ranjeni Zoro
Elita
- Poruka
- 21.566
Ako analogija nije dobra kazi zbog cega nije.
analogija nije dobra jer se prešlo sa analognog na digitalnog, iha ha..
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ako analogija nije dobra kazi zbog cega nije.
Hajde I ti na doučavanje kvantne fizike...Не. Него оно што пише на том грбу а што је проистекло управо из принципа неодређености и дуалности таласа и честице. Тј. да су супротности комплементарне.Или комплементари описи стварности која није ни једно ни друго. Јединство супротноти. Јел имаш тако нешто у скупу опажаја у твојој свести које ти зовеш "реалност" или тако нешто упућује не метафизику.
Оно што је проблем код тебе јесте што не знаш шта је талас а шта честица па си зато збуњен.
Талас није честица која се креће таласно, како ти то изгледа замишљаш. Па ако ставиш мерни уређај честица ће почети да се креће таласном путањом а што је по теби талас.Талас је феномен независтан од честица. Приликом њега немамо честице које се крећу "таласно".
Талас је нешто поптуно различито од честице и никакав мерни уређај не може мењати природу честице на тај начин. Јер није ту честица та која се мења већ је како честица тако и талас различито испољење онога што је у основи тога а што није ни једно ни друго.
Аха. Резулатат тог експеримента није посматрао никакав "свесни посматрач". Него су питали Баба Вангу шта је на плочи. Две линије или талас интеференције.
А на том линку поглЕдај ову реченицу коју си пропусТио: "Historically, the observer effect has been confused with the uncertainty principle.".
Принцип неодређености јасно каже да се ту не ради о несваршенотсима мерења већ једноставно да ака меримо положај , честица нема масу и брзину и обрнуто.
Па да. Ево где замишљаш честице које се крећу као талас. Научи прво шта је талас а шта честица.
analogija nije dobra jer se prešlo sa analognog na digitalnog, iha ha..
Predviđanje podrazumeva misaoni postupak preklapanja (deduciranja) sa sećanjima uz primenu
Mi danas znamo da se Laplasove nade u determinizam nisu mogle ostvariti, bar ne u onom vidu koji je on imao na umu. Iz nacela neodredjenosti kvantne mehanike proishodi da se odredjeni parovi svojstava, kao što su položaj i brzina neke cestice, ne mogu istovremeno predvideti uz potpunu tacnost.
Kvantna mehanika rešava ovu situaciju klasom kvantnih teorija u okviru kojih cestice nemaju sasvim odredjene položaje i brzine, vec bivaju predstavljene u vidu talasa. Ove kvantne teorije su deterministicke u smislu da pružaju zakone za razvoj talasa u vremenu. Shodno tome, ako je poznat talas u jednom trenutku, može se izracunati njegova vrednost u bilo kom drugom. Nepredvidljivi, nasumicni elemenat stupa u dejstvo jedino kada pokušavamo da protumacimo talas iz perspektive položaja i brzina cestica.Ali možda je ovde posredi naša greška: možda uopšte ne postoje položaji i brzine cestica, vec samo talasi. Možda to mi samo pokušavamo da uklopimo talase u naše apriorne predstave o položajima i brzinama. Zbrka koja odatle proishodi predstavlja uzrok prividne nepredvidljivosti.
Stiven Hoking
I radije ću kontaktirati Dalaj Lamu nego Hokinga...![]()
Nesto jako to apatinsko pivo vidim.
Češko šefe...Ali nedovoljno jako da pobudalim baš toliko da počnem idealisati...![]()
Ovo je za tebe Espania...Nebojsenecesnikadostajutistruneisinapsepaumestotogaudridoktevremenepregazi
Ovo je za tebe Espania...
Predviđanje podrazumeva misaoni postupak preklapanja (deduciranja) sa sećanjima uz primenu
odnosnih zakonitosati!
Tako da je jasno ,da ako izbacimo vreme iz svih relacija i imamo poziciju-ona će se promeniti skokom u najverovatniju modalnost!
Izbacivanjem parametra vremena,izbacujemo subjektivno sećanje na više pozicija.
Čestica i jeste pozicija talasa!
Ako sam i prvi koji je ovo shvatio,sasvim sigurno nisam i poslednji!
Držaće se naučnici vremena (sećanja sada!) još dosta-kao pijan plota...
Sto se tice eksperimenta, nesto evo razmisljam i cudim se kako ovako nesto nije opste poznato vec se vuce po klipovima. Razmislite.
Ako postavimo merni uredjaj elektron se nece ponasati kao talas vec kao cestica, a ako ne postavimo elektron se ponasa kao talas.
Znaci sama cinjenica da cemo mi pogledati rezultate merenja utice na to da elektron menja svoju prirodu.
Ali izgleda da on ocito anticipira buducnost pri tome i fakt koji se jos nije dogodio. Jer sve zavisi od toga da li cemo mi u nekoj tacki u buducnosti pogledati rezultate merenja ili ne? Ne znam da li shvatate o cemu govorim?
ps. Da dodam da ova zbunjenost nastaje jer i dalje zamisljamo ovakav objektivan svet posle nestanka coveka, gde imamo pre i posle. NETACNO! Ako nema saznajucih bica, nema vise ni prostora ni vremena i ovakva pitanja gube znacenje a nastupa transcendentni svet "stvari po sebi"
Evo, tek u ovoj tacki eksperiment fizicara susrece se sa postkantovskom metafizikom.
Da je postojao jedan Platon ili Aristotel, Lok, a pogotovu jedan Kant, možda su nekada čuli u školi, ali te ljude, pošto ovi niti su vladali loncem za topljenje i retortom, niti su punili majmune, nisu smatrali vrednim upoznavanja, već, bacajući olako kroz prozor misaoni rad dve hiljade godina, filozofiraju nešto pred publikom iz sopstvenih bogatih duševnih sredstava, na osnovu katehizma, sa jedne strane, i lonca i retorte, ili registra sa majmunima, sa druge. Шопенхауер
Ja sam star čovek i volim stare babe. I ima jedna koja mi se veoma dopada. Pre neki dan stojim na ulici i vidim ona prolazi pored mene, razbarušena, talasa se, malo šepa, valjda ima reumu, ali nema veze. Ja blenuo u nju, onako zaljubljeno, a ona iznenada sprestane da se kreće i talasa se i kao objekt počne da bulji u mene. Ja malo postiđen, okrenem glavu, a ona nastavi da šepa dalje i da se talasa. I nekoliko puta sam ja tako gledao u nju i skidao pogled sa nje i svaki put kad bih je pogledao, ona bi stala i počela da bulji u mene poput objekta, a kad bih skinuo pogled sa nje, ona bi nastavila dalje da se kreće i talasa.Када не посматрамо честицу она је талас, дакле чисто кретање (потврда Бергсоновог динамизма) а тек када је посматрамо, оно што је било чисто кретање претвара се у објекат,
Дакле "таласна функција" у себи садржи све могућности замисливе и незамисливе, и које све постоје и дешавају се у исто време, на истом месту, (што је за људски разум непојмљиво). Сада, приликом посматрања ми опажамо само једну од свих тих безбројних могућности а која се манифестује као честица која се понаша на одређен начин."Kvantna mehanika posmatra čestice kao talase i opisuje ih matematičkim pojmom “talasna funkcija”.
Možda najneobičnija karakteristika talasne funkcije je što omogućava kvantnoj čestici da postoji u nekoliko stanja istovremeno. Tu osobinu nazivamo superpozicijom.
Međutim, superpozicija se po pravilu uništava kada pokušavamo da izmerimo objekat na bilo koji način. Posmatranje “prisiljava” objekat da se “odluči” za jedno stanje.
Ovaj prelazak iz superpozicije u jedno stanje, izazvano merenjem, nazivamo “kolapsom talasne funkcije”.
U svojoj doktorskoj tezi 1957. godine, američki fizičar Hju Everet tvrdio je, međutim, da objekti ne prelaze iz više stanja u pojedinačno stanje kade se mere ili posmatraju. Umesto toga, sve skrivene mogućnosti u talasnoj funkciji su jednako stvarne. Prilikom merenja mi samo vidimo jednu od tih stvarnosti, ali i ostale postoje."
"Ма шта могла бити унутрашња суштина онога што јесте и шта делује, ми смо од те суштине. Дозволите нам онда да се спустимо у наше сопствено унутрашње сопство: и што је дубље тачка коју додирнемо, јачи ће бити потисак који нас враћа на површину"
Бергсон из "Mind - Energy"
... srednji vek nam je pokazao cemu vodi misljenje bez eksperimenata, dok nam je dvadeseti vek opet pokazao cemu vodi ekeperimentisanje bez misiljenja...
Šta, a ne sviđa ti se moje objašnjenje mene i babe. Kad je gledam, ona stane, kad ne gledam ona krene dalje i počne da se talasa i leprša. To je isto kao čestica i talas.Ево како су физичари отприлике објаснили експеримент двоструког прореза. Објашњење које ми се заправо свиђа у ономе што тврди.
Ma nejoj mi kasti - "nepojmljivo"? Šta tu ima nepojmljivo. čestica ili talas, svejedno, to oboje je Svest koja raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i nikakvim drugim mogućnostima ona ne raspočaže. Isto kao i čovek, koji se sastoji od bezbroja istiha takvih čestica. Koji ne bi raspolagao sa tih istih sedam sposobnosti da tim istim sposobnostima ne raspolažu čestice od kojih je čovekovo telo sagrađeno. A koje su sagradile upravo te iste čestice uz pomoć svojih sedam sposobnosti. I ne samo čoveka, već i ceo materijalni Svemir. To je logika i to je prava filozofija. Koju može da razume samo onaj ko ume logički da misli.Дакле "таласна функција" у себи садржи све могућности замисливе и незамисливе, и које све постоје и дешавају се у исто време, на истом месту, (што је за људски разум непојмљиво).
Da, reč je o Svesti, ali do danas niti i jedan naučnik ili filozof nije uspeo da dadne tačnu definiciju Svesti i tako odgovori na pitanja ŠTA je Svest, KAKO ina postoji i ZAŠTO? Niko nije rekao da definicija Svesti glasi da je Svest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti. I da bi to bilo moguće, s obzirom da Svest nije materijalna (Kvantni vakuum je polje nematerijalne čiste Svesti), niko nije rekao da uslov da to može da se postogne, jeste, da ona mora da raspolaže sa pet psihičkih sposobnosti: opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, pomoću kojih dovodi sebe u stanje svesnosti. Takođe da mora da raspolaže i fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih poprima fizička svojstva sile i mase i tako postaje objektom, tj. predmetom svog opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, tj. postaje sama predmetom (objektom) svoje spoznaje i svoje svesnosti. Iz čega sledi zakljukak da je sbaki materijalni objek u Svemiru za sebe i u sebi subjekt, tj. Svest koja sebe zove imenom "JA", nebitno da li je reč o samo jednj čestici kao pbjektu ili o celom svemiru, Zamislite, onaj jedan mali, golim okom nevidljivi DNK molekul, raspolaže znanjem i fizičkim i psihičkim sposobnostima da je u stanju da stvori jedan tako komplikovan i savršen organizam kao što je ljudski. A ljudi, iako im svima ta činjenica stoji pred nosom i dalje ništa ne shvataju, več i dalje veruju u nekakvog nespoznatljivog i nepojmmljivog Boga koji je svet stvorio iz Ništa.Сада, приликом посматрања ми опажамо само једну од свих тих безбројних могућности а која се манифестује као честица која се понаша на одређен начин.
Али управо о овоме су говорили филозофи давно пре квантне механике и то позивајући се на непосредне чињенице свести. Шта је Бергсоново "квалитативно мноштво" него егзистенција своје врсте до које долазимо интуицијом и која у себи садржи све опажљиво и неопажљиво у потенцији, виртуелно. Тек опажање из тога формира ствари, објекте.
Tačno, fizika nema objašnjenje, a filozofija ima. Kao što je tačno i to da je Ljubomir Jergović prvi filozof u istoriji filozofije koji je dao potpuno i konačno objašnjenje postojanja Svesti, pod nazivom "ZAKON POSTOJANJA" i niti i jedan drugi filozof pre njega. Naravno i fizičari i biolozi su zaslužni za to, jer bez njihovog otkrića da samo energija i informacija postoji, ne bi bilo lako izvesti zaključak da samo Svest i njenih sedam sposobnosti postoji, s obzirom da se energija, koja nastaje iz nematerijalnog Kvantnog vakuuma, manifestuje kao fizička radnja naprezanja i kretanja, a indormacija kao psihička radnja opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja. I s obzirom da su tih sedam fizičkih i psihičkih radnji osnovni faktori Svesti. To znamo iz iskustva sebe samih kao svesnih bića, koja su sagrađena od iste onergije od koje je sagrađen i ceo Svemir.Међутим, оно што овде физика нема а филозофија има јесте објашњење тога.
Naravno, fizičari putem čulnog opažanja materije saznaju o materiji samo ono što ona za fizičare kao posmatrače iz vana jeste, a sa svojim empirijskim metodama su nemoćni da saznaju šta je suština materije, tj. ono šta materija za sami sebe u sebi jeste. A ta suština su njenih pet psihičkih sposobnosti i njena svesnost. To može da zna samo ona sama, materija, putem vančulnog opažanja i spoznavanja same sebe u sebi. Ta materija koja to može je sam čovek kao materijalno biće. Kada materija koja gradi ljudski organizam, spoznaje vančulno sebe u sebi, to što ona na taj način sazna o sebi, važu za svu materiju Svemira, jer između materije koja gradi čoveka i one koja gradi Svvemir, nema nikakve razlike. Plus što danas u nauci već postoje dokazi da i neorganska materija raspolaže sa psihičkim sposobnostima opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, bez kojih ne bi nogla od sebe same, putem samoorganizovanja, da nap napravi tako savršene organizacije svog kretanja i rada, poput atoma, nebeskih tela, galaksija ili tela ćelija, boljaka, životinja i ljudi. Bez tih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, ni naše elktronske tehnologije, informatički sistemi i roboti, takođe ne bi bili mogući.Дакле ми се можемо, бар донекле, и на тренутак, поставити не као посматрачи који посматрају честицу, већ као бића која интуцијом досежу до таласа самог и онога што он јесте.
Ако замислите да је промена састављена од стања, одмах ћете узроковати нерешиве метафизичке проблеме. Тиме ћете се бавити само појављивањима. А затворили сте очи истинској реалности.
Постоје промене, али испод промена нема ствари које се мењају: промена нема потребе за подршком. Постоје покрети, али не постоје инертни или непроменљиви објекат који се креће: покрет не подразумева кретача.
Бергсон
Применимо сада ово на експеримент двоструког прореза и све ће нам бити јасно.Постоје промене, али испод промена нема ствари које се мењају: промена нема потребе за подршком. Постоје покрети, али не постоје инертни или непроменљиви објекат који се креће: покрет не подразумева кретача.
Бергсон
Ovo što si rekao nema nikakve veze ni sa fizikom, ni metafizikom, ni logikom, ni filozofijom. Ovo je samo tvoja vera koja se ne može opravdati apsolutno ničim. Ti se pozivaš na metafiziku o kojoj apsolutno ništa ne znaš i pomoću nje pokušavaš da ubeđuješ da kretanja može da bude bez kretača. Kao, metafizičko kretanje nije objašnjivo jer njega može da bude bez kretača, ali mi to ne možemo da razumemo jer naši umovi nisu građeni da to mogu da shvate.Важно је схватити да кретање не потребује честицу која се креће. Кретање не потребује кретача. Тачно је да људски разум не може мислити на тај начин, али он није ни створен да докучи метафизичку природу свега, већ за сасвим друге функције. Људска логика пред метафизиком нема шта да тражи. "Спекулативна метафизика" после Канта више не постоји већ је заменила филозофија интуиције.
Pa i intuicija je deo naše svesti i jedna je od njenih spoznajnih sposobnosti. Intuicija je telepatsko prenošenje informacija. Telepatija je naučno dokazana. To je bežično prenošenje informacija na daljinu. Na tom principu rade naši radio i TV aparati i mobilni telefoni. Tu sposobnost imaju i naši organizmi i naši mozgovi, ali ta naša sposobnost je zakržljala. Kod životinnja je razvijenija. Ali i ljudi mogu na određeni način da je razvijaju. Ali pomoću ove pojave, odnosno sposobnosti ii mogućnost,i zvane telepatija ili intuicija, nikako ne može da se izvede zaključak da je kretanje bez kretača moguće i da to nije pojmljivo za ljudski razum.Кретање без кретача није појмљиво за људски разум али јесте за интуицију.
Да поновим ову Бергсонову реченицу:
Nema to nikakve veze sa filozofijom, već neznanjem zakona nematerijalne Svesti po kojima se ona materijalizje i počinje fizički da se ponaša kao čestica ili talas. Koja kad se materijalizuje i postane materijalnim objektom, omogućuje samoj sebi korištenje svojih psihičkih sposobnosti apažanja osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja same sebe kao objekta ili drugih, od sebe odvojenih živoh i svesnih objekata. Koji se uzajamno opažaju, osećaju i uzajamno korespondiraju, tj. uzajamno reaguju. Pa makar se radilo i o namjmanjoj čestici materije, tj. svesti, kvantu, koji zasigurno može da opazi ili oseti čovekovu prisutnost i da reaguje na čovekovu prisutnost kao čestica ili talas, zavisno od čovekovog ponašanja.Применимо сада ово на експеримент двоструког прореза и све ће нам бити јасно.
Док физичари који се сусретну са оваквим експериментима пред којима људски разум стаје, на жалост постају слични мистицима уместо да потраже одговоре у филозофији.
Sve je to što si negde pročitao. pa prepisao, tačno, jer to je nauka. Ona opaža, istražuje i opisuje i konstatuje stvarnost. A gde je tu filozofija, tj. gde je tu objašnjenje i odgovor na pitanja ŠTA je stvarnost, KAKO je moguće da ona postoji i ZAŠTO?Oziman:
Негде у мултиверзуму чак је и Љуба признат као месија, а људи обучени у беле одоре, и то је сасвим реалан свет, попут овог.