Sinoć ćaskam sa mamom o žeMskim temama: zabavljanje, brak, ljubav, bla, bla... Kako je bilo "u njeno vreme" a kako danas. U jednom momentu moja "mamuška" iznese jedan vrlo zanimljiv stav da je glavni problem današnjih devojaka to što ne umeju da se femkaju. Sve hoće odmah i sad. Nema držanja za ruku i udaranja čežnje mesecima. Poljubac na prvom sastanku, sex na trećem. A muškarci su primitivni balkanikusi koji te poštuju samo ako je osvajanje "na duge staze".
Nisam se složila sa njom. Po meni, došlo je do izvrtanja uloga. Žene su preuzele ulogu muškaraca.
One su te koje se udvaraju, osvajaju, trude. Oblače se za svog muškarca, kuvaju za svog muškarca, uče Kama Sutru za svog muškarca.
Ulažu abnormalne napore da ga osvoje a onda isto toliko energije da ga sačuvaju od drugih žena. Samo što bodljikavu žicu ne razvuku oko njega. A muško je kao mali paša koji ne mora da mrdne prstićem. Jer kako se trenutna trudi, tako će i neka druga, osma, peta.
Kako je krenulo uskoro će žene muškarcima da poklanjaju cveće i čokoladice i da im pevaju serenade pod prozorom.
Vaše mišljenje. Koji su razlozi što sve više mladih, lepih, pametnih i obrazovanih žena dreždi samo? Nedostatak sposobnosti femkanja? To što ne žele da ganjaju tipove sa lukom i strelom i budu moderne Prisi? Ili nešto treće?