSTARIJI ZAPIS SA STEĆKA IZ 1094 GODINE
Radimlja,Stolac
"Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.

Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.

Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me."
http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/Epitaf1094g.html
 
To "Hercegovina tj Zahumlje" nije istinito.
Nekada su bile Paganija, Travunija , Zahumlje , nije bilo Hercegovine.
Nije bilo Hercegovine sve dok Stjepan Vukčić Kosača nije uzeo germansku titulu herzog radi ženidbe sa bavarskom princezom. A Kosača je bio bosanski vazal , vojvoda Tvrtkov.
Nijedan stecak na Radimlji nije okrenut u pravcu istok - zapad, kako se okrecu katolički ili pravoslavni grobovi. Stećci na Radimlji okrenuti su u pravcu sjeverozapad - jugoistok, i okomito na taj pravac.

NAJSTARIJI ZAPIS SA STEĆKA IZ 1094 GODINE
Radimlja,Stolac
"Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.

Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.

Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me."
http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/Epitaf1094g.html

У праву си за Херцеговину/Захумље :ok:, али свеједно Захумље долази трајно под Босну тек 1325. г., а области источно и западно од њега тек касније.

За овај епитаф нисам знао, врло је занимљив! Можда пружа увид у дешавања последњих година Бодинове владавине, после пропасти нормаснких похода
 
To "Hercegovina tj Zahumlje" nije istinito.
Nekada su bile Paganija, Travunija , Zahumlje , nije bilo Hercegovine.

што опет не утиче на чињеницу да Хумска земља није била део Босанске државе пре 14. века, и да су те кнежевине у Приморју имале свој сопствени развојни пут.

Nije bilo Hercegovine sve dok Stjepan Vukčić Kosača nije uzeo germansku titulu herzog radi ženidbe sa bavarskom princezom. A Kosača je bio bosanski vazal , vojvoda Tvrtkov.
Nijedan stecak na Radimlji nije okrenut u pravcu istok - zapad, kako se okrecu katolički ili pravoslavni grobovi. Stećci na Radimlji okrenuti su u pravcu sjeverozapad - jugoistok, i okomito na taj pravac.

то у ком је правцу гроб окренут не доказује да је припадао богумилу.

NAJSTARIJI ZAPIS SA STEĆKA IZ 1094 GODINE
Radimlja,Stolac
"Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.

Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.

Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me."
http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/Epitaf1094g.html

и шта сад ово треба да докаже, осим чињенице да и ти као и Мрдо знање купите на исламистичким сајтовима, где су на једном месту упутства о клањању намаза, инстант ''историја'', превод Кур'ана и муџахединске корачнице. и онда на крају кажеш како сам ја ''манипулатор''.
 
To ne pije vodu. Sve to sta kazes vazi i za SPC i opet SPC jasno o njima govori kao jeretskim izrodima

СПЦ настаје тек 1219. године, а оптужбе Босанске цркве за јерес потичу из периода непосредно пре тога.
ја само желим да се хришћанство на подручју западног Балкана сагледа у мало ширем историјском контексту,
јер 13ом веку претходе векови хришћанства, а то се не може избрисати (нити превидети).

I prica o politickim razlozima isto ne pije vodu za vreme Kulina Bana ustvari nije toliko ni Ban branio Bogumile ko njegova zena koja je bila iz porodice Nemanjica. Jedan rasko-bosanski dispens se ne moze videti do Urosa Silnog.
Ostaje pitanje sto se SPC protivi protiv te crkve kad nema nekog razloga. Inace da slavis liturgiju kako hoces nije nikakva bila prepreka u srednjem veku i prica o koristcenu latinskog se do Reformacije nije ni toliko gledala.
U okviru toga ostaje da si ti zamenio jednu legendu za drugom.

богумили су једно, Црква босанска је нешто сасвим друго.

каква легенда?! ја не тврдим да је та црква православна, аман!! то свакако није.
али треба да утврдимо шта јесте.
 
Šta uopšte znači to "Pravoslavna sekta" ?

"KORIJENI

Po svom ustrojstvu i ucenju "Crkva bosanska" pripada katarsko-patarenskom pokretu ciji korijeni sezu daleko u proslost. U to vrijeme, izviruci iz Male Azije, javlja se vise razlicitih ucenja temeljenih na duhovnim spoznajama koji s jedne strane objedinjuju kulturu grckih, azijskih, rimskih i egipatskih misterija, a s druge strane nalaze izvor u rijecima Isusa, Evandjeljima i Pavlovim poslanicama. Ta razlicita ucenja u pocetku individualno vrlo jaka, s vremenom se, kako im prvobitni impuls slabi, medusobno priblizavaju i ujedinjuju u jedan ezoterijski pokret svoje epohe na podrucju Mediterana, kasnije nazvan gnosticizam. Gnostici zlo poistovjecuju s materijalnim, a dobro s duhovnim svijetom, smatraju da se covjek mora posvetiti asketizmu te da treba posjedovati "sofiju", odnosno mudrost, da bi se oslobodio okova ovoga svijeta.

Zbog primjesa starih ucenja gnostici su blizi obrazovanim ljudima tog vremena te su kao takvi bili veliki suparnici krscanstvu. U trecem stoljecu Perzijanac Manes (216.-277.g.) na dualisticku gnozu nadovezuje elemente Zoroastrove religije, budizma i krscanstva. Osnova njegove religije je dualizam: vjerovanje u vjecitu borbu Svjetla i Tame, dobroga i zlog boga.

Gnosticko i manihejsko ucenje je cvjetalo sve dok krscani nisu dosli na vlast. Poslije toga su bili primorani skrivati se, ali su neprestano vrsili podzemni utjecaj .

Iako su se razlicite gnosticke skole vremenom razvodnile, njihova ucenja su i dalje zivjela, podrzavana od grupa koje su isto tako bile pod utjecajem manihejstva. Jedna takva jaka struja pojavila se u 7. stoljecu u Armeniji pod imenom pauliciani, odnosno pavlicani. Pod njihovim utjecajem nastaje u 10. stoljecu u Bugarskoj bogumilstvo, nazvano po popu Bogumilu. Pod razlicitim imenima pavlicanski se impuls iz bugarske i Dugmathije siri dalje na zapad i istok pod razlicitim imenima: katari u dijelu Francuske i uz Rajnu, albigenzi uz gradove Albi, Argena i Tolouse, patareni u Italiji i hrvatskom primorju te krstjani u Bosni i Humu."
Te grupe stvorile su skoro jake struje misljenja jer su pocele razvijati jednu intenzivnu aktivnost prozelitizma na cijelom krscanskom Zapadu, pa i na Istoku. Tokom mnogih godina djelovale su samo kroz tajna bratstva, no pocevsi od 12. stoljeca dale su otvoreno na znanje svoja ucenja, cime su izazvale brojne konflikte, koliko religiozne toliko i socijalne. Javni poredak i krscanska Crkva nasli su se tako ugrozeni pred tim duhovnim pokretima. "
http://www.camo.ch/korjeni_i_ucenje.htm

Ovo apsolutno nije tačno i gimnazijalac može oboriti ovu teoriju...
Ovo se može odnositi na bugarske bogumile... ali nikako na crkvu bosansku, odnosno bosanske krstjane, koji priznaju sveto trojstvo, krst, svete tajne, ikone, svece, npr. Svetog Jovana Krstitelja (kojeg bogumili na istoku i patareni na zapadu ne poštuju...)
 
Poslednja izmena:
To "Hercegovina tj Zahumlje" nije istinito.
Nekada su bile Paganija, Travunija , Zahumlje , nije bilo Hercegovine.
Nije bilo Hercegovine sve dok Stjepan Vukčić Kosača nije uzeo germansku titulu herzog radi ženidbe sa bavarskom princezom. A Kosača je bio bosanski vazal , vojvoda Tvrtkov.

Vojvoda i "Vazal" nije isto a znamo da je otkazao poslušnost Tvrtkovim naslednicima!

Nijedan stecak na Radimlji nije okrenut u pravcu istok - zapad, kako se okrecu katolički ili pravoslavni grobovi. Stećci na Radimlji okrenuti su u pravcu sjeverozapad - jugoistok, i okomito na taj pravac.

Ni ovo nije sporno svi smo se složili da se radi o pokušaju stvaranja originalne Slovenske crkve koja nije htela biti podčinjena ni Rimu niti Vizantiji.
O tome smo već pričali.

NAJSTARIJI ZAPIS SA STEĆKA IZ 1094 GODINE
Radimlja,Stolac
"Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.

Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.

Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me."
http://www.angelfire.com/hi5/profesorhk/Epitaf1094g.html

Ovo je jako lepo! :ok:
 
Šta uopšte znači to "Pravoslavna sekta" ?

"KORIJENI

Po svom ustrojstvu i ucenju "Crkva bosanska" pripada katarsko-patarenskom pokretu ciji korijeni sezu daleko u proslost. U to vrijeme, izviruci iz Male Azije, javlja se vise razlicitih ucenja temeljenih na duhovnim spoznajama koji s jedne strane objedinjuju kulturu grckih, azijskih, rimskih i egipatskih misterija, a s druge strane nalaze izvor u rijecima Isusa, Evandjeljima i Pavlovim poslanicama. Ta razlicita ucenja u pocetku individualno vrlo jaka, s vremenom se, kako im prvobitni impuls slabi, medusobno priblizavaju i ujedinjuju u jedan ezoterijski pokret svoje epohe na podrucju Mediterana, kasnije nazvan gnosticizam. Gnostici zlo poistovjecuju s materijalnim, a dobro s duhovnim svijetom, smatraju da se covjek mora posvetiti asketizmu te da treba posjedovati "sofiju", odnosno mudrost, da bi se oslobodio okova ovoga svijeta.

Da je bilo gnosticizma bilo je ali to ne govori da crkva nije bila Hrišćanska već naprotiv gnostici su proučavali ezoteričnu stranu Hrišćanstva i malo je drugačije učili dakle imali su svoja jevanđelaja koja su odbačena Nikejskim saborom sazvao ga je rimski car Konstantin I. Veliki 325. godine kako bi razriješio pitanje neslaganja, poglavito u aleksandrijskoj Crkvi.
Od ovog učenja i tumačenja najbliži su ostali danas Pravoslavni Kopti koji su kroz Hrišćanstvo provukli simboliku ,filozofiju i verovanja starih Egipćana.

Zbog primjesa starih ucenja gnostici su blizi obrazovanim ljudima tog vremena te su kao takvi bili veliki suparnici krscanstvu. U trecem stoljecu Perzijanac Manes (216.-277.g.) na dualisticku gnozu nadovezuje elemente Zoroastrove religije, budizma i krscanstva. Osnova njegove religije je dualizam: vjerovanje u vjecitu borbu Svjetla i Tame, dobroga i zlog boga.

Gnosticko i manihejsko ucenje je cvjetalo sve dok krscani nisu dosli na vlast. Poslije toga su bili primorani skrivati se, ali su neprestano vrsili podzemni utjecaj .

Iako su se razlicite gnosticke skole vremenom razvodnile, njihova ucenja su i dalje zivjela, podrzavana od grupa koje su isto tako bile pod utjecajem manihejstva. Jedna takva jaka struja pojavila se u 7. stoljecu u Armeniji pod imenom pauliciani, odnosno pavlicani. Pod njihovim utjecajem nastaje u 10. stoljecu u Bugarskoj bogumilstvo, nazvano po popu Bogumilu. Pod razlicitim imenima pavlicanski se impuls iz bugarske i Dugmathije siri dalje na zapad i istok pod razlicitim imenima: katari u dijelu Francuske i uz Rajnu, albigenzi uz gradove Albi, Argena i Tolouse, patareni u Italiji i hrvatskom primorju te krstjani u Bosni i Humu."
Te grupe stvorile su skoro jake struje misljenja jer su pocele razvijati jednu intenzivnu aktivnost prozelitizma na cijelom krscanskom Zapadu, pa i na Istoku. Tokom mnogih godina djelovale su samo kroz tajna bratstva, no pocevsi od 12. stoljeca dale su otvoreno na znanje svoja ucenja, cime su izazvale brojne konflikte, koliko religiozne toliko i socijalne. Javni poredak i krscanska Crkva nasli su se tako ugrozeni pred tim duhovnim pokretima. "
http://www.camo.ch/korjeni_i_ucenje.htm

I ovo nam govori šta? Da je uređeni skup verovanja i izbor jevanđelja ušao u sveto pismo užim izborom u 4 veku ad.Tokom Prvi nicejskkog sabora ujedno je i prvog ekumenskog crkvenog sabora, a održan je u Niceji u Bitiniji (današnja Turska).
Ovde su otpala razna učenja i jevanđelja kao što su gnostička kao i što je Judino jevanđelje , tada se i Kopti odvajajau od ortodoxsne Grčke crkve i ako broje istim kalendarom starim kao Srbi i Rusi i ostali pravoslavci jer je to zapravo Julijanski kalendar Gaj Julija Cezara koji su mu uradili najbolji Egipatski astronom i naučnici toga vremena obzirom da Egipćani najduže mere vreme od svih naroda na zemlji! Naravno i danas postojanih.....

Dakle Crkva Bosanska je bila Crkva Hrišćanska.

Samo učenje Hristovo jeste nalazilo dodire sa kultom Zaratustre nekim hinduističkim učenjima i ko zna šta!
Kao što se u Rimu i na Balkanu infiltrirao preko Mitrizma i Mitre koji je mitski imao dodire sa Isusom bio je u zemlji 3 dana i ustao u vreme ravnodnevice tj. usksa.
Današnja crkva u 4 veku odbacuje ezoterično učenje Hrišćanstva već zadržava praktično stereotipno ono što im je odgovaralo da bi predstavili Crkvu kao najvišu instituciju vere posle Boga tu se već rađa prva moć i dominacija nalik ovoj danas koju poznajemo.
Ezoterija Hrišćanstava nastavlja da živi u vidu raznih sekti takođe postoji mala sekta u Siriji i danas koja zapravo veruje u Jovana Krstitelja i smatra njega Mesijom ne Isusa....
 
Crkva Bosanska-Crkva Hrićanska!

http://hr.wikipedia.org/wiki/Prvi_nicejski_sabor

Prvi nicejski sabor
Ekumenski sabor
Datum 325.
Prihvaćaju ga Katolička Crkva, Pravoslavne Crkve, Istočne pravoslavne Crkve, Asirska Crkva Istoka, Engleska crkva, Luteranska Crkva
Prethodni sabor neslužbeno: Apostolski sabor u Jeruzalemu.
Sljedeći sabor Prvi carigradski sabor
Sazvao ga car Konstantin I. Veliki
Predsjedao Hozije Kordovski
Sudionici između 250 i 320 otaca, od čega samo petorica sa Zapada
Teme rasprave arijanstvo, datum slavljenja Pashe (Uskrsa), Melecijev raskol, valjanost krštenja heretika, pitanje lapsa.
Dokumenti i odluke Osuda arijanstva, Nicejsko vjerovanjeWikizvortekst i oko 20 kanona sabora.
Odbacuju ga dva arijanska biskupa i, kasnije Arijevi sljedbenici


Prvi nicejski sabor ujedno je i prvi ekumenski crkveni sabor, a održan je u Niceji u Bitiniji (današnja Turska). Sazvao ga je rimski car Konstantin I. Veliki 325. godine kako bi razriješio pitanje neslaganja, poglavito u aleksandrijskoj Crkvi
Glavni problemi i izvori

Glavno je pitanje bilo ima li Sin (Isus Krist) istu ili sličnu bit s Bogom Ocem. Aleksandar Aleksandrijski i Atanazije Aleksandrijski držali su da je Sin iste biti (istobitan) s Ocem, dok je prezbiter Arije zastupao mišljenje da je Sin podređen Ocu. Ovaj je nauk nazvan arijanstvo. Sabor je premoćno podržao istobitnost Sina s Ocem (uz samo dva glasa protiv). Plod je te rasprave bilo i Nicejsko vjerovanje. Od ostalih pitanja, sabor se bavio određivanjem datuma Uskrsa.

O saboru u svojim spisima govore njegovi sudionici: Eustatije Antiohijski (protuarijanac), Euzebije Cezarejski (bivši arijanac) i Atanazije Aleksandrijski (protuarijanac). Spisi samoga sabora nisu sačuvani. Pretpostavlja se da su ih uništili arijanci koji su naknadno uspjeli odnijeti premoć u Carigradu.

Prethodni događaji

Početkom 4. stoljeća u Aleksandrijskoj Crkvi razvila se živa kristološka rasprava. Glavni protagonist bio je svećenik Arije, izuzetno popularan među narodom. Prema njegovom nauku, Sin, premda savršen, bio je tek stvorenje Očevo i Ocu podređen (subordiniran). Tako on nije prihvaćao da bi Otac i Sin bili iste biti (u Aristotelovu značenju grčke riječi ousia, kako ga je prihvatio platonizam i neoplatonizam). U ovome se već jasno vidi utjecaj grčke filozofije i njezinog nazivlja. Stoga Arije nije govorio da je Sin istobitan (homoousios), nego da je sličnobitan (homoiousios) Ocu.

S druge strane, aleksandrijski biskup Aleksandar i Atanazije Aleksandrijski držali su da je Sin istobitan (homoousios) Ocu, te da nije stvoren, nego da je od vječnosti rođen od Oca.

Zbog toga je 321. u Aleksandriji održan sinod što ga je sazvao Aleksandar, na kojem je osuđen Arijev nauk, a sam je Arije ekskomuniciran. Ipak, to nije zaustavilo širenje arijanizma. Sam Arije nastavio je djelovati u Palestini, pod zaštitom svoga školskog prijatelja, utjecajnog Euzebija Nikomedijskog.

Tek u 20. stoljeću otkriveni su spisi mjesnog sabora koji je održan pola godine prije Nicejskog sabora u Antiohiji (današnja Antakya u Turskoj). Taj bi se sabor mogao nazvati stvarnom prethodnicom Prvog nicejskog sabora, a na njemu je sudjelovalo 59 biskupa iz Palestine, Arabije, Fenicije i Kapadocije. Vodio ga je biskup Hozije iz Cordobe, koji će imati odlučujuću ulogu i na Nicejskom saboru. Povod ovom saboru bio je izbor novog antiohijskog biskupa, no usto je prihvaćeno i jedno protuarijansko Vjerovanje. Trojica biskupa, sudionika ovog sabora, među kojima i Euzebije Cezarejski, odbili su potpisati odluke sabora, te su privremeno ekskomunicirani s mogućnošću da promijene mišljenje na »velikom i svetom saboru u Anciri« (koji se potom ipak održao u Niceji).

Za održavanje crkvenog sabora i postizanje mira među kršćanima zauzimao se i car Konstantin kako bi na taj način osigurao mir u svome carstvu.

Sudionici sabora

Car je sazvao sabor u Niceji, a na njega je pozvao svih 1800 biskupa iz čitave kršćanske Crkve (oko 1000 s Istoka i oko 800 sa Zapada). Ipak, na sabor je stiglo između 250 i 320 saborskih otaca, većinom s Istoka, budući da su se na Istoku vodile i najžešće rasprave. Točan broj sudionika nije moguće utvrditi, premda crkvena predaja najčešće govori o broju od njih 318.

Od malobrojnih predstavnika zapadne Crkve, valja napomenuti da je rimski papa Silvestar I. poslao je svoje izaslanike (legate) u osobama dvojice svećenika. Uz njih, u saboru su sudjelovali: Hozije iz Cordobe iz Iberije, Marko Kalabrijski iz Italije, Cecilijan Kartaški iz sjeverne Afrike, Nikasije Dijonski iz Galije, te Dujam Stridonski iz Dunavske provincije.

Među brojnim predstavnicima istočne Crkve najviđeniji bili su nadbiskupi Aleksandar Aleksandrijski, Eustatije Antiohijski i Makarije Jeruzalemski. Neki od okupljenih otaca - primjerice, Pafnucije iz Tebe, Potamon Heraklejski i Pavao Neocezarejski - još su na svome tijelu nosili ožiljke od posljednjih progona kršćana. Ostali značajni sudionici s Istoka bili su: Euzebije Nikomedijski, Euzebije Cezarejski, sveti Nikola iz Mire, Aristak Armenski i Jakov Nisibijski.

Od biskupa izvan Rimskog carstva pristigli su: perzijski biskup Ivan, gotski biskup Teofil i Statofil, biskup Picijunta na području današnje Rusije i Abhazije.
 
Poslednja izmena:
Tijek sabora

Sabor je započeo 20. svibnja 325. u nazočnosti cara Konstantina u središnjem dijelu carskoga dvora. Radom sabora predsjedao je Hozije iz Cordobe. Moguće je da je i on bio papin predstavnik, kao i dvojica svećenika. Pozdravni je govor najvjerojatnije održao Euzebije Nikomedijski.

Glavne točke rasprave bile su:

Pitanje arijanstva;
Datum proslave Pashe (Uskrsa);
Melecev raskol;
Jedinstvo Oca i Sina;
Krštenje heretika;
Položaj onih koji su popustili prilikom Licinijevih progona (tzv. lapsi).

Odluke o Ariju i njegovu nauku

Dvadesetak biskupa isprva je podržavalo Arija, no nakon čitanja dijelova njegovih spisa potakli su ih da mu se usprotive. Euzebije Cezarejski nastojao je predložiti kompromisno rješenje. Na koncu su u potpunosti odnijeli prevagu protuarijanski biskupi, te je nakon mjesec dana zasjedanja sabor donio tekst Nicejskog vjerovanjaWikizvortekst. Taj tekst nisu potpisala samo dvojica biskupa iz Libije koji su od početka bili usko povezani s Arijem. Unatoč razumijevnju za Arija, Euzebije Cezarejski prihvatio je tekst Vjerovanja. Arijeva su djela trebala biti spaljena, a biskupi koji su ga podržali bili su prognani. Sam je Arije prognan u Ilirik.
Odluka o datumu Pashe

Nakon 19. lipnja počelo se raspravljati o datumu kršćanske Pashe, to jest Uskrsa. Na Zapadu se vrlo rano ustalio običaj slavljenja Uskrsa u nedjelju nakon židovske Pashe, dok su mnoge mjesne Crkve na Istoku zadržale slavlje na sam dan Pashe, to jest 14. nisana, prema židovskom kalendaru (takav je bio slučaj s Crkvama u Siriji, Ciliciji i Mezopotamiji. U Rimu i Aleksandriji pazilo se, pak, da uskrsna nedjelja ne padne na isti dan kao i židovska pasha. Konačno je odlučeno da će svake godine aleksandrijski biskup javljati rimskom papi datum Uskrsa. To je trebala biti prva nedjelja nakon prvog punog mjeseca poslije proljetne ravnodnevnice.
Melecijev raskol

Treće važno pitanje bilo je rješavanje Melecijeva raskola. Odlučeno je da će Melecije ostati u svome gradu Likopolu, no bez ovlasti ređenja novih klerika i bez vršenja biskupske vlasti. Usto, bilo mu je zabranjeno obilaženje okolice grada, kao i ređenje u drugim dijecezama. Zadržao je biskupski naslov, no svi koje je on redio trebali su se ponovno rediti, te su njegova ređenja smatrana nevaljanim. U slučaju smrti nemelecijanskog biskupa, njega je mogao naslijediti Melecijev sljedbenik.

Ove blage mjere protiv Melecija nisu urodile plodom, budući da su melecijevci kasnije pristupili arijancima, te je Atanazije Aleksandrijski još dugo bio s njima u sukobu. Melecijanstvo je konačno izumrlo sredinom 5. stoljeća.
Ostala pitanja

Sabor je izglasao dvadeset novih crkvenih zakona, koji su nazvani kanonima. Ovako ih navode nicenski i poslijenicenski crkveni oci:

1) zabrana samokastracije;

2) određivanje najmanjeg dozvoljenog vremena katekumenata;

3) zabrana boravka mlađih žena u kući klerika;

4) odredba da na ređenju biskupa moraju biti prisutna bar tri biskupa, te da je potrebna potvrda metropolita;

5) odluka da se godišnje održavaju po dva provincijska sinoda;

6) izvanredna vlast aleksandrijskog i rimskog biskupa (pape) na njihovim područjima;

7) priznanje posebne časti jeruzalemskom biskupu;

8) odluke o sporazumu s novacijancima;

9-14) odluke o blagom postupanju protiv onih koji su popustili prilikom Licinijevih progona;

15-16) zabrana smjenjivanja svećenika;

17) zabrana klericima da se bave lihvarstvom;

18) odluka da prilikom primanja euharistije biskupi i prezbiteri imaju prednost pred đakonima;

19) izjava o nevaljanosti krštenja što ga je podijeljivao Pavao Samosatski, te izjava da se žene đakonese ima smatrati laicima;

20) zabrana klečanja na liturgiji nedjeljom i u vazmeno vrijeme sve do Duhova.
Zatvaranje rada sabora

25. srpnja 325. zaključen je rad sabora, a prisutni saborski oci proslavili su dvadesetu obljetnicu Konstantinova vladanja. U svome zaključnom govoru car je ponovio svoju nakanu da se zadrži mir i jedinstvo u Crkvi, a u pismu koje je prošireno carstvom sljedećeg Uskrsa objavio je da je postignuto jedinstvo čitave Crkve.
Značenje sabora

Dugoročno, ovaj je sabor imao sasvim osobito značenje kao prvi u nizu ekumenskih sabora. Po prvi puta okupili su se biskupi iz cijele Crkve kako bi se dogovorili oko nekog doktrinalnog pitanja. Prvi je puta i car odigrao vodeću ulogu u sazivanju sabora, te je upotrijebio svoju moć u provođenju odluka sabora. Mnogi to nazivaju Konstantinovim preokretom, koji će kasnije dovesti do onog što će se na Zapadu zvati cezaropapizam.

Kratkoročno, sabor nije okončao probleme radi kojih je sazvan. Ponajprije, arijanci i melecijevci su ubrzo ponovno dobili sva prava koja su im bila oduzeta, a arijanstvo se širilo kroz čitavo 4. stoljeće. Euzebije Nikomedijski obilno se služio utjecajem što ga je imao na Konstantina kako bi ga obratio na Arijevu stranu. Uskoro, 330. svrgnut je i prognan Eustatije Antiohijski, Isto se 335. dogodilo i Atanaziju koji je naslijedio Aleksandra na aleksandrijskoj biskupskoj stolici. Sam Arije vratio se u Carigrad kako bi se pomirio s Crkvom, no umro je kratko prije nego što je to moglo biti učinjeno. Car Konstantin umro je sljedeće godine, a malo prije smrti primio je krštenje od arijanskog biskupa.
 
Poslednja izmena:
СПЦ настаје тек 1219. године, а оптужбе Босанске цркве за јерес потичу из периода непосредно пре тога.
ја само желим да се хришћанство на подручју западног Балкана сагледа у мало ширем историјском контексту,
јер 13ом веку претходе векови хришћанства, а то се не може избрисати (нити превидети).
богумили су једно, Црква босанска је нешто сасвим друго.

каква легенда?! ја не тврдим да је та црква православна, аман!! то свакако није.
али треба да утврдимо шта јесте.

Sve je to isto samo ne tako kako neki predstavljaju!

Rekao sam ti da će do ovoga doću zato sam skrenuo sa simbola samo ti rekao da ih pogledaš i razlučiš;)

Znao sam da će neko pre ili kasnije neko probati ovo da zloupotrebi ali ćorak;)
 
Ovo apsolutno nije tačno i gimnazijalac može oboriti ovu teoriju...
Ovo se može odnositi na bugarske bogumile... ali nikako na crkvu bosansku, odnosno bosanske krstjane, koji priznaju sveto trojstvo, krst, svete tajne, ikone, svece, npr. Svetog Jovana Krstitelja (kojeg bogumili na istoku i patareni na zapadu ne poštuju...)

а што даље може значити само то- да Црква босанска није била богумилска :)
 

Back
Top