Imaju dve vrste odnosa, jedan gde se kao zna ko je žensko, a ko je muško i nekim ljudima to tako prija i drugi pun razumevanja koji se svodi više na ravnopravnost, razumevanje i neki drugarsko-partnerski odnos, a ne kao - ja sam muškarac i radim to, to i to, a ti si žena i radiš to, to i to.
Nije to samo oko računa, to je oko svega. Može muškarac na primer da plaća račun ili račune, a za ženu da se podrazumeva da pere sudove, veš, podove, prozore...
A mogu i da pristupe racionalno svakoj temi, od računa do kućnih poslova.
Što bi žena prala sudove, a ja pored pio pivo i gledao tekmu, ako mogu da joj pomognem i raspodelimo se? E, pa, isto tako i oko računa.
Jeste lepo i džentlmenski i treba, ajde, nek je i to da na prvom dejtu muškarac plaća, ali ne vidim razlog da se to nastavlja, osim kod ljudi koji vole tu strogu podelu. Naročito je glupo i nerazumno ako slično zarađuju ili žena više, sad on posle dejta nema za leba, a ona se najela, napila, uštekala kintu i posle dejta otišla da kupi nove cipele.
U suštini, gde su ljudi normalni, lako se dogovori sve i klizi lagano. Ili izabereš opciju da živiš po starinskim principima. Samo to ima gomilu mana posle i oduzima slobodu. Ali dobro, neko i voli da je rob. Svako bira svoje.