Čekajući........

Gde nisi ti i tvojih očiju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje sveća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni.
Sunčana svetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gde tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni.:heart:
 
Jednostavno, volim te

Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek.
Iz njega zraci
neobicna privlacna snaga.
I ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji.
Mozes mu cak reci :
Sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer :
ja te jednostavno volim.
 
From underneath the trees, we watch the sky
Confusing stars for satellites
I never dreamed that you'd be mine
But here we are, we're here tonight

Singing amen I, I'm alive(i'm alive)
Singing a-amen I, I'm alive

[CHORUS]
If everyone cared and nobody cried,
If everyone loved and nobody lied,
If everyone shared and swallowed their pride,
Then we'd see the day, when nobody died

And I'm singing

a-amen I,amen, I, I'm alive
amen I amen I, amen I, I'm alive

And in the air the fireflies
Our only light in paradise
We'll show the world they were wrong
And teach them all to sing along

Singing amen I, I'm alive (I'm alive)
Singing a-amen I, I'm alive

CHORUS (X2)]

If everyone cared and nobody cried,
If everyone loved and nobody lied,
If everyone shared and swallowed their pride,
Then we'd see the day, when nobody died


And as we lie beneath the stars,
We realize how small we are,
If they could love like you and me,
Imagine what the world could be

CHORUS (X2)]

If everyone cared and nobody cried,
If everyone loved and nobody lied,
If everyone shared and swallowed their pride,
Then we'd see the day, when nobody died


[CHORUS (X2)]

We'd see the day, we'd see the day
When nobody died
We'd see the day, we'd see the day
When nobody died
We'd see the day
when nobody died
 
"Photograph"

Look at this photograph
Everytime I do it makes me laugh
How did our eyes get so red
And what the hell is on Joey's head

And this is where I grew up
I think the present owner fixed it up
I never knew we'd ever went without
The second floor is hard for sneaking out

And this is where I went to school
Most of the time had better things to do
Criminal record says I broke in twice
I must have done it half a dozen times

I wonder if it's too late
Should i go back and try to graduate
Life's better now than it was back then
If I was them I wouldn't let me in

Oh, oh, oh
Oh, god, I

Every memory of looking out the back door
I had the photo album spread out on my bedroom floor
It's hard to say it, time to say it
Goodbye, goodbye.
Every memory of walking out the front door
I found the photo of the friend that I was looking for
It's hard to say it, time to say it
Goodbye, goodbye.

Remember the old arcade
Blew every dollar that we ever made
The cops hated us hangin' out
They say somebody went and burned it down

We used to listen to the radio
And sing along with every song we know
We said someday we'd find out how it feels
To sing to more than just the steering wheel

Kim's the first girl I kissed
I was so nervous that I nearly missed
She's had a couple of kids since then
I haven't seen her since god knows when

Oh, oh, oh
Oh, god, I

Every memory of looking out the back door
I had the photo album spread out on my bedroom floor
It's hard to say it, time to say it
Goodbye, goodbye.
Every memory of walking out the front door
I found the photo of the friend that I was looking for
It's hard to say it, time to say it
Goodbye, goodbye.

I miss that town
I miss the faces
You can't erase
You can't replace it
I miss it now
I can't believe it
So hard to stay
Too hard to leave it

If I could I relive those days
I know the one thing that would never change

Every memory of looking out the back door
I had the photo album spread out on my bedroom floor
It's hard to say it, time to say it
Goodbye, goodbye.
Every memory of walking out the front door
I found the photo of the friend that I was looking for
It's hard to say it, time to say it
Goodbye, goodbye.

Look at this photograph
Everytime I do it makes me laugh
Everytime I do it makes me...
Nickelback
 
SAMOCA


Samoca je poput kise.
U veceri iz mora se dize,
iz ravnica pustih i dalekih stize,
ide u nebo gdje je uvek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada pre neg svetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
i kad se tela sto nisu nista nasla,
razocarano dele puna more,
i kada ljudi sto od mrznje gore,
u postelji jednoj moraju da noce.

Tada dolaze valovi samoce...
 
Kada izgubim te ja,
da li ćeš bez mene moći
da spiš: bez lipe što u noći
šumori vrh tvoga sna?

Bez mojih reči što se roje
gotovo kao trepavice
na tvoje grudi, na tvoje lice,
i na celo telo tvoje?

Bez mene, da te najzad tu
ostavim sasvim samu,
ko vrt kroz čiju struji tamu
miris plodova koji zru? :heart:
 
Obuzet ce me sumnja
Da me ne volis
Mogu i umreti
Ti neces mariti

Bez odsjaja
Proci ces kroz mene
Neces me niti udahnuti
Da izbegnes ljubav

Postoji vrijeme kada moram
Nasloniti glavu na tvoje grudi
Da slusam srce svoje
Kako zivim

Trazit cu skrivenu poruku
Koja ce srusiti zablude
Gledat cu te u oci
Nezno, da osetis ljubav

Skoncat cu kao prosjak
Sto trazi izgubljenu srecu
Na mjestu gdje nje
Odavno vise nema

Molit cu se ustrajno
Da moja ljubav
Izdrzi do kraja
Gdje cu smiraj naci
U tvojoj ljubavi
 
Dodje vrijeme da ti kazem zbogom
Da odem…

Iznad oblaka sakrit cu se sam
Sa ranama koje nikada zaceliti nece
Da slavim ime tvoje

Mozda je I teze tako
Da te volim, a da mi te nema
Ljubim onu koja tudja je
Los sam covek

I opet je vreme stalo
Svet je nestao
Samo si ti

Molim za tvoj poziv
Poput prosjaka
Tvoj glas, melem mojoj dusi,
Smiruje me, blazi bol

Put bez puta
Pilgrim bez vere I nade
Osudjen na bol
Odlazim da te volim

Zelim da me zaboravis
Da se odreknes moje ljubavi
I odbacis poznanstvo
Kao teret
 
Zaticem sebe kako mrzim
Sve ono sto nisi ti
Kako prezirem istinu
Kao povrsnost

Kada mi kazes da me ne volis
Na bulevaru snova
Ispijam ledene kocke zavisti
Pun samoce
U strahu cekam noc

Gledam te u oci
Sanjivo
U njima me nema
Plovim prostranstvima

Pruzam ti ruke
Razdvajas me na pola
Volis me i mrzis
Sto sam tu

I ne volim te
Onako kako zelis
Volim te
Bezuvetno
U seni tvoje proslosti :heart:
 
Oprosti mi
Ludo srce moje
Sto bestidno lazem te
Da si ljubav njena
Ti voljeno nisi

Jednom
Valjda shvatit ces
Zasto laz
Ubija istinu
Lakocom izvrce javu

Da bi pogled
Jos jednom
Dohvatio nju
Uvek po zadnji put

Napojio dusu
Nektarom njenih
Crnih ociju
Njih volio
Tebe prevario

Razumjet ces
Izdaju
Jer ti znas
Kako se voli

Oprostit ces
Jer kao i ja
Verujes u ljubav
Sto od lazi napravi istinu
Samo da bi volela nju :heart:
 
Neznost ne treba zvuke
Morska uvala na pescanoj plazi ima blago lep zavijutak
Vetar je obukao opusteli vrt tresanja
Zraci meseca su kroz otvorena vrata usetali
Cistota beline tera coveka da uzdrhti

Neznost ne treba zvuke
Zraci sunca oblazu jabuke zlatasto zutom kosuljicom
Beba je duboko usnula, kolevka se vise ne njise
Posle gubitka bola neocekivano ga opet sreces
Tisina, to je ukupni smisao neznosti
 
Verujem u tebe dušo moja, onaj drugi koji sam ja
ne treba da se ponižava do tebe,
A ti ne treba da se poniziš do drugoga.

Planduj sa mnom na travi, razveži čvor u svom
grlu,
Ne želim reči, niti muziku ili rimu, niti ono
uobičajeno, niti predavanje, čak ni ono najbolje,
Volim samo zatišje, zuj tvog prigušenog glasa.

Sećam se kako smo jednom ležali u takvo jedno
prozirno letnje jutro,
Kako si smestila glavu koso preko bedara mojih,
pa se blago preokrenula, nadnela nad mene
I odvojila mi košulju od grudne kosti, i zaronila
jezikom do mog ogoljenog srca,
I pružila ruku dok mi nisi osetila bradu, i pružila
ruku dok mi nisu dotaknula stopala.

Brzo se uzdigao i raširio se ako mene spokoj i
saznanje koje prevazilazi sve dokaze na tom
svetu,
I ja znam da je ruka Gospoda obećanje moje
sopstvene ruke,
I znam da je duh Gospoda brat mog sopstvenog
duha,
I da su i svi ljudi, ikada rođeni, braća moja,
a žene sestre moje i ljubavnice,
I da greda spojnica stvaranja jeste ljubav,
I bezbrojni da su listovi žilavi i oni što po poljima
klonu;
I smeđi mravi u malim vrtinama pod njima,
I mahovinaste kraste po prečkama ograde, kamenje
nagomilano, zova, divizma i bobičavo grmlje.:heart:
 
Privinuo sam te na svoje grudi kao golubicu
što je devojčica i ne sluteći guši
Privinuo sam te sa svom tvojom lepotom
s tvojom lepotom bogatijom no što su bila
sva nalazišta zlata Kalifornije u doba
zlatne groznice
I ispunio sam svu želju tvojim osmehom
tvojim pogledima i tvojim treperenjem
I savladao sam šta više zavladao sam tvojim ponosom
Dok te držah tako privijenu i dok si ti podnosila nad
sobom moju moć i moje vladanje
I već sam poverovao kako te svu stekoh ali to
je bila sam obmana
I sad živim sličan Iksionu što je milovao avet
oblaka oblikovanu na sliku i priliku one
što je zovu Herom ili još bolje nevidljivom Junonom
Jer ko može da uhvati ko može da obumji oblak
ko može svoju ruku staviti na prikazu
I kako se duboko vara onaj što još uvek misli
da je svoje ruke ispunio nebeskim plavetnilom
Već sam poverovao kako ti oduzeh svu tvoju lepotu
a stekao sam samo tvoje telo
Ali tvoje telo - jao! nije večito
I zatim telo je tek za uživanje
no ono je bez ljubavi
I sad eto uzalud pokušavam
da dotaknem tvoju nevidljivu dušu
Jer ona beži i svuda mi izmiče
kao klupko guja
što se raspliće:heart:
 
U dubini moje duse je pesma koja nece u
rec da se odene.
To je pesma sto kao kamenje u mome srcu
prebiva
i odbija da se mastilom toci na hartiju,
ona mi osecanja obuhvata poput tananog
omotaca
i nece da se jezikom skrnavi.
Kako da je izdahnem kada se plasim da je
vazduh ne zaprlja?
Kome da je ispevam kad je navikla da zivi
u mojoj dusi kao u svome domu
te se plasim da se slusanjem ne povredi?
Ako mi u oci pogledate, videt cete senku
njene senke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osetit cete
njeno treperenje.
Svojim delima je iskazujem kao sto jezero
odrazava sjaj zvezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute
na vrelini sunca,
otkrivaju tajne ruzinog cveta.
U meni je pesma koju tisina objavljuje, a
buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji
ce je ispevati,
niti Davida koji ce je odsvirati.
To je pesma mirisnija od jasminovog cveta,
i nema seciva koje je moze raniti.
Bolje je cuvana od devojackih tajni,
i nema strune koja je moze prisvojiti.
Ko moze sjediniti huku mora i pesmu slavuja,
ko moze spojiti oluje sa decijim uzdasima?
Koje ljudsko bice
moze bozansku pesmu ispevati?:heart:
 
uzmi me za ruku
dozvoli mi da dodjem do tebe
da se probijem do tvog srca
da ga za ustavim da vene

tacno je da smo potpuno isti
ali kao da tu je blokada
cekacu dok se led ne otopi
ne treba zuriti sada
 
Poslednja izmena:
Ovo je čežnja: sred talasa biti
i nemati u vremenu svoj stan.
I to su želje: pritajene niti
koje za večnost vezuju naš dan.

I to je život. Dok ne dođe jedan
čas drevni, najsamotniji od svih,
drukčiji od svih ostalih, i čedan
presretne večnost uz osmejak tih.:heart:
 
Dodirne dušu skoro svaka stvar,
odasvud bruji spominjanja glas.
Poneki dan što prođe stran za nas
u budućnosti stigne tek k'o dar.

Ko meri naš doprinos? Da li ko
od prošlih, starih leta nas raspreda?
Šta od postanja saznasmo, sem to:
da sve se jedno u drugom ogleda?

Da se na nama ravnodušnost greke?
O, dome, travo, o, večernja seni,
dok se gledamo tako, obrgljeni,
najednom sve to kroz vac k nama veje.

Kroz sva se bića pruža prostor jedan:
suštinski svetski prostor. Kroz nas laste
proleću tiho. Ja, rašćenja žedan,
pogledah, i: u meni drvo raste.

Brinem, a dom ja na dnu moga srca.
Čuvam se, a u meni straža bdi.
Ka mojoj novoj ljubavi se svi
svet lepi, da tu počiva i grca.:heart:
 
Ostavljen na planinama srca


Ostavljen na planinama srca
Gle, u daljini sićušno, gle:
poslednje naselje reči, a još više,
ali i on majušan, poslednji
zaselak osećanja. Prepoznaješ li ga?
Ostavljen na planinama srca. Kamen
pod rukama. Jest, tu cveta ponešto;
iz neme litice cveta raspevan korov
koji ni o čem ne zna. Ali onaj ko zna?
Ah, onaj što poče da zna, pa sad ćuti,
ostavljen na planinama srca.
Jest, tu se kreće ponešto, nenačete svesti,
kreće poneka bezbedna životinja s planine,
ide, zastaje. I velika zaštićena ptica
kruži oko čistog protivljenja vrhova.
Ali ne zaštićen, ovde na planini srca.
 
Ostao sam u mraku kao da sam oslepeo
Jer te moje oči više ne pronalaze.
Nejasna užurbanost dana
Za mene je sad samo zavesa koja te skriva.
Gledam u nju nadajući da će se dići
Jer je iza nje ostao moj život,
Srž i suština zakonitost moga života
A ipak i moja smrt -.
 
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smešak ti je mio, ti si mlada,
reči moje ni nežne, ni grube.
Kolike si volela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su k'o sjena kraj tvog tela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na kolena sela,
sada sediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
al' ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita beše ljubav vruća-
i k'o što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi će mo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom klimnuti mi lako.
"Dobro veče" tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss" i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema-
ko izgori, taj ne može planut,
ko ljubljaše, taj ljubavi nema.
 
Cekam te i nadam ti se,
Pitam se u ovim trenucima dali vredno je,
Neuhvatljiva i slobodna si,
Poput iluzije i snova trebas mi,
U tami noci, ti doci ces mi,
Znam da ces mi se prepustiti,
Ali na to ces se sama odluciti,
I duse ce nam se opet spojiti,
I dalje cu se nebesima moliti,
Da ces me prepoznati osecam,
Zato cu na tebe i dalje cekati sam..................
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top