Književnost Čarls Bukovski

Nastavljamo...:bye:

wa101v.jpg


Jedva čekam da čujem utiske o Pričama o običnom ludilu....

Ovaj sa Metom sam gledao... Pa onako... Očekivao sam verovatno onu magiju i lakoću malih stvari koje sam video u Barskoj mušici...
 
Poslednja izmena:
sta je tacno ovo ?


"In 1970, author Charles Bukowski took his first journey by plane to the the state of Washington to do a reading at Bellevue Community College. Little-known at the time, this was only the fourth... In 1970, author Charles Bukowski took his first journey by plane to the the state of Washington to do a reading at Bellevue Community College. Little-known at the time, this was only the fourth reading he had ever done. BUKOWSKI AT BELLEVUE is a document of this pivotal moment in the controversial writer's career, videotaped in black-and-white by the school's students. Forgotten for 18 years, this fascinating discovery does much to illuminate a large portion of the career of Bukowski, whose reputation and following has grown exponentially since then. Featured poems include "Another Academy," "The Lesbian," "I Think of the Little Men," "My Father Was...," "The Night I Killed Tommy," and more"

E to je to...:D


Da nastavim sa dokumentima....


2a8ryw3.jpg
 
Odličan je Bukowski. Jasan, jednostavan i direktan.

Pročitao sam Bludni sin, Factotum, Žene, Holivud, zbirku priča Tako mrtvi vole, Pesme I i II, i jos ponešto...

Dopada mi se to što ipak postoje pisci poput C. Bukowskog. Oni koji najvredniju filozofiju pronalaze u jednostavnosti, goloj SUŠTINI, ne ustežući se da život sa margina stave na glavnu pozornicu i da pokažu kako književnost ne mora, na kraju svega, biti samo niz iritirajućih otisaka frazeologije, već da mogu na najprostiji način oslikati život.

Sjajan pisac.

P.S. Usudio bih se da kažem kako je ekvivalent književnosti Bukowskog u našoj literaturi Marko Vidojković. Sličan, a opet totalno različit. Ogoljenost i suština su dva elementa koja ih povezuju.
 
Hvala svim ovim ljudima što dolaze na ovo mesto i ostavljaju svog traga... :bye: Pozdrav za njih!

Za Vidojkovića... Pa ne znam da li je uopšte dobro praviti takvo poređenje... ?! Ne znam šta drugi misle?

A Kalifornikacija? Nisam znao da je osnova za seriju bila Bukov život... ili karakter... Nisam ga prepoznao u tom piscu iz serije... Suviše je elitistički... Suviše je egoističan... Nedovoljno agresivan i drugačije agresivan. I nedovoljno nežan na pravim mestima...i na pravi način...

Ja nastavljam sa svojim doprinosima....
a1jn8g.jpg
 
nije kalifornikacija bazirana na zivotu bukovskog, samo je inspirisana njime :)

a vidojkovic je super!...uzivo je drkadzija i glup je kad krene da filozofira i iznosi politicke teorije :D...ali knjige su mu sasvim ok..."ples sitnih demona" mi je najbolja knjiga od njega...ni nad jednom knjigom se nisam toliko smejao :D...
 
Poslednja izmena:
Mislim da se apsolutno Vidojković može porediti sa Bukom. Imao sam sinoć priliku da prisustvujem čitanju njegovih knjiga. Da ne poveruje čovek, koji je to genije... Bukvalno sam se, kao i svi drugi u hali, na svakih pet sekundi valjao od smeha... Nije to bilo puko čitanje, već čitav performans, savršena gluma, grimase, intonacija... plus neka njegova objašnjenja... briljantno... I nekako me tu najviše podsetio na Bukovskog, osetio sam prosto atmosferu Los Andjelesa tog vremena: poluosvetljena hala, odabrana publika željna vrhunske književne zabave, pisac i knjige. I rokaj.

Tako da, verujte mi, po brojnim parametrima se Vidojković BEZ USTEZANJA može nazvati srpskim Bukovskim. A i knjige su mu, realno, super.
 
Poslednja izmena:
Kad je stari dobri Buk u pitanju, neprevaziđena je BEASTS BOUNDING THROUGH TIME.

Jedna od boljih pesama o umetnosti i stvaralaštvu, o tome kako izvanredni završavaju svoje živote...neshvaćeni i tužni.

Van Gogh writing his brother for paints
Hemingway testing his shotgun
Celine going broke as a doctor of medicine
the impossibility of being human
Villon expelled from Paris for being a thief
Faulkner drunk in the gutters of his town
the impossibility of being human
Burroughs killing his wife with a gun
Mailer stabbing his
the impossibility of being human
Maupassant going mad in a rowboat
Dostoyevsky lined up against a wall to be shot
Crane off the back of a boat into the propeller
the impossibility
Sylvia with her head in the oven like a baked potato
Harry Crosby leaping into that Black Sun
Lorca murdered in the road by Spanish troops
the impossibility
Artaud sitting on a madhouse bench
Chatterton drinking rat poison
Shakespeare a plagiarist
Beethoven with a horn stuck into his head against deafness
the impossibility the impossibility
Nietzsche gone totally mad
the impossibility of being human
all too human
this breathing
in and out
out and in
these punks
these cowards
these champions
these mad dogs of glory
moving this little bit of light toward us
impossibly.


Od ovih imena se čovek naježi...
 
Kad je stari dobri Buk u pitanju, neprevaziđena je BEASTS BOUNDING THROUGH TIME.

Jedna od boljih pesama o umetnosti i stvaralaštvu, o tome kako izvanredni završavaju svoje živote...neshvaćeni i tužni.

Van Gogh writing his brother for paints
Hemingway testing his shotgun
Celine going broke as a doctor of medicine
the impossibility of being human
Villon expelled from Paris for being a thief
Faulkner drunk in the gutters of his town
the impossibility of being human
Burroughs killing his wife with a gun
Mailer stabbing his
the impossibility of being human
Maupassant going mad in a rowboat
Dostoyevsky lined up against a wall to be shot
Crane off the back of a boat into the propeller
the impossibility
Sylvia with her head in the oven like a baked potato
Harry Crosby leaping into that Black Sun
Lorca murdered in the road by Spanish troops
the impossibility
Artaud sitting on a madhouse bench
Chatterton drinking rat poison
Shakespeare a plagiarist
Beethoven with a horn stuck into his head against deafness
the impossibility the impossibility
Nietzsche gone totally mad
the impossibility of being human
all too human
this breathing
in and out
out and in
these punks
these cowards
these champions
these mad dogs of glory
moving this little bit of light toward us
impossibly.


Od ovih imena se čovek naježi...

UH!
Da, pakleno dobra stvar!
Možda i najbolja stvar od Bukovskog.
Možda i pomalo netipična tema za njega "metafizička"....
Tako jednostavna pesma...
Zapravo to je samo spisak...
Ubitačan spisak...
Koji niko pre njega nije na taj način sastavio...

Pročitaš sva ta imena...
Naježišm se.
Zamisliš se.........................
 
BUKOVSKI O USAMLJENOSTI

Nikada nisam bio usamljen. Bio sam po iznajmljenim sobama - želeo sam da se ubijem. Osećao sam se depresivno. Osećao sam se odvratno - iznad svega odvratno - ali nikada nisam pomislio da bi neka druga osoba mogla da uđe u sobu i izleči me od toga što me muči...ili možda više ljudi.
Ne.
Drugim rečima, usamljenost je nešto što me nikada nije brinulo jer sam uvek gajio neku čudnu naklonost ka samoći.
...
Znaš one tipične ljude "Ej, petak je veče, šta ćeš da radiš? Samo ćeš da sediš tu?"
Pa da.
Zato što nema ničeg napolju. To je glupost. Glupi ljudi se muvaju unaokolo s glupim ljudima. Pusti ih neka se međusobno zaglupljuju.
Nikada se nisam opterećivao time da mi se desi nešto kada izađem uveče.
Krio sam se u baroVima zato što nisam želeo da se krijem u fabrikama.
Izvinjavam se milionima, ali ja zaista nikada nisam bio usamljen.
Ja volim sebe.
 
Poslednja izmena:
TE STVARI


Te stvari kojih se toliko drzimo
nemaju nista sa nama,
a mi imamo s njima
iz dosade ili straha ili zbog novca
ili iz maloumnosti;
nas krug i nasa sveca
postaju sve manji
toliko mali da to ne mozemo podneti,
bljujemo Ideju
i gubimo Centar:
sve sam vosak bez fitilja,
i vidimo imena koja su nekada znacila
mudrost,
kao znake u napustenim gradovima
i samo su grobovi stvarni
 
BUKOVSKI O USAMLJENOSTI

Nikada nisam bio usamljen. Bio sam po iznajmljenim sobama - želeo sam da se ubijem. Osećao sam se depresivno. Osećao sam se odvratno - iznad svega odvratno - ali nikada nisam pomislio da bi neka druga osoba mogla da uđe u sobu i izleči me od toga što me muči...ili možda više ljudi.
Ne.
Drugim rečima, usamljenost je nešto što me nikada nije brinulo jer sam uvek gajio neku čudnu naklonost ka samoći.
...
Znaš one tipične ljude "Ej, petak je veče, šta ćeš da radiš? Samo ćeš da sediš tu?"
Pa da.
Zato što nema ničeg napolju. To je glupost. Glupi ljudi se muvaju unaokolo s glupim ljudima. Pusti ih neka se međusobno zaglupljuju.
Nikada se nisam opterećivao time da mi se desi nešto kada izađem uveče.
Krio sam se u barobima zato što nisam želeo da se krijem u fabrikama.
Izvinjavam se milionima, ali ja zaista nikada nisam bio usamljen.
Ja volim sebe.

Ovo je verovatno nešto najdublje što je neko mogao napisati.

Tako jednostavno, a tako... genijalno. Pa to samo najveći mogu.

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!
 

Back
Top