Čekajući........

100002-bigthumbnail.jpg
 
Još se budim po navici sa rukom na tvojoj polovini kreveta,ponadam se toplini tvoga tijela pod mojim prstima ali samo mi se izgubi ruka ispod hladnih jastuka.Tada i svako novo jutro prva jutarnja kafa gorći.Tada i svaki novi dan proživim čekajući kada će proći.Nekada, svjesno, prebacim film na neke prošle dane,zanesem se mišlju o neprolaznosti naše ljubavi,pa dočekam kiše, kao što tebe nekad čekao sam,i pokisao završim još niže na ljestvici ljudskih utvara što gradom hode.Srećom , još uvijek, u sebi,sam sa sobom zborim.Srećom, još uvijek imam pokoji savjet sam sebi da udjelim i da se tom pametnom dijelu mene, pokajnički poklonim.Pa se ponekad i poslušam,oslušnem svoga srca topot.I svaki put obećam sebi da ću još jednom da pokušam da sam sebi ne budem gori.Gluha noć mi je nabolja,ona me najbolje zna i razumije.Sa njom se slažem najbolje njoj ne moram da se opravdavam za svoje poraze i zablude.Podjelimo butelju vina mrkla noć i ja,nekako mi lakša bude moja praznina kada se noć kraj mene uspava.Zorom, već po tradiciji,rasklanjam oblake sa prozora svojih i puštam sunce u dušu da mi kroći.Jutrom, poslije još jednog preskočenog sna skontam, da ipak imam, još kuda poći.

Mario Vranjes
 
Dakle, to znači čekati tebe na svakoj raskrsnici.
Mešati tvoje oči sa zelenim svetlom na semaforu ili tvoje zenice sa ugašenim farovima automobila.
Zaboravljati kišobran da bi se lakše plakalo na stanicama.
Gradovima davati tvoje ime, a nikad, nikad u njih ne odlaziti.
U pozorištima, dok drugi zevaju, aplaudirati besmislu. Premotavati tvoj izlazak na moj život. Pauza.
Po krovovima virtuozno prekrajati mesečinu. Pokrivati javu jastukom, da liči na san.


Milica V.
 

Back
Top