Cime merite svet ?

hakim bej

Elita
Poruka
16.476
Sve sto oko sebe vide, stvari, boje, ljude, ponasanja, dogadjaje... razliciti ljudi mere na razlicite nacine.

Vernik ceo svet posmatra kao bozje delo, kao kreaciju dalekog, natprirodnog i svemocnog bica. I tako se prema svetu ponasa.
Cinik svet posmatra kao skup zala kojima je namerno nadenuta maska, da ih teze prepozna.
Ljubavnik svet posmatra kao skup divnih privlacnih osoba koje razmenjuju neznosti.
Starac svet posmatra kao "dobro je, i ovo ce proci".
Psihijatar posmatra svet i vidi milione pacijenata.
Muzicar, ateista, osvajac, rob, roditelj, lopov ili politicar razlicitom prizmom posmatraju svet.
Zato se nikada ne mogu dogovoriti kako taj svet treba urediti.

Ostaje nejasno je da li mi prvo biramo sta cemo postati, pa kad postanemo kroz tu izabranu prizmu posmatramo i merimo svet,
ili od malena pocnemo da na neki svoj nacin merimo svet, i taj nacin merenja kasnije odredi sta cemo postati.

Cime vi merite?
 
Svako posmatra svet kroz prizmu, onoga ili nečega što ga jako boli.....
Znači neka životna situacija ti je pomerila tlo pod nogama...svesno, a i ne svesno...ljude i njihove sudbine merićemo količinom bola kojom nas je ta situacija pomerila....mislim ne uvek i ne u svakoj situaciji...e ako smo iole dostojanstveni, ili ljudi, zaboleće nas tuđa bol, jer znamo kako je...ako smo primitivci, radovaćemo se i još glasno izgovoriti ili izvrgavati ruglu nečiji status ili životnu situaciju....jako kopamo po tuđim životima....
To je jedna od glavnih mera kako gledamo svet oko sebe ili kako merimo svet oko sebe.....
A onda u dolaze čudaci, vile, veštice i vilenjaci....pod znakom pitanja..koji svet gledaju ružičasto....koji su umetnici, naučnici i nemaju vremena da amortizuju svoju tugu, kroz radovanje tuđoj nesreći...dal bih jasna?
 
A sta kad je jedan vernik i ljubavnik
A drugi ateista i isto ljubavnik, pa se pronadju u onome 'ljubav' ... je l ovo sto nije ' ljubavnik' smetaaaaaaaa?

Ta sinteza vise osobina u jednom coveku daje bas zanimljive kombinacije.
Jer niko nije samo jedno, nego svako u sebi cuva i gene svojih predaka, pa i poneku njihovu osobinu.
Kada se to iskombinuje, dobijaju se najrazlicitija vidjenja.
Neko je istovremeno i revolucionar i umetnik i dete... i ta kombinacija stvori jednog Pikasa.
 
Sve sto oko sebe vide, stvari, boje, ljude, ponasanja, dogadjaje... razliciti ljudi mere na razlicite nacine.

Vernik ceo svet posmatra kao bozje delo, kao kreaciju dalekog, natprirodnog i svemocnog bica. I tako se prema svetu ponasa.
Cinik svet posmatra kao skup zala kojima je namerno nadenuta maska, da ih teze prepozna.
Ljubavnik svet posmatra kao skup divnih privlacnih osoba koje razmenjuju neznosti.
Starac svet posmatra kao "dobro je, i ovo ce proci".
Psihijatar posmatra svet i vidi milione pacijenata.
Muzicar, ateista, osvajac, rob, roditelj, lopov ili politicar razlicitom prizmom posmatraju svet.
Zato se nikada ne mogu dogovoriti kako taj svet treba urediti.

Ostaje nejasno je da li mi prvo biramo sta cemo postati, pa kad postanemo kroz tu izabranu prizmu posmatramo i merimo svet,
ili od malena pocnemo da na neki svoj nacin merimo svet, i taj nacin merenja kasnije odredi sta cemo postati.

Cime vi merite?

Merim svet spram sebe, i naspram sveta svog u sebi. Taj svet brižljivo čuvam, negujem, pazim i mazim. :) Sada ja to malo šaljivo...ali hoću reći, da ga "merim" u odnosu, na ono što ja, kao biće jesam. :) Mislim, da rođenjem dobiješ kao onu jednu, prizmu u sebi, što ostaje postojano, i dubinski to u tebi, kao čoveku čuči - i to je ono šta jei, šta ostaješ, i šta bićeš..doveka, dok je u tebi glasa i vazduha da dišeš. Okolnosti, situacije i ljudi, nas utoliko samo malo bruse, kada malo odstupimo od toga ili ako smo malo skrenuli s tog puta. Ono što voliš i ceniš, kod sebe, to voliš, vrednuješ i tražiš i u drugome, drugima..jer se u društvu takvih ljudi, osećaš prihvaćenim i razumljivim. Kroz život, malo se dokačiš i pokačiš, svake od te faze..kada ti je naprosto manjka, malo više onoga ili ovoga...ali generalno, kao čovek, ako mene lično pitate...merim svet jednim najfinijim roze naočarima, ali svesna potpuno i zemlje, kojom hodam i bojim je nežnošću dok koračam hrabro suptilnošću malog lava, spremnog da se izbori za ono šta voli i u šta veruje.

:hvala:
 

Back
Top