Dodje vreme kad se covek nadje pred mracnim, neprelaznim jazom koji je godinama, polagano i nesvesno,
sam sebi kopao. Napred ne moze, natrag nema kud. Reci nestalo, suze ne pomazu; sramota ga da jaukne;
a i koga da zove? Ne seca se pravo ni svoga imena. Tada vidi covek da na zemlji postoji samo jedno istinsko
stradanje a to je: muka nemirne savesti.
Ivo Andric- Znakovi pored puta