Zamisli zivot kao kratak blasak svetlosti
Koji sada traje
I koji se vise nece ponoviti.
Zamisli zivot kao jedan jedini
Zamah krilima ptice koja leti.
Ostali zamasi ne pripadaju tebi.
Zamisli kraj i tamu koju on nosi.
Ako bilo sta zamislis, onda to nije kraj.
Zamisli zivot kao kratak treptaj oka,
Kao podrhtavanja grane na vetru,
Kao sum mora,
Kao jedan jedini talas,
Kao nadiranje plime…
Da li ce svetlost vecite radosti Bozje
I na tebe pasti?
Da li ce ti pokloniti osecanja?
Zamisli zivot kao ranjenu pticu
Koja mora pasti u more.
Zamisli zivot kao kratak blesak svetlosti
Koji se vise nikada nece ponoviti.
Ako sve to uspes zamisliti,
Shvatices da nista nije tacno.
Ni pocetak, ni kraj,
Ni svetlost, ni mrak,
Ni prazno, ni puno,
Ni ljudi koje vidis,
Ni osecanja koja dozivljavas.
Jer i sve i nista i ti,
Sve je to projekcija
Jedne igre.
Bozanski ples prelepe Plesacice
Koji te zaslepljuje,
Pa nista ne vidis, osim nje
Daleko, daleko od prave srece.
Sasa Arandjelovic