Tu sam jos uvek medena moja,
Danas sam ti dobre volje,
Setajuci se svojom obalom reke,
Nesto sam primetio a nebu,jedan oblak,
Oblak imade oblik srca,
Nikada ranije nisam primetio takvo sto,
Mozda je i to znak,da ces uskoro doci,
A mozda i samo zelja,jedne mlade budale,
I dok sam tako partorlirao,mojim reonom,
Ujutro oko 9 casova,prisla mi je jedna mala devojcica,
Nije imala vise od 5 godina,sa predivnim plavim ocima i ugljen crnom kosom,
I sada sto je najcudnije,zagrlila me je iz cistog mira,
U tom momentu je prisla i njena majka,i izvinila mi se,
Govoreci: Izvinjavam se,ona to nikada ranije nije ucinila!
Ja sam je pomilovo po kosici,i poljubio u glavicu...............
Boze kao da je znala da mi je bas u tom momentu bio potreban zagrljaj,
Kao deca imaju neko sesto culo,i da osecaju dobrotu ili neciju bol................
Pitao sam je kako se zove:Odgovorila je maznim glasicem:"jelena",
Jelena?Odgovorih,pomalo zbunjeno...Rekoh Imas jako lepo ime,i posegnuh za dzepom i nadjos nekih 100 dinara,i dadoh ih joj:Izvoli malena Jelenice,kupi cokaladicu.............
Hvala,odgovori devojcica.i malo se postide i sakri se iza majke.........
Devojcica je bila presrecna,dok je njena majka pomalo posramoceno i iznenadjeno prozbori:Niste trebali da joj date novac,pa vi je i nepoznajete?!
Ja joj odgovorih:Ona je meni dala nesto mnogo lepse,nesto sto mi je bilo jako potebno..............