Добро дошли
Buduća legenda
- Poruka
- 27.854
U savezu s talijanskim okupatorom i ustaškim režimom protiv narodnooslobodilačkog pokretа
http://www.znaci.net/00001/41.htm
Početkom 1942. njemački i talijanski okupacioni faktori bili su suglasni oko toga da je područje NDH postalo veoma nestabilno zbog jačanja NOP-a. Zbog toga im je od početka zajedničko gledište da se treba što prije usuglasiti oko poduzimanja većih akcija za uništenje oružanih snaga NOP-a na području NDH. Na sastanku njemačkih komandanata u Zagrebu, 27. veljače, konstatirano je da u NDH postoje dva velika žarišta oružane borbe, protiv kojih treba poduzeti zajedničke operacije. To su istočna Bosna i Bosanska krajina. S tom analizom i prijedlozima Nijemaca upoznati su i vojni faktori NDH. Daljnja je razrada tog plana uslijedila na sastanku u Opatiji, 2-3. ožujka, gdje su se sastali njemački i talijanski komandanti i predstavnik domobranstva NDH. Zaključeno je da najprije treba poduzeti operacije za uništenje žarišta oružanog ustanka u istočnoj Bosni, a tek kasnije u zapadnoj, pošto je, prema talijanskoj ocjeni, bilo nemoguće istodobno izvoditi obje operacije zbog nedovoljnog broja vojnih snaga. Dogovoreno je da se ne vodi posebno računa o postojanju demarkacione linije za vrijeme operacija.
U Opatiji je vidljiva pažnja bila posvećena i daljnjem odnosu prema četnicima. Različiti pogledi zainteresiranih strana na to pitanje ukazivali su da je ono dosta složeno. Talijani su, u skladu sa svojom dotadašnjom politikom, i dalje zastupali potrebu pregovaranja s pojedinim četničkim grupama radi njihova angažiranja protiv NOP-a. Budući da su u četnicima našli važan oslonac u politici pacifikacije, težili su ustrajati na provođenju toga kursa. Takvu su politiku opravdali isticanjem dotad postignutih rezultata u privlačenju četničkih snaga protiv NOP-a. Kako je tekao taj proces, objašnjava donekle ocjena talijanskog obavještajnog oficira kod komande talijanskog Šestog korpusa kapetana Angela de Mateisa, koji je sudjelovao u pregovorima s četnicima. Osvrćući se na situaciju na prijelazu 1941/1942. godine, on navodi: »Dakle, u jednoj teškoj borbi protiv boljševizma nismo bili sami. Jedan dio četnika indirektno je sarađivao sa nama u borbi protiv partizana, no to u početku nije bilo općeg karaktera, a mi nismo razumeli te odnose, jer nismo znali da postoje dve suprotne struje, već smo mislili da je to rezultat ličnih stavova pojedinaca u borbi za prevlast, ali pažljivim praćenjem situacije brzo smo uvideli da postoje dve suprotne struje jedna prema drugoj, i to nacionalistička, i druga, internacionalistička.
Zbog toga je novi komandant Druge talijanske armije general Mario Roatta, već prilikom nastupa na novu dužnost, krajem siječnja 1942, ocjenjivao dotadašnji odnos Talijana prema četnicima kao realnu politiku. Stečena iskustva u suradnji s njima i postignuti rezultati omogućili su manje naprezanje talijanskih vojnih snaga, sto znači očuvanje njihove borbene sposobnosti. Upoznat s dotadašnjim naporima komandanta Šestog korpusa generala Dalmazza da se ostvari što tješnja suradnja s četnicima, Roatta je isticao: "Kada se ima u vidu da je u krajnjoj liniji najpotrebnije svesti protivnike na najmanju meru, smatram da bi valjalo pokušati, samo ako još ima vremena, da se četnici drže daleko od komunista«. Ta je ocjena jasno ukazivala i na značenje koje Talijani već tada pridaju NOP-u kao vojnom i političkom faktoru.
Razgovori iz Opatije nastavljeni su u Ljubljani, 28-29. ožujka 1942. U vezi s pitanjem četnika tom je prigodom iskrsao novi momenat. Riječ je o tome da je upravo Pavelić bio stvorio plan za sklapanje sporazuma s četnicima u Hercegovini. Roatta je u Ljubljani izjavio da, budući da vlada NDH »pregovara sa ustanicima«, to isto mogu činiti i talijanski i njemački komandanti, čime otpada dogovor u Opatiji.5 Predstavnik NDH, domobranski general Vladimir Laxa, zabilježio je Roattino mišljenje o politici prema četnicima, koje je dao nakon prvog sastanka u Ljubljani. Roatta je isticao da »četnici, jedan njihov dio, nije zajednički neprijatelj i Hrvatima i Talijanima i Nijemcima. Oni su neprijatelji samo NDH. Potrebno je da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, tj. komuniste. (. . .) Nakon toga, ako budu četnici mirni«, upozoravao je Roatta, »budite i vi mirni. Ako ne budu mirni, tek onda stupa u borbu protiv njih i njemačka i talijanska vojska«.6 Na kraju je sastanka, 29. ožujka, »opet brižljivo razmatrano četničko pitanje«. Tom prilikom Roatta je naglasio:
»a. Svi komunisti su neprijatelji. Pregovori s njima ni pod kojim uslovima ne dolaze u obzir;
b. Četnici su doduše hrvatski neprijatelji, ali nisu neprijatelji Osovine. Stoga je svrsishodno odmah pregovarati s četnicima, razumljivo je samo po sebi samo uz saglasnost hrvatske vlade«
Тако је почело са четништвом у ХДХ (Хрватској).
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Прилог:
ПОГЛЕДИ: Дража Михаиловић био је начелник штаба Врховне команде Југословенске војске (не ЈВуО) и министар војске, морнарице и ваздухопловства Краљевине Југославије.
https://www.pogledi.rs/formacija-jugoslovenske-vojske-cetnika/
ПС: Прилог је дат из разлога што ће се одмах јавити дежурни ,,побијачи и обарачи'' свих текстова у вези четника, тврдњом да се ова тема не односи на четнике Драже Михаиловића. А ,,Погледи'' тврде нешто друго.
************************************
http://www.znaci.net/00001/41.htm
Početkom 1942. njemački i talijanski okupacioni faktori bili su suglasni oko toga da je područje NDH postalo veoma nestabilno zbog jačanja NOP-a. Zbog toga im je od početka zajedničko gledište da se treba što prije usuglasiti oko poduzimanja većih akcija za uništenje oružanih snaga NOP-a na području NDH. Na sastanku njemačkih komandanata u Zagrebu, 27. veljače, konstatirano je da u NDH postoje dva velika žarišta oružane borbe, protiv kojih treba poduzeti zajedničke operacije. To su istočna Bosna i Bosanska krajina. S tom analizom i prijedlozima Nijemaca upoznati su i vojni faktori NDH. Daljnja je razrada tog plana uslijedila na sastanku u Opatiji, 2-3. ožujka, gdje su se sastali njemački i talijanski komandanti i predstavnik domobranstva NDH. Zaključeno je da najprije treba poduzeti operacije za uništenje žarišta oružanog ustanka u istočnoj Bosni, a tek kasnije u zapadnoj, pošto je, prema talijanskoj ocjeni, bilo nemoguće istodobno izvoditi obje operacije zbog nedovoljnog broja vojnih snaga. Dogovoreno je da se ne vodi posebno računa o postojanju demarkacione linije za vrijeme operacija.
U Opatiji je vidljiva pažnja bila posvećena i daljnjem odnosu prema četnicima. Različiti pogledi zainteresiranih strana na to pitanje ukazivali su da je ono dosta složeno. Talijani su, u skladu sa svojom dotadašnjom politikom, i dalje zastupali potrebu pregovaranja s pojedinim četničkim grupama radi njihova angažiranja protiv NOP-a. Budući da su u četnicima našli važan oslonac u politici pacifikacije, težili su ustrajati na provođenju toga kursa. Takvu su politiku opravdali isticanjem dotad postignutih rezultata u privlačenju četničkih snaga protiv NOP-a. Kako je tekao taj proces, objašnjava donekle ocjena talijanskog obavještajnog oficira kod komande talijanskog Šestog korpusa kapetana Angela de Mateisa, koji je sudjelovao u pregovorima s četnicima. Osvrćući se na situaciju na prijelazu 1941/1942. godine, on navodi: »Dakle, u jednoj teškoj borbi protiv boljševizma nismo bili sami. Jedan dio četnika indirektno je sarađivao sa nama u borbi protiv partizana, no to u početku nije bilo općeg karaktera, a mi nismo razumeli te odnose, jer nismo znali da postoje dve suprotne struje, već smo mislili da je to rezultat ličnih stavova pojedinaca u borbi za prevlast, ali pažljivim praćenjem situacije brzo smo uvideli da postoje dve suprotne struje jedna prema drugoj, i to nacionalistička, i druga, internacionalistička.
Zbog toga je novi komandant Druge talijanske armije general Mario Roatta, već prilikom nastupa na novu dužnost, krajem siječnja 1942, ocjenjivao dotadašnji odnos Talijana prema četnicima kao realnu politiku. Stečena iskustva u suradnji s njima i postignuti rezultati omogućili su manje naprezanje talijanskih vojnih snaga, sto znači očuvanje njihove borbene sposobnosti. Upoznat s dotadašnjim naporima komandanta Šestog korpusa generala Dalmazza da se ostvari što tješnja suradnja s četnicima, Roatta je isticao: "Kada se ima u vidu da je u krajnjoj liniji najpotrebnije svesti protivnike na najmanju meru, smatram da bi valjalo pokušati, samo ako još ima vremena, da se četnici drže daleko od komunista«. Ta je ocjena jasno ukazivala i na značenje koje Talijani već tada pridaju NOP-u kao vojnom i političkom faktoru.
Razgovori iz Opatije nastavljeni su u Ljubljani, 28-29. ožujka 1942. U vezi s pitanjem četnika tom je prigodom iskrsao novi momenat. Riječ je o tome da je upravo Pavelić bio stvorio plan za sklapanje sporazuma s četnicima u Hercegovini. Roatta je u Ljubljani izjavio da, budući da vlada NDH »pregovara sa ustanicima«, to isto mogu činiti i talijanski i njemački komandanti, čime otpada dogovor u Opatiji.5 Predstavnik NDH, domobranski general Vladimir Laxa, zabilježio je Roattino mišljenje o politici prema četnicima, koje je dao nakon prvog sastanka u Ljubljani. Roatta je isticao da »četnici, jedan njihov dio, nije zajednički neprijatelj i Hrvatima i Talijanima i Nijemcima. Oni su neprijatelji samo NDH. Potrebno je da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, tj. komuniste. (. . .) Nakon toga, ako budu četnici mirni«, upozoravao je Roatta, »budite i vi mirni. Ako ne budu mirni, tek onda stupa u borbu protiv njih i njemačka i talijanska vojska«.6 Na kraju je sastanka, 29. ožujka, »opet brižljivo razmatrano četničko pitanje«. Tom prilikom Roatta je naglasio:
»a. Svi komunisti su neprijatelji. Pregovori s njima ni pod kojim uslovima ne dolaze u obzir;
b. Četnici su doduše hrvatski neprijatelji, ali nisu neprijatelji Osovine. Stoga je svrsishodno odmah pregovarati s četnicima, razumljivo je samo po sebi samo uz saglasnost hrvatske vlade«
Тако је почело са четништвом у ХДХ (Хрватској).
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Прилог:
ПОГЛЕДИ: Дража Михаиловић био је начелник штаба Врховне команде Југословенске војске (не ЈВуО) и министар војске, морнарице и ваздухопловства Краљевине Југославије.
https://www.pogledi.rs/formacija-jugoslovenske-vojske-cetnika/
ПС: Прилог је дат из разлога што ће се одмах јавити дежурни ,,побијачи и обарачи'' свих текстова у вези четника, тврдњом да се ова тема не односи на четнике Драже Михаиловића. А ,,Погледи'' тврде нешто друго.
************************************
