Četiri dana od kako imamo malenog Chimija, koji je star nešto manje od dva meseca. Jede, pije, skače po kavezu, uglavnom kunja danju, noću malo vileni, hoće suvu brusnicu, hoće da se kupa u pesku i to je sve ok, zar ne

Elem...
mnoooogoooooo kaki kad ga pustimo iz kaveza, a i tri puta nas je pošteno popiškio, i uglavnom je u fazonu da nam zbriše pod krevet, kauč i tome slično, ili da se štekne nekome iza leđa ili u duks, dzemper i to... Koliko se razumem u male, plašljive zivotinjice, to je normalno, posebno u fazi prilagodjavanja na novu sredinu, u kojoj je btw prisutno i jedno petogodišnje muško čeljade, željno da ga gleda, pipne i sve ostalo...
A moje pitanje je :
Da li je to što piška i kaki naokolo toliko često uzrok straha, pa bi trebalo da ga puštamo i ne diramo uopšte ( da se razumemo, nije da ga maltretiramo, nikako )...
I koji je zapravo najbolji način da se on prilagodi novoj sredini i navikne na nas...?
Ah da, zamalo da zaboravim...ima običaj kad mu pružimo ruku u kavez da "kaže" nešto kao fu fu fu

kao da frkće na nas...pretpostavljam da to znači da odj... u troskocima
Hvala unapred!