-GoRsKi-
Aktivan član
- Poruka
- 1.535
Smjena svjetskih imperija do kraja istorije pobune
„Ti si, care, vidio jedan ogroman kip. Taj kip, koji je bio velik i izuzetno sjajan, stajao je pred tobom i izgledao je zastrašujuće. Glava tog kipa bila je od čistog zlata, grudi i ruke od srebra, stomak i bedra od bakra, noge su mu bile od gvožđa, a stopala dijelom od gvožđa, a dijelom od gline. Dok si gledao, odvalio se jedan kamen, a da ga nisu dotakle ljudske ruke, i udario je kip u stopala od gvožđa i od gline i smrvio ih. Tada se najednom smrvilo gvožđe, glina, bakar, srebro i zlato, i sve je postalo kao pljeva na gumnu u ljeto, i vjetar je sve odnio bez traga. A kamen koji je udario u kip postao je velika gora i ispunio je cijelu zemlju.“ (Danilo 2:31-35)
Izraz „vidio“ spominje se dva puta i prirodno dijeli viziju iz carevog sna na dva dijela: prvi o kipu gigantskih proporcija, sastavljenom od četiri metala, čija se vrijednost postepeno smanjuje, počevši od zlatne glave do stopala od gvožđa i gline (2:31-33). Nakon toga slijedi drugi dio sna koji sadrži opis uništenja kipa, u koji udara kamen i satire ga. Kamen postaje velika planina koja ispunjava cijelu Zemlju (2:34,35).
Vizija iz sna sadrži pogled u budućnost kojom će teći istorija poslije Nebuhadnezara i njegovog carstva.
Drevna blisko-istočna kultura često je koristila kipove ljudskog oblika da bi predstavila zamišljenu budućnost svijeta tako da je cijela vizija bila bliska carevom poimanju.
Vavilonsko carstvo (605 – 539. prije n.e.)
„To je san, a njegovo značenje reći ćemo caru. Ti, care, car nad carevima, kome je Bog nebeski dao carstvo, moć, silu i dostojanstvo, i kome je u ruke predao zvijeri poljske i ptice nebeske gdje god žive sinovi ljudski, i koga je postavio za vladara nad svima njima, ti si ona glava od zlata.“ (Danilo 2:36-38)
Riječ glava na hebrejskom i aramejskom znači prvi ili početak. Stoga Nebuhadnezaru nije bilo teško zaključili da je njegovo carstvo glava ili prvo carstvo. Zlato je bilo najcjenjeniji metal u Vavilonu u širokoj upotrebi (vidi Jeremija 51:7). Titula „car nad carevima“ bila je zvanična titula korištena na dvoru Vavilona.
Medo-Persija (539 – 331. prije n.e.)
„Posle tebe podignuće se drugo carstvo, slabije od tvoga…“ (Danilo 2:39; vidi takođe 2:32).
To drugo carstvo je carstvo Medijanaca i Persijanaca. Uprkos većem geografskom prostranstvu kojim su vladali Medijanci i Persijanci, njihovo carstvo je po kulturi bilo manje vrijedno od vavilonskog. U stvari, Medijanci i Persijanci su usvojili vavilonsku civilizaciju koja je bila naprednija i složenija od njihove. (Vavilon nije bio razrušen i zadržana je društvena i državna struktura.) Srebro je zaista bilo glavna karakteristika sljedećeg carstva. Persijanci su koristili srebro u svom poreskom sistemu. Po Herodotu, satrapi[2] su morali plaćati danak u srebru. Standardna monetarna vrijednost za Persijance bilo je srebro.
Grčka (331-168. prije n. e.)
„…pa treće carstvo, od bakra, koje će vladati cijelom zemljom.“ (Danilo 2:39)
Bronzana bedra predstavljaju carstvo Grčke. Metal bronza bio je karakterističan za to carstvo. Prorok Ezekijel ukazuje na bronzu kao valutu koju su koristili Grci (Ezekijel 27:13). Grčka vojska bila je naročito poznata po upotrebi bronzanih štitova, kaciga, pa i oružja. Tekst takođe kaže da će „vladati cijelom Zemljom“. Grci su osvojili Fenikiju, Palestinu, Egipat. Granice Grčke su se protezale preko Persije do Indije. Grčka kultura je preuzeta od strane cijelog svijeta. Grčki jezik se proširio po cijelom civilizovanom svijetu, a grčka kultura značajno uticala na savremenu kulturu.
Rimska imperija (168. prije n. e. – 476. n. e.)
„A četvrto carstvo biće jako kao gvožđe. Jer kao što gvožđe sve mrvi i satire, tako će i ono, poput gvožđa koje razbija, smrviti i razbiti sva ta carstva.“ (Danilo 2:40)
Ono što je bronza bila za Grke, to je gvožđe bilo za Rimljane. Rimska vojska je zaista bila gvozdena armija: mačevi od gvožđa, štitovi od gvožđa, kacige od gvožđa i koplja od gvožđa!
Rimsko carstvo nije odlikovala samo vojna sila koja „satire i lomi“, već i snaga državnog aparata i administrativnog uređenja pomoću kojeg su kontrolisali geografski vrlo prostrane teritorije.
Podijeljeno carstvo – prirodni izdanci Rima
„A to što si vidio da su stopala i prsti dijelom od grnčarske gline, a dijelom od gvožđa, znači da će carstvo biti razdijeljeno, ali će imati nešto od čvrstoće gvožđa, jer si vidio gvožđe pomiješano s vlažnom glinom. To što su prsti na stopalima dijelom od gvožđa, a dijelom od gline, znači da će carstvo dijelom biti jako, a dijelom krhko. A to što si video gvožđe pomiješano s vlažnom glinom, znači da će se pomiješati s ljudskim potomstvom, ali neće se držati zajedno, jedno s drugim, kao što se ni gvožđe ne može pomiješati s glinom.“ (Danilo 2:41-43)
Proročko objašnjenje podijeljenog Rimskog carstva postaje zaista fascinantno za sve proučavaoce Biblije i istorije svijeta. Treba zapaziti da gvožđe nije nestalo već se miješa sa glinom, što znači da kasnija evropska carstva karakteriše prožimanje i smjene jačine i slabosti. Naslednici Rimske imperije činili su deset razjedinjenih carstava koja se nikad u kasnijoj istoriji nijesu opet sjedinila, uprkos naporima koji se vjekovima ulažu u obnovi „Svete Rimske imperije“. Ti napori uključuju bračne i krvne veze vladajuće elite (Dan. 2:43).
Glina u Bibliji označava oblikovanje. Istorijski gledano, to znači da će nakon raspada Rimske imperije, nova sila koja će stupiti na svjetsku scenu biti religijska sila, koja će imati i političke elemente naslijeđene od gvozdenog Rima. Ta religijsko-politička sila treba da postoji i danas, pošto nam proročki tekst govori da će ona postojati sve do kraja vremena. Kamen koji će udarili lik, upravo će udariti u njegova stopala od željeza i gline. To je vrijeme kraja. Sve to ukazuje da ova sila stvarno postoji i u naše vrijeme. Kasnije ćemo se baviti njenom identifikacijom.
Prema većini jevrejskih komentatora, ova neobična političko-religijska sila nije niko drugi nego hrišćanstvo. To je religija koju je usvojila Rimska imperija. To je religija koja je postala državna religija Rima.[3]
Mi danas živimo u svijetu koji pokušava da se ujedini u različitim sferama. Nikada u istoriji nije ulagano toliko napora za jedinstvom. To je jedna od tipičnih i najistaknutijih karakteristika moderne politike. Po prvi put, sile svijeta osjećaju potrebu zbližavanja i ujedinjenja.
Alijanse i savezi ohrabruju se u svim sferama:
a) Politički: NATO, UN i njene različite agencije
b) Ekonomski: EU i sl.
c) Religijski: Ekumenski pokret
d) Razne globalne organizacije za životnu okolinu, energiju, finansije, trgovinu, medicinu, pravni sistem, edukaciju, kulturu i ideologiju i dr.
Nova globalistička politika je prihvatila ideju o novom svjetskom poretku.
I, prema Danilovom proročanstvu, Bog će intervenisati upravo u vrijeme tih završnih globalnih poteza.
Velika Stijena potire svjetska carstva
„U danima tih careva Bog će nebeski podići carstvo koje nikada neće propasti. I to carstvo se neće ostaviti drugom narodu. Ono će smrviti i uništiti sva ona carstva, a samo će stajati dovijeka, jer si vidio da se kamen odvalio od gore, a da ga nisu dotakle ljudske ruke, i da je smrvio gvožđe, bakar, glinu, srebro i zlato.“ (Danilo 2:44,45)
U objašnjenju prvog dijela sna, koji se odnosi na svjetska carstva zaključno sa stopalima od gline i željeza, Danilo započinje izrazom „Bog nebeski“ (2:37). Drugi dio sna koji govori o kamenu takođe započinje akcijom „Boga nebeskog“ (2:44). U prvom dijelu, carstva su data palom čovjeku na upravu; u drugom dijelu sam Bog uspostavlja carstvo na Zemlji!
Kamen i stijena predstavljaju carstvo Božje, a metali predstavljaju ljudska carstva. Carstvo Stijene dolazi s Neba.
Stijena ili kamen udara u kip. Glagol udariti (2:34) izražava sukob između dva poretka koje predstavljaju kip i stijena. Carstvo koje Bog uspostavlja nije ogranak ili nastavak čovjekovog carstva. Sva ljudska carstva su smrvljena u paramparčad (2:35) i potpuno uništena (2:44). Ona iščezavaju ne ostavljajući ni traga za sobom (2:35). Novo carstvo, novi poredak nema nikakve veze s prethodnim carstvima. Čak je i glina uništena zajedno sa gvožđem (2:35,45). Zemaljska carstva su bila privremena, i sva su najzad propala. Posljednje carstvo će biti vječno carstvo, uspostavljeno bez ikakve pomoći palog čovjeka, što je saznanje od ključne važnosti zbog različitih vjerskih zabluda koje se poturaju svijetu.
„Ti si, care, vidio jedan ogroman kip. Taj kip, koji je bio velik i izuzetno sjajan, stajao je pred tobom i izgledao je zastrašujuće. Glava tog kipa bila je od čistog zlata, grudi i ruke od srebra, stomak i bedra od bakra, noge su mu bile od gvožđa, a stopala dijelom od gvožđa, a dijelom od gline. Dok si gledao, odvalio se jedan kamen, a da ga nisu dotakle ljudske ruke, i udario je kip u stopala od gvožđa i od gline i smrvio ih. Tada se najednom smrvilo gvožđe, glina, bakar, srebro i zlato, i sve je postalo kao pljeva na gumnu u ljeto, i vjetar je sve odnio bez traga. A kamen koji je udario u kip postao je velika gora i ispunio je cijelu zemlju.“ (Danilo 2:31-35)
Izraz „vidio“ spominje se dva puta i prirodno dijeli viziju iz carevog sna na dva dijela: prvi o kipu gigantskih proporcija, sastavljenom od četiri metala, čija se vrijednost postepeno smanjuje, počevši od zlatne glave do stopala od gvožđa i gline (2:31-33). Nakon toga slijedi drugi dio sna koji sadrži opis uništenja kipa, u koji udara kamen i satire ga. Kamen postaje velika planina koja ispunjava cijelu Zemlju (2:34,35).
Vizija iz sna sadrži pogled u budućnost kojom će teći istorija poslije Nebuhadnezara i njegovog carstva.
Drevna blisko-istočna kultura često je koristila kipove ljudskog oblika da bi predstavila zamišljenu budućnost svijeta tako da je cijela vizija bila bliska carevom poimanju.
Vavilonsko carstvo (605 – 539. prije n.e.)
„To je san, a njegovo značenje reći ćemo caru. Ti, care, car nad carevima, kome je Bog nebeski dao carstvo, moć, silu i dostojanstvo, i kome je u ruke predao zvijeri poljske i ptice nebeske gdje god žive sinovi ljudski, i koga je postavio za vladara nad svima njima, ti si ona glava od zlata.“ (Danilo 2:36-38)
Riječ glava na hebrejskom i aramejskom znači prvi ili početak. Stoga Nebuhadnezaru nije bilo teško zaključili da je njegovo carstvo glava ili prvo carstvo. Zlato je bilo najcjenjeniji metal u Vavilonu u širokoj upotrebi (vidi Jeremija 51:7). Titula „car nad carevima“ bila je zvanična titula korištena na dvoru Vavilona.
Medo-Persija (539 – 331. prije n.e.)
„Posle tebe podignuće se drugo carstvo, slabije od tvoga…“ (Danilo 2:39; vidi takođe 2:32).
To drugo carstvo je carstvo Medijanaca i Persijanaca. Uprkos većem geografskom prostranstvu kojim su vladali Medijanci i Persijanci, njihovo carstvo je po kulturi bilo manje vrijedno od vavilonskog. U stvari, Medijanci i Persijanci su usvojili vavilonsku civilizaciju koja je bila naprednija i složenija od njihove. (Vavilon nije bio razrušen i zadržana je društvena i državna struktura.) Srebro je zaista bilo glavna karakteristika sljedećeg carstva. Persijanci su koristili srebro u svom poreskom sistemu. Po Herodotu, satrapi[2] su morali plaćati danak u srebru. Standardna monetarna vrijednost za Persijance bilo je srebro.
Grčka (331-168. prije n. e.)
„…pa treće carstvo, od bakra, koje će vladati cijelom zemljom.“ (Danilo 2:39)
Bronzana bedra predstavljaju carstvo Grčke. Metal bronza bio je karakterističan za to carstvo. Prorok Ezekijel ukazuje na bronzu kao valutu koju su koristili Grci (Ezekijel 27:13). Grčka vojska bila je naročito poznata po upotrebi bronzanih štitova, kaciga, pa i oružja. Tekst takođe kaže da će „vladati cijelom Zemljom“. Grci su osvojili Fenikiju, Palestinu, Egipat. Granice Grčke su se protezale preko Persije do Indije. Grčka kultura je preuzeta od strane cijelog svijeta. Grčki jezik se proširio po cijelom civilizovanom svijetu, a grčka kultura značajno uticala na savremenu kulturu.
Rimska imperija (168. prije n. e. – 476. n. e.)
„A četvrto carstvo biće jako kao gvožđe. Jer kao što gvožđe sve mrvi i satire, tako će i ono, poput gvožđa koje razbija, smrviti i razbiti sva ta carstva.“ (Danilo 2:40)
Ono što je bronza bila za Grke, to je gvožđe bilo za Rimljane. Rimska vojska je zaista bila gvozdena armija: mačevi od gvožđa, štitovi od gvožđa, kacige od gvožđa i koplja od gvožđa!
Rimsko carstvo nije odlikovala samo vojna sila koja „satire i lomi“, već i snaga državnog aparata i administrativnog uređenja pomoću kojeg su kontrolisali geografski vrlo prostrane teritorije.
Podijeljeno carstvo – prirodni izdanci Rima
„A to što si vidio da su stopala i prsti dijelom od grnčarske gline, a dijelom od gvožđa, znači da će carstvo biti razdijeljeno, ali će imati nešto od čvrstoće gvožđa, jer si vidio gvožđe pomiješano s vlažnom glinom. To što su prsti na stopalima dijelom od gvožđa, a dijelom od gline, znači da će carstvo dijelom biti jako, a dijelom krhko. A to što si video gvožđe pomiješano s vlažnom glinom, znači da će se pomiješati s ljudskim potomstvom, ali neće se držati zajedno, jedno s drugim, kao što se ni gvožđe ne može pomiješati s glinom.“ (Danilo 2:41-43)
Proročko objašnjenje podijeljenog Rimskog carstva postaje zaista fascinantno za sve proučavaoce Biblije i istorije svijeta. Treba zapaziti da gvožđe nije nestalo već se miješa sa glinom, što znači da kasnija evropska carstva karakteriše prožimanje i smjene jačine i slabosti. Naslednici Rimske imperije činili su deset razjedinjenih carstava koja se nikad u kasnijoj istoriji nijesu opet sjedinila, uprkos naporima koji se vjekovima ulažu u obnovi „Svete Rimske imperije“. Ti napori uključuju bračne i krvne veze vladajuće elite (Dan. 2:43).
Glina u Bibliji označava oblikovanje. Istorijski gledano, to znači da će nakon raspada Rimske imperije, nova sila koja će stupiti na svjetsku scenu biti religijska sila, koja će imati i političke elemente naslijeđene od gvozdenog Rima. Ta religijsko-politička sila treba da postoji i danas, pošto nam proročki tekst govori da će ona postojati sve do kraja vremena. Kamen koji će udarili lik, upravo će udariti u njegova stopala od željeza i gline. To je vrijeme kraja. Sve to ukazuje da ova sila stvarno postoji i u naše vrijeme. Kasnije ćemo se baviti njenom identifikacijom.
Prema većini jevrejskih komentatora, ova neobična političko-religijska sila nije niko drugi nego hrišćanstvo. To je religija koju je usvojila Rimska imperija. To je religija koja je postala državna religija Rima.[3]
Mi danas živimo u svijetu koji pokušava da se ujedini u različitim sferama. Nikada u istoriji nije ulagano toliko napora za jedinstvom. To je jedna od tipičnih i najistaknutijih karakteristika moderne politike. Po prvi put, sile svijeta osjećaju potrebu zbližavanja i ujedinjenja.
Alijanse i savezi ohrabruju se u svim sferama:
a) Politički: NATO, UN i njene različite agencije
b) Ekonomski: EU i sl.
c) Religijski: Ekumenski pokret
d) Razne globalne organizacije za životnu okolinu, energiju, finansije, trgovinu, medicinu, pravni sistem, edukaciju, kulturu i ideologiju i dr.
Nova globalistička politika je prihvatila ideju o novom svjetskom poretku.
I, prema Danilovom proročanstvu, Bog će intervenisati upravo u vrijeme tih završnih globalnih poteza.
Velika Stijena potire svjetska carstva
„U danima tih careva Bog će nebeski podići carstvo koje nikada neće propasti. I to carstvo se neće ostaviti drugom narodu. Ono će smrviti i uništiti sva ona carstva, a samo će stajati dovijeka, jer si vidio da se kamen odvalio od gore, a da ga nisu dotakle ljudske ruke, i da je smrvio gvožđe, bakar, glinu, srebro i zlato.“ (Danilo 2:44,45)
U objašnjenju prvog dijela sna, koji se odnosi na svjetska carstva zaključno sa stopalima od gline i željeza, Danilo započinje izrazom „Bog nebeski“ (2:37). Drugi dio sna koji govori o kamenu takođe započinje akcijom „Boga nebeskog“ (2:44). U prvom dijelu, carstva su data palom čovjeku na upravu; u drugom dijelu sam Bog uspostavlja carstvo na Zemlji!
Kamen i stijena predstavljaju carstvo Božje, a metali predstavljaju ljudska carstva. Carstvo Stijene dolazi s Neba.
Stijena ili kamen udara u kip. Glagol udariti (2:34) izražava sukob između dva poretka koje predstavljaju kip i stijena. Carstvo koje Bog uspostavlja nije ogranak ili nastavak čovjekovog carstva. Sva ljudska carstva su smrvljena u paramparčad (2:35) i potpuno uništena (2:44). Ona iščezavaju ne ostavljajući ni traga za sobom (2:35). Novo carstvo, novi poredak nema nikakve veze s prethodnim carstvima. Čak je i glina uništena zajedno sa gvožđem (2:35,45). Zemaljska carstva su bila privremena, i sva su najzad propala. Posljednje carstvo će biti vječno carstvo, uspostavljeno bez ikakve pomoći palog čovjeka, što je saznanje od ključne važnosti zbog različitih vjerskih zabluda koje se poturaju svijetu.
