Amaunet
Aktivan član
- Poruka
- 1.245
Bojim se da je to velika zabluda...uzmimo ekstreman primer kriminalca koji ima potrebu da pljačka, on nema slobodnu volju. Uzmimo lenju osobu koja zbog toga ništa nije postigla u životu, ta lenjost je duboko usađena u njoj i ona nije u stanju da je se oslobodi. Nema slobodne volje, postoje osobine ličnosti, postoji sudbina.
Kriminalac ima slobodnu volju i koristi je baš onako kako mu odgovara, pljačka. Isto je kod lenje osobe. Tačno je to da smo od malena programirani da radimo određene stvari na određeni način, da reagujemo onako kako su nas vaspitali kod kuće, učili u školi itd i to je ono što nam je nametnuto, kako ti kažeš. Međutim, dođe trenutak kada čovek postane svestan sebe i svesniji onih koji ga okružuju. Kada određene stvari za koje smo verovali da su istinite, počnu da gube smisao. Tada proradi svest u pravom smislu te reči, tada izlazimo iz šablona i razmišljamo svojom glavom. Nije bitno da li na svesnom ili nesvesnom nivou, ali dolazimo do saznanja da imamo slobodu volje. Naravno, ona je pod strogom kontrolom nas samih, kako zbog toga da ne postanemo upadljivi i da ne bi svet pomislio da nismo normalni, kako zbog usađenog modela ponašanja koji vrši i dalje uticaj na nas. Tako da, što se tiče kriminalaca, lenjih ljudi itd, to su patologije, imaju svoj medicinski naziv i verovatno efikasne terapije

i zvalo se to sudbina ili ne, ja mogu opet da prionem na "posao", zaogrnem plašt slobodne volje, donesem opet odluku i tako nastavim da plovim u začarani krug ... a spoljni faktori koji mi uporno govore da ne zavisi sve od mene, mogu samo da mi požele mirno more i puna jedra 

" - jesam.


