Ja sam pravi pravcati citalacki snob i mnogo sam ponosna zbog toga.
Decenijama u nazad, puno ljudi se trudilo da naucim da razlikujem zabavu za puk od umetnickih vrednosti. Lako prepoznavanje ove prve kategorije, zajedno sa svim kvalitetnim sadrzajima koje pronalazim u drugoj cine me boljom osobom u svakom smislu, svakog dana. Imam i neke formalne dokaze da nisam bas prost seboj na temu knjizevnosti, tj. da posedujem izvesne kompetencije. Zato rado ukazujem na literarno smece na svim mestima i u svim prilikama, cak i nepoznatim ljudima. Sa jos vise entuzijazma razmenjujem pozitivne impresije i nova saznanja.
Nikad necu shvatiti zasto ljudi kojima je citanje vid "odmaranja mozga" (or something) nisu pretplatnici Super skandija, Sfinge ili drugih primeraka enigmatske periodike. Ostali predlozi bi bili: skola pacvorka, kukicanja ili kurs goblena.
Isto tako ne razumem zasto oni koje interesuje "sta ce da se desi" ne uplate najvece pakete na kablovskoj - sa filmovima, serijama, pustolovnim avanturama i epizodama iz zivota flore i faune.
Kategoriju hvaljenja necim sto je neko procitao smatram posledicom zadocnele infantilnosti.
Da, smatram da je vecina onoga sto ocenim dobro vrlo ozbiljne knjizevne vrednosti, a da ono sto smatram gluposcu treba baciti. Mladji citalac koji bi pratio moje komentare i savete mogao bi izgraditi solidan citalacki ukus,da.
Sasvim zasluzeno bih mogla da obavljam posao arbitra elegantiae za kulturu ove drzave.
Da, verujem da je sarkazam humor inteligentnih.
Ne, ne moze ni pod prozor da mi se pljune jer zivim u dobro cuvanom zanku, nedostupnom za obicne smrtnike, kako i prilici pravo snobu.
I, da, nedostaje mi Pevacica.