Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
t5BakAFl.jpg
 
Strepnja je jedno od osećanja koje se ne može opravdati, jer ona predstavlja samo dodatak našem strahu, da će se desiti ili možda neće ... ono čega se plašimo, a da pritom na to ne možemo uticati. Iako znamo da neke stvari ne možemo promeniti, mi i dalje strepimo, plašimo se, nepomirljivi smo sa sudbinom. To je cena ljudske pameti. Čini mi se da životinje nemaju takvih problema. One su u prednosti kada su osećanja u pitanju. Njihov mozak im ne dozvoljava takav luksuz, pa su im i osećanja čistija. Kada se plaše, plaše se, kada vole, vole, kada mrze, one mrze. Kladim se da je u nekim slučajevima mnogo bolje biti životinja nego čovek ! ...
S. Pavlović
 
Ja ne upoznajem svet, već ga samo prepoznajem. Ne idem da ga otkrivam, nego da ga se prisetim, kao nekakve svoje daleke uspomene.
Jer mnogo puta sam bio gde nisam jos koračao. I mnogo puta sam živeo u onom što još ne poznajem. I mnogo puta sam grlio to što će tek biti oblici. Zato izgledam izgubljen i neprestano se osvrćem. A u sebi se smeškam. Jer, ako niste znali, svet je čudesna igračka! …

Andrić
 
- Pošto niko neće da pođe, ići ćemo sami.
Ursula se nije uzbudila.
- Nećemo ići - rekla je. - Ostajemo ovde, pošto se tu rodio naš sin.
- Još nemamo mrtvih - reče on. - Čovek nije niotkuda dok mu neko mrtav ne počiva pod zemljom.
Ursula mu dobaci, blago ali odlučno:
- Ako je potrebno da ja umrem da bismo ostali tu, umreću.


Gabrijel Garsija Markes, "Sto godina samoće"
 
O stvarima do kojih ste najvise drzali jednog lepog dana odlucujete da sve manje i manje govorite … Napusta vas zelja da zadrzite cak i ono malo mesto koje ste sebi sacuvali medju zadovoljstvima … Obuzima vas gadjenje .. ubuduce dovoljno je malo njupati, malo se ogrejati i spavati sto je moguce vise na putu do nistavila. Za ponovno sudelovanje u stvarima trebalo bi pronalaziti nove grimase da se izvode pred drugima .. Ali vise nema snage da menjate svoj repertoar.

Luj-Ferdinan Selin, ”Putovanje nakraj noci”.
 


“Da imam foto aparat”, rekao sam, “slikao bih te svakoga dana. Tako bih zapamtio kako si izgledala svakoga dana svoga zivota.”
“Izgledam isto.”
“Ne, ne izgledaš. Sve vreme se menjaš. Svakog dana pomalo. Da mogu, sacuvao bih sve to.”
“Ako si toliko pametan, kako sam se danas promenila?”
“Postala si malo srecnija i takode, malo tuznija.”
“Kako znaš?”
“Razmisli malo. Nije to tako kod svakoga, znaš. Neki ljudi, kao na primer tvoja sestra, postaju samo srecniji i srecniji svakoga dana. A neki ljudi, kao Bejla Aš, postaju samo tuzniji i tuzniji. A neki ljudi, kao ti, postaju oboje.”
“A šta je sa tobom? Da li si ti najsrecniji i najtuzniji sada nego što si ikada bio?”
“Naravno da jesam.”
“Zašto?”
“Jer me ništa ne cini srecnijim i ništa me ne cini tuznijim više nego ti.”

Nikol Kraus “Istorija ljubavi”
 
Dugo sam verovao da u svakoj generaciji ima nekoliko duša, nazovite ih srecnicima ili prokletima, koje su prosto rodene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svet poluodvojene, ako hocete, bez cvrste veze sa porodicom ili mestom ili nacijom ili rasom; da možda ima na milione, milijarde takvih duša, možda isto toliko nepripadajucih koliko i pripadajucih. Jer su oni koji cene stabilnost, koji se plaše prolaznosti, neizvesnosti, promena, podigli mocan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuce antidruštvene sile, tako da se uglavnom prilagodavamo, pretvaramo se da nas motivišu vernost i solidarnost koje u stvari ne osecamo, krijemo svoje tajne identitete ispod lažne kože onih identiteta koji su odobreni pecatom “pripadajucih”. Ali, istina procuri u naše snove; dok smo sami u krevetu (jer nocu smo potpuno sami, cak i ako spavamo sa nekim), vinemo se, letimo, bežimo. A u budnim sanjama koja naša društva dozvoljavaju, u našim mitovima, umetnostima, pesmama, slavimo nepripadajuce, drugacije, odmetnike, cudake.
Tako ja to vidim. Vi ne morate da se složite. Možda nas, na kraju krajeva, i nema tako mnogo. Možda i unosimo razdor i možda smo antidruštvena sila i možda nas treba zabraniti. Vi imate pravo na svoje mišljenje. Sve što cu ja reci je: mirno spavaj, dušice. Cvrsto spavaj i lepo sanjaj.”

Salman Ruždi “Tlo pod njenim nogama”
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top