Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
"U početku mi niko nije verovao, mislili su da se izmotavam, ali malo pomalo ljudi su počeli da me gledaju sumnjičavo, i zaobilaze u širokom luku. U stvari, ludilo je bila moja poslednja ideja. Išao sam ulicom i lajao, razgovarao sam sam sa sobom, pretvarao sam se u životinju. Tzv. unutrašnji monolog se ospoljio, izašao je na ulicu, prikazivao se. Iako je to besmislica: monolog može biti samo spoljašnji, a nikako unutrašnji, kada je unutrašnjost u pitanju, uvek se radi o dijalogu. Unutra su uvek bar dvojica, onaj koji nagovara i onaj koji odgovara. Ako pak šetam ulicom i govorim naglas, a u blizini nema nikoga da to čuje, pa i da eventualno odgovori, to je onda zbilja monolog, ali spoljašnji monolog. Monodrama. Nema ludila bez javnosti."

Slobodan Tišma "Bernardijeva soba"
 
Kad bi nam prijateljstvo
zavisilo od vremena i zavisilo od prostora,
savladavsi ih, mi bismo upropastili nase
druzenje.
Savladamo li prostor, ostaje samo Ovde.
Savladamo li vreme, ostaje samo Sada.
I zar ti se ne cini da cemo se nas dvojica
na tom cudesnom putu izmedju Sada i
Ovde ipak ponekad sretati?


Ricard Bah
 
Postoje oni od kojih ne možete otići i oni
kojima se uvijek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni jos
uvijek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja... Slučajni i namjerni
saputnici…Istopljena prijateljstva… Promašene ljubavi… Po neki ispušten znak….
Gdje tebe da smjestim? U one od kojih ne idem, ili one kojima se uvijek vraćam?
 
s1lf.jpg
 
Kažu da postoji negde mjesto pravog suda i pune istine. Tu se saznaje i objavljuje sve što je među ljudima bilo skriveno i tajno, kazuje sve što je ostalo prećutano i nerećeno, ispravlja sve što je ikad bilo naopako i krivo, vraća sve što je utajeno ili oteto, dosipa onom kome je zakinuto, odasipa tamo gde se presipalo.

Tu se pitanje ljudskog postojanja pravo postavlja i – ukoliko to zavisi od čovjeka – do kraja rješava. To je mjesto gde istina sja kao sunce koje ne zalazi, gde pravda caruje.

-Ah, pa to je ljepše od svih snivanih rajeva i utopija! Može li biti da takvo mjesto zaista postoji? Ako postoji, može li se znati gde je i kako se dolazi do njega?

-Može. Ono je među nama, ovdje gde sada stojimo.

-?!?

- Da! Budi hrabar, iskren i postojan, čovekoljubiv, razuman i pravedan – i ono će biti svuda gde tvoja noga stupi i tvoja riječ odjekne.

Ivo Andrić
 
Kad bih bio siguran da me neće čuti i odmah poslušati ona gomila prosječnih i nedarovitih ljudi koji su i inače uvijek spremni da sebe i sve svoje uzdižu i precjenjuju, ja bih mladim i darovitim našim ljudima dao jedan savjet.

Radite, rekao bih im, svoj posao ne gledajući ni lijevo ni desno, ni iza sebe ni preda se, ali svoj cilj postavljajte visoko, i tražite malo od svijeta oko sebe (što manje to bolje!), ali mnogo od sebe i svoga djela.

Uvjeren sam da je većina od nas od početka udarila sebi suviše malen i suviše blizu cilj, i da je više i bolje mogla od onoga što je željela da uradi i postigne.

Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručavaju snage u nama.

Težite smjelo ka savršenstvu velikih djela, a radite predano i strpljivo na ograničenim i mučnim pojedinostima bez sjajnog vidika, jeftinog samozadovoljstva i tašte veličine.

Ciljevima svojim živite, a trošite se neštedimice na sivim i nevidljivim poslovima svakog dana i sata.

Često pomišljajte da je život jači i svijet bogatiji nego što mi to u svakom pojedinom trenutku možemo da sagledamo, i ne gubite iz vida da u svakom od nas ima nepoznatih mogućnosti, da u hodu stičemo snage.

Htjeti daleko i željeti mnogo, kad je riječ o postavljanju nesebičnih ciljeva, nije grijeh, nije opasno.

Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu.

Budite nepovjerljivi i stvarni, strogi prema sebi pri izvođenju svake pojedinosti, skromni pri njihovoj ocjeni, ali kod postavljanja ciljeva budite hrabri i velikodušni, mislite smjelo i gledajte daleko.

Ivo Andrić – Savet
 
Bio jednom jedan bogataš koji je zamolio nekog mudraca da pokuša sprečiti njegovog sina od upadanja u loše navike. Stari mudrac na prvom sastanku povede momka na šetnju kroz baštu, te iznenada zastade i zamoli mladića da iščupa jednu malu biljku pored puta.

Mladić uze biljčicu sa svoja dva prsta i izvuče je iz zemlje bez problema zajedno sa korenom. Nakon nje mudrac mu reče da iščupa nešto veću biljku koju mladić opet bez problema izvuče iz zemlje.

“Iščupaj sada onaj grm tamo” – reče starac. Mladić se već zajapurio od napora, ali nakon nekog vremena je uspeo da iščupa i taj grm. Na kraju mu mudrac reče da iščupa obližnje drvo. Mladić je pokušavao i pokušavao, ali na kraju sav u znoju reče: “To je nemoguće!”

“Tako je i sa lošim navikama,” reče starac. “Kada si mlad, lako ih je ukloniti, ali kada ostariš i kada loše navike puste korene, gotovo ništa ih ne može ukloniti u potpunosti.”

“Ne čekaj da loše navike puste korene u tvojoj duši, napusti ih dok još uvek imaš kontrolu nad njima ili će one preuzeti kontrolu nad tobom”
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top