Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Tajni zakoni naseg najintimnijeg zivota, oni sto nas podjednako upucuju na vjecnost i na prolaznost, nigdje nisu tako prisutni kao u osjecaju ljubavi. Moje saznanje ljubavi prolazilo je kroz razlicite faze, od srece do bola, od ushicenosti do rezignancije, ali nikada nisam pokusavala da tu najljepsu ljudsku sposobnost, sposobnost voljenja, ocrnim, osumnjicim ili ismijem. U godinama mladosti ljubav je pjevala kao ptica, brujala je u meni kao vjecna muzika; sada, zrele godine je jos dublje shvacaju i postuju. Ne znam sto bih jos mogla dodati kao uzgredno objasnjenje, osim da je iskustvo ljubavi sazeto iskustvo samoga zivota.

Vesna Parun
 
Dovoljno je da obratiš pažnju na ono što ti se događa u životu i otkrićeš – svakog trenutka u toku dana – gdje On skriva svoje riječi i svoju volju. Trudi se da ispuniš ono što On traži: to je jedini razlog tvog postojanja na ovom svijetu.

Koeljo
 
Da li bi ljudi mogli biti bolji? Mogli bi, ali niko neće prvi da počne. Svi imaju loša iskustva. Nismo li se malo puta zaklinjali da ćemo biti bolji? I neki stvarno postanu bolji, pa ispadaju naivni. Jer su oni drugi postali još gori. – Duško Radović
 
Sve se vrti u krug. Ako danas počnemo drugačije, na način koji nam se više sviđa; makar sutra opet prešli na onaj koji manje volimo, vratit će nam se onaj jučerašnji kad-tad kao novi poticaj za:"Ti to možeš!" A onda vidi kako ćeš dalje.
G. R.R. Martin
 
Životinje ne hvata panika na osnovu glasina, biljke ne bujaju zato, što im je baštovan obećao da će ih sledeće nedelje nađubriti, niti se kamenje kotrlja uzbrdo ... zato što drugo kamenje veruje da je časnije stajati višlje, na brdu ! Samo se čovek ponaša kao da su "društvo", "čast", " ljubav " "istina " i još mnogo drugih, neopipljivih stvari ... realne ! ...
 
KAŽNJAVANJE



Jedan asketa živio je čitav svoj život bez žena i posvetio se borbi protiv polnog nagona u sebi i drugi­ma. Kada je umro, jedan njegov učenik umro je ubrzo poslije njega. Stigavši na drugi svijet, učenik nije mogao da povjeruje svojim očima – u krilu njegovog obožavanog uči­telja sjedila je najljepša žena koju je ikad vidio!

Prišao je učitelju i došapnuo mu: “Dobri učitelju, sada znam da je Bog pravedan, jer nagrađuje na nebu za odricanja na zemlji.”

Učitelj je mrzovoljno rekao: “Idiote, ovo nije raj i ni­sam ja taj koga nagrađuju. Ona je ta koju kažnjavaju.”
 
2qai.jpg
 
Zivot je zanimljivo rvaliste u kojem jedni padaju, drugi pobjedjuju, a ne zato sto su gluplji ili pametniji, vec zato sto su jedni nespretni, drugi lukavi. Nespretne ne treba zaliti, bili bi surovi kao i oni drugi, samo kad bi ih slucaj ili sreca bacili nekome na ledja. Ne treba se uzbudjivati ni zbog cega, i najbolje se svemu smijati, i paziti da ne dodjes pod zrvanj. Ako neces da budes odozgo, pricuvaj se da ne budes odozdo, i zivi kako ti je volja.

Mesa Selimovic.
 
Postoji jedan jutarnji čas posle svake neprospavane noći kada se dodirne samo dno greha. To je onaj trenutak kada se na usnama osećaju posledice duhovitih dosetki, a u grlu skrama gorčine od ludorija i ispovesti, da ne govorimo o griži savesti dok se gleda pošteni narod kako upravo odlazi na posao.

Momo Kapor -Zoe
 
Šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati, u toku mješanja. Ne možes je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.
Meša Selimović
 
A koliko bi bolje bilo da se rađamo kao starci, da polako postajemo srednjovječni,
postepeno zaboravljajuči prvobitni strah od smrti, pa oslobođeni mladići, dovoljno lakomisleni
da ni o čemu ne mislimo suviše ozbiljno, pa bezbrižna djeca, a da umiremo kao novorođenčad,
ne znajući ništa niočemu, čisti kao zametak. Kakva bi to divna i slobodna smrt bila...

Meša Selimović
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top