Čežnja za boljom povezanošću s ljudskim

Maeeeestro

Aktivan član
Poruka
1.509
U novije doba mi se događa da oni s kojima imam više zajedničkih tema se prerijetko ili uopće ne jave, dok s druge strane oni koji nisu baš zanimljivi vrlo često odgovore na poruke nakon čak par minuta, ali onim jako kratkim ok, dobro, smajlić stilom prekratke komunikacije


Koliko se uspijevate općenito povezati s drugima?


Čeznete li za lakšom komunikacijom?


Jeste li ponekad preumorni od nekih komunikacija koje su previše predvidljive?

Koliko često komunicirate o nečem zanimljivom i kvalitetnom?
 
U novije doba mi se događa da oni s kojima imam više zajedničkih tema se prerijetko ili uopće ne jave, dok s druge strane oni koji nisu baš zanimljivi vrlo često odgovore na poruke nakon čak par minuta, ali onim jako kratkim ok, dobro, smajlić stilom prekratke komunikacije


Koliko se uspijevate općenito povezati s drugima?


Čeznete li za lakšom komunikacijom?


Jeste li ponekad preumorni od nekih komunikacija koje su previše predvidljive?

Koliko često komunicirate o nečem zanimljivom i kvalitetnom?
nekako smatram to normalnim u ovim nenormalnim vremenima...

ljudi su optereceni problemima, prezivljavanjem, medjuljudskim odnosima koji su postali nekako povrsni i materijalni suvise...

a nedostatak tema takodje potice po mom misljenju od uslova zivota...

tesko taj/ta koja razmislja kako da prehrani decu, plati racune ima zivaca, vremena i zelja da masta, izmislja nesto, da se zanima necim sem pukog prezivljavanja...onda postoji i kontra...ljudi koji ne zaklapaju u samopromociji...ja ovako, ja onako...ja, ja, ja...

a desava se da su nam i ocekivanja nerealna...

recimo...neko zivi sasvim normalnim zivotom posao - kuca i tako to...pa onda kaze...joj sto je onaj dosadan, hocu nekog uzbudljivog i slicno...

kada tu osobu pitam a kakav ona to uzbudljiv zivot zivi i sta ima da ponudi...tisina...

valjda je manjak empatije i razumevanja, prenaglaseni egoizam simbol ovog vremena...

opet...nadju se pojedinci...povremeno...sa kojima se moze :lol:
 
U novije doba mi se događa da oni s kojima imam više zajedničkih tema se prerijetko ili uopće ne jave, dok s druge strane oni koji nisu baš zanimljivi vrlo često odgovore na poruke nakon čak par minuta, ali onim jako kratkim ok, dobro, smajlić stilom prekratke komunikacije


Koliko se uspijevate općenito povezati s drugima?


Čeznete li za lakšom komunikacijom?


Jeste li ponekad preumorni od nekih komunikacija koje su previše predvidljive?

Koliko često komunicirate o nečem zanimljivom i kvalitetnom?
Onako ukupno gledano, ne komuniciram s ljudima.

Tu ne ubrajam što se pozdravim s komšijama u zgradi, to što komšinici, starijoj ženi sa prvog ponekad pomognem poneti nešto što je očigledno za nju teško, ne ubrajam posete svojoj kozmetičarki i frizerki s kojima po pravilu pričam o vremenu, ili - što je mnogo češće - slušam NJIH kako mi pričaju o svojoj deci, muževima itd itd. Ali niko od njih mi nije prijatelj, nikog ne bih pozvala kući na kafu niti se družila ni u kojem smislu.
To se odnosi i na forum, koji je jedina socijalna mreža (?) na kojoj sam.

Ako hoću naći ljude s kojima bih razgovarala o nečemu što me zanima, onda bih morala ići na forume o Tolkienu, ali to su postala toksična (mrzim tu reč) mesta, pa ih više ne posećujem. Čak sam i blog (ne ovaj ovde) zapostavila, obzirom da mu ne uviđam svrhe više.

Šta je poenta ovog palamuđenja? To da nismo svi isti, i neki bi pre išli na Taru da gaje koze nego da komuniciraju s ljudima na ma koji način, ma koliko komuniciranje zadovoljavajuće bilo - I, takođe, da extremni introverti poput mene nit imaju odgovor, nit ih tema zanima :)

Sigurna sam da će ti "normalniji" odgovoriti. Svako dobro!
 
Koliko se uspijevate općenito povezati s drugima?
Uspevam lako ako želim..
Čeznete li za lakšom komunikacijom?
Ne..Sa kim komuniciram , komunikacija je u redu
Jeste li ponekad preumorni od nekih komunikacija koje su previše predvidljive?
To prekidam
Koliko često komunicirate o nečem zanimljivom i kvalitetnom?
Sa bliskim osobama često
 
Ako misliš na komunikaciju na forumu,ima ljudi sa kojima baš volim da razmenjujem misli,ima kvalitetnih postova,ali je činjenica da je 80 posto "diskusija" iskvareno glupavim uletima koji nemaju veze sa temom ili služe vređanju.
Da,nedostaje mi više kvalitetnih razgovora ovde.
Pa može i o jednom i drugom, ali čak sam više mislio na stvarni život, premda i internet je dio stvarnog života.
 
nekako smatram to normalnim u ovim nenormalnim vremenima...

ljudi su optereceni problemima, prezivljavanjem, medjuljudskim odnosima koji su postali nekako povrsni i materijalni suvise...

a nedostatak tema takodje potice po mom misljenju od uslova zivota...

tesko taj/ta koja razmislja kako da prehrani decu, plati racune ima zivaca, vremena i zelja da masta, izmislja nesto, da se zanima necim sem pukog prezivljavanja...onda postoji i kontra...ljudi koji ne zaklapaju u samopromociji...ja ovako, ja onako...ja, ja, ja...

a desava se da su nam i ocekivanja nerealna...

recimo...neko zivi sasvim normalnim zivotom posao - kuca i tako to...pa onda kaze...joj sto je onaj dosadan, hocu nekog uzbudljivog i slicno...

kada tu osobu pitam a kakav ona to uzbudljiv zivot zivi i sta ima da ponudi...tisina...

valjda je manjak empatije i razumevanja, prenaglaseni egoizam simbol ovog vremena...

opet...nadju se pojedinci...povremeno...sa kojima se moze :lol:
E pa tako nešto...da... uglavnom ono što sam primijetio nakon srednje škole......ili se neki brzo prilagode na poslove.....pa kroz 25 il' do 30 se ožene , udaju, rode djecu ...a opet ja s 32 sam nekako više povučen, malo radim, malo ne radim, ni u srednjoj nisam imao društvo, imam realno manje od pet prijatelja, a onih oko 10 poluorijatelja su baš samo znanci, iako se kod zaista činilo da će biti prijatelji, pa je gorak okus suočavanja
 
Onako ukupno gledano, ne komuniciram s ljudima.

Tu ne ubrajam što se pozdravim s komšijama u zgradi, to što komšinici, starijoj ženi sa prvog ponekad pomognem poneti nešto što je očigledno za nju teško, ne ubrajam posete svojoj kozmetičarki i frizerki s kojima po pravilu pričam o vremenu, ili - što je mnogo češće - slušam NJIH kako mi pričaju o svojoj deci, muževima itd itd. Ali niko od njih mi nije prijatelj, nikog ne bih pozvala kući na kafu niti se družila ni u kojem smislu.
To se odnosi i na forum, koji je jedina socijalna mreža (?) na kojoj sam.

Ako hoću naći ljude s kojima bih razgovarala o nečemu što me zanima, onda bih morala ići na forume o Tolkienu, ali to su postala toksična (mrzim tu reč) mesta, pa ih više ne posećujem. Čak sam i blog (ne ovaj ovde) zapostavila, obzirom da mu ne uviđam svrhe više.

Šta je poenta ovog palamuđenja? To da nismo svi isti, i neki bi pre išli na Taru da gaje koze nego da komuniciraju s ljudima na ma koji način, ma koliko komuniciranje zadovoljavajuće bilo - I, takođe, da extremni introverti poput mene nit imaju odgovor, nit ih tema zanima :)

Sigurna sam da će ti "normalniji" odgovoriti. Svako dobro!
A da....dosta toga ste zanimljivo rekli ...a da...šteta je da se češće traže mane, nego vrline ..i ovako i onako .kad baš dođu nevolje, onda se i članovi obitelji pomire ponegdje, a ponegdje još zaoštre....svijet bi bio bolji kad bi bilo više kulture i lokalno i globalno
 
Ja bih se želio bolje povezati, te prije nekih par godina se i činilo da se bolje povezujem s ljudima, ali u novije doba nekako...kao da neki ljudi su previše očekivali od mene....a ja premalo sebe samog ojačao, nekako neki bi rekli..nemam dovoljno muškosti
Onda moraš raditi na sebi i ne zaboravi-
Sa nekima se nikada nećeš povezati šta god radio.
 
Prebrzo sam u nekim mislima ostario, a s druge strane ponekad se i ponašan djetinjasto- recimo u nekim dopisivanjima....onda me još više umore neki koji tako stave smajlice i jako kratko odgovaraju ..iako nisu loši ljudi ...ali premalo se i oni trude za neku opušteniju komunikaciju, a meni vrlo brzo pada motivacija ako negdje nema dovoljno energije
 
Onda moraš raditi na sebi i ne zaboravi-
Sa nekima se nikada nećeš povezati šta god radio.
E da, rad na sebi svakako, vec dulje vrijeme pokusavam ...pa čak bi se moglo reći i radim na sebi...ali imam dojam kao da nekako sam previse prosječan...radim posao za malo slabiju al ne bas preslabu ali slabiju plaću od prosjeka...kolege i kolegice nisu bas dobro prema meni...
 
Šta fali prosečnosti?
A ja ne znam točno što fali, ali primjećujem da oni kojima sam prije bio zanimljiv, su iz nekih razloga zahladili, a nove ljude mi nije lako upoznati jer čak i kad sam upoznao uživo, dosta njih bi se udaljili, to u novije doba, proteklih par mjeseci, prijatelje koje imam znam pet, šest godina, jer prije šest godina sam nekako bio možda i najzanimljiviji ljudima

Nedavno sam upoznao jednu zanimljivu ženu preko interneta, ali živi jako daleko
 
sad je septembar jos malo oktobar
od avgusta imas 8 otvorenih tema na ovo isto pitanje, manje vise slicno ! Da li ti to govori nesto o tebi.
stojis u mestu dva meseca i sta? N i s t a ... kao zaboravljena saksiju u uglu nekog balkona.

Da li ti uopste zelis da radis ne sebi ili ti je lakse da kukumavcis ?

Razmisli dobro, jer neke savete koji su ti dali ljudi na ovoj i ostalim tvojim temama su odlicni i iz mog ugla delim njihove stavove.
Lepo su ti razlozno objasnili modele postupaka na osnovu kojih mozes da radis na sebi. Da zaista zelis da se menjas.

Nijedan odgovor ti necu napisati ni na jednoj temi ( nece ti tesko pasti) dok ne vidim neku novu temu, tvoju a
da se jasno vidi kao si usvojio neke savete koje si dobio od svih nas.



Poz
 
Ponekad je pretesko biti hrabar jer od ranog djetinjstva je bilo previse zabrana, previse granica i previse strahova koji kasnije dovode do pomijesanih stresova, i teskoca. Puno bi bolje bilo s ponosom otvoriti prozore da udje toplina u srce. Ponekad se predugo ceka na divnije dogadjaje, a opet i njihovi dolasci ponekad budu nedovoljno osvijesceni.
Toliko toga bismo mogli jedni za druge uciniti kada bismo prihvatili vaznost lijepih vrijednosti kroz cijeli zivot. Puno je razlicitih zelja, a zasigurno je dobro zivjeti zivot u prihvacanju.
 

Back
Top