-
- Popularno:
- On/a mi je hot
- Stari forumaši
- Kakav je ovo parazit koji nas grize u...
- Угасио сам ТВ !
- Od fotografije sa Plenkovićem do...
- Жене су те које бирају или...?
- Кинеске државне нафтне компаније...
- Putin "diže" 2 miliona rezervista
- Gore beli šatori ispred Skupštine...
- 300 Vučićevih obraćanja za 200 dana:...
Kafić Calimero caffe 2 (daire, SJ, i sve ono 🖖🥰😋)
- Začetnik teme Edmund
- Datum pokretanja
sutra je novi dan, može sve da bude drugačije sutra
- Poruka
- 55.706
A to
Jao ja reko oćeš se baciš
Eeee ma idi stepenicama uvijek
I ja sam pomislila...
- Poruka
- 55.706
Van_Helsing
Buduća legenda
- Poruka
- 25.045
- Poruka
- 55.706
Eto, cim ja dodjem svi nestanu...
- Poruka
- 53.310
Ево мене, добровечее
- Poruka
- 53.310
Van_Helsing
Buduća legenda
- Poruka
- 25.045
Има она о дивљим и питомим!
- Poruka
- 53.310
Направићу вајбер групу Ла Наиба 
- Poruka
- 53.310
Е вала је овде обрнутоИма она о дивљим и питомим!
- Poruka
- 55.706
Guten AbendЕво мене, добровечее
- Poruka
- 55.706
totsi
Domaćin
- Poruka
- 3.372
totsi
Domaćin
- Poruka
- 3.372
večernja prozivka
Van_Helsing
Buduća legenda
- Poruka
- 25.045
- Poruka
- 53.310
Нема питомије од @Waterfall овде
- Poruka
- 55.706
O, Haто....hvalaНема питомије од @Waterfall овде
- Poruka
- 53.310
Па истина је, нема на чему да захваљујеш.O, Haто....hvala
- Poruka
- 55.706
KAKO U JAPANU LIJEČE "DEPRESIJU".
(istiniti slučaj, nije moje iskustvo)
“…To se moglo dogoditi svakome. "Netko" je pao u "depresiju" zbog osobnih problema.
Udebljao se, hodao u pidžami i nije se pralo 2-3 dana.
Nije ni zube oprao. I nije htio živjeti.
To sam bio ja.
Onda me moj prijatelj Japanac odveo na kliniku.
U Japanu.
Rekao je da tamo rade lijep tretman nakon kojeg se osjećaš kao preporođen.
Došao je po mene, a ja sam za njim takav kakav sam bio, u pidžami i papučama.
No Japanci se na to ne obaziru, nemaju naviku gledati ljude na ulici ili u javnom prijevozu, svatko se posveti svojim mislima.
Stigli smo i ispunili formulare…
Ulazim u sobu i vidim lijes, u sredini.
Liječnik me je nekoliko upitao, dali su mi lijepu "mrtvačku" haljinu i rekli da sjednem u lijes.
“Pokušavate razumjeti kako se mrtvi osjećaju. Kada želite izaći, pritisnite ovo dugme i pustit ćemo vas van."
Sjeo sam…
Unutra je čudan miris.
Ima satenski obrub, svijetle boje, perle na vrhu rubova.
Tužna glazba. I sobno svjetlo koje se probija kroz pukotine.
Dakle, stojim unutra i proučavam kovčeg...
Odjednom sam se osjećao kao da me podižu i odvode.
Uvode me u auto.
Počinjem biti nervozan, pritisnem tipku. Gumb se skida!
Vičem, zovem ih, bunim se. Ali, kvragu, hoće li biti ludi?!
Nitko mi ne odgovara…
Na putu smo nekih 10 minuta. Gušim se. I čujem glasove: "preuzmi."
Spuštaju me na konopcima, u grob.
Zemlja pada na poklopac. Glasovi zamru.
Počnem vrištati iz sveg glasa i psovati na ruskom. Koji vrag!!!
Milijuni su mi misli u glavi.
Mora da sam upao u kult, ubijaju me. Mrze strance.
I, vjerojatno, japanski prijatelj se slaže s njima. ubit ću ga.
Sahranjuju me. Vrištim kao svinja i lupam nogama i sve se više gušim.
Plačem, lice mi je puno suza i sluzi iz nosa. Idem ispod.
Ali ne mogu ni osušiti lice, nema mjesta, ruke su uz tijelo.
“Bože, ne želim umrijeti...!”
Zemlja je hladna. Jecam već dvadesetak minuta. Stanje mi je grozno.
Pao mi je na pamet pisac Gogolj, izgleda da je bio živ zakopan i osjetio je ono što ja osjećam.
Pred očima mi bljesnu sjećanja.
Kako mi se kći rodila, kako sam je držao u naručju. Njeni prvi koraci, njena pletenica.
O Bože, potpuno sam zaboravio na nju, zbog moje IMAGINARNE depresije.
Sjetiio sam se da sam zaboravio nazvati mamu.
I evo, umirem u lijesu, a Japanci koje sam toliko volio ubijaju me.
I odjednom se poklopac otvori.
Uvijek sam u istoj sobi.
Lijes mi je pokazao iluziju smrti.
Bila je to računalna simulacija.
Počnem jecati i tako desetak minuta.
Dugo mi je trebalo da se smirim.
opsovao sam. Moj prijatelj se nasmijao…
Dali su mi snimku moje “smrti”, sve je snimljeno.
Nakon ovog tretmana izgubio sam nekoliko kilograma.
Volim život, više ne razmišljam o tome da želim umrijeti.
Želim živjeti, sada, ovdje.
(istiniti slučaj, nije moje iskustvo)
“…To se moglo dogoditi svakome. "Netko" je pao u "depresiju" zbog osobnih problema.
Udebljao se, hodao u pidžami i nije se pralo 2-3 dana.
Nije ni zube oprao. I nije htio živjeti.
To sam bio ja.
Onda me moj prijatelj Japanac odveo na kliniku.
U Japanu.
Rekao je da tamo rade lijep tretman nakon kojeg se osjećaš kao preporođen.
Došao je po mene, a ja sam za njim takav kakav sam bio, u pidžami i papučama.
No Japanci se na to ne obaziru, nemaju naviku gledati ljude na ulici ili u javnom prijevozu, svatko se posveti svojim mislima.
Stigli smo i ispunili formulare…
Ulazim u sobu i vidim lijes, u sredini.
Liječnik me je nekoliko upitao, dali su mi lijepu "mrtvačku" haljinu i rekli da sjednem u lijes.
“Pokušavate razumjeti kako se mrtvi osjećaju. Kada želite izaći, pritisnite ovo dugme i pustit ćemo vas van."
Sjeo sam…
Unutra je čudan miris.
Ima satenski obrub, svijetle boje, perle na vrhu rubova.
Tužna glazba. I sobno svjetlo koje se probija kroz pukotine.
Dakle, stojim unutra i proučavam kovčeg...
Odjednom sam se osjećao kao da me podižu i odvode.
Uvode me u auto.
Počinjem biti nervozan, pritisnem tipku. Gumb se skida!
Vičem, zovem ih, bunim se. Ali, kvragu, hoće li biti ludi?!
Nitko mi ne odgovara…
Na putu smo nekih 10 minuta. Gušim se. I čujem glasove: "preuzmi."
Spuštaju me na konopcima, u grob.
Zemlja pada na poklopac. Glasovi zamru.
Počnem vrištati iz sveg glasa i psovati na ruskom. Koji vrag!!!
Milijuni su mi misli u glavi.
Mora da sam upao u kult, ubijaju me. Mrze strance.
I, vjerojatno, japanski prijatelj se slaže s njima. ubit ću ga.
Sahranjuju me. Vrištim kao svinja i lupam nogama i sve se više gušim.
Plačem, lice mi je puno suza i sluzi iz nosa. Idem ispod.
Ali ne mogu ni osušiti lice, nema mjesta, ruke su uz tijelo.
“Bože, ne želim umrijeti...!”
Zemlja je hladna. Jecam već dvadesetak minuta. Stanje mi je grozno.
Pao mi je na pamet pisac Gogolj, izgleda da je bio živ zakopan i osjetio je ono što ja osjećam.
Pred očima mi bljesnu sjećanja.
Kako mi se kći rodila, kako sam je držao u naručju. Njeni prvi koraci, njena pletenica.
O Bože, potpuno sam zaboravio na nju, zbog moje IMAGINARNE depresije.
Sjetiio sam se da sam zaboravio nazvati mamu.
I evo, umirem u lijesu, a Japanci koje sam toliko volio ubijaju me.
I odjednom se poklopac otvori.
Uvijek sam u istoj sobi.
Lijes mi je pokazao iluziju smrti.
Bila je to računalna simulacija.
Počnem jecati i tako desetak minuta.
Dugo mi je trebalo da se smirim.
opsovao sam. Moj prijatelj se nasmijao…
Dali su mi snimku moje “smrti”, sve je snimljeno.
Nakon ovog tretmana izgubio sam nekoliko kilograma.
Volim život, više ne razmišljam o tome da želim umrijeti.
Želim živjeti, sada, ovdje.
- Poruka
- 55.706
Sta mi sve izlazi na FB
totsi
Domaćin
- Poruka
- 3.372
de ti je nata?O, Haто....hvala
- Poruka
- 53.310
Заправо је врло добра сценаSta mi sve izlazi na FB
- Poruka
- 55.706
Pa njena drugarica msm...
- Poruka
- 55.706
Joooj, grozno je... Od same pomisli me hvata jeza...
Kud meni bas to da ''iskoci''...
Pre neki dan FB profil od Vendi
Slične teme
- Zatvorena
