tgdanijela
Poznat
- Poruka
- 7.092
Ili bolje reći budućnost naše planete i kontinenata se kreće prema nastanku jednog kotinenta od svih postojećih - superkontinenta. Tokom stvaranja ovog kontinenta ljudska vrsta će izumreti. Pomjeranje tektonskih ploča će izazvati potrese, vulkanske erupcije, formiranje novih planinskih masiva, nestajanje postojećih mora i nastanak jednog jedinog (može se shvatiti i kao širenje Atlanskog okeana). A i na samom superkontinentu (fuziji današnjih) život će biti nemoguć za čovjeka jer će veći dio kontinenta biti pokriven pustinjom jer veliki planinski masivi oboda kontinenta neće pružati mogućnost prolaska vlažnih vazdušnih masa u unutrašnjost kontinenta..
Priroda će pobjediti - čovjeka više neće biti, a pitanje je da li će ikakav fosil postojanja čitavog čovječanstva ostati...
"Čovjek misli nekoliko stotina, najviše hiljada godina unapred, ali ne i miliona."
Za 250 miliona godina sve ovo će se odigrati, smatraju naučnici.
S obzirom na ove činjenice i mogućnosti koje bi čovjek mogao preduzeti da njegova vrsta opstane (svemir je pun opcija; možda i jedino rješenje i izlaz za opstanak homo sapiens vrste) ljudi se uopšte ne okreću i ne usmjeravaju svoje postojanje ka onom važnom - svom opstanku. Okrenuti su ratovima, sticanju i gomilanju ekonomske i političke prolazne moći, krađi i što raskalašenijem i 'udobnijem' životu za sebe, a za drugoga siromaštvo i glad (njihov problem).
Ako bi posmatrali čitavo čovječanstvo kao jednog čovjeka, a više stotina miliona godina kao životni vijek tog čovjeka, shvatili bi da čovjek uopšte ne brine o svom životu, opstanku, da živi površno i da će živjeti kratko..odnosno da će upropastiti ovaj život koji mu je priroda dala.
Trebamo li zaključiti - sve će se to dogoditi nakon naše smrti i šta nas briga (kao što radimo) ili bi ljudi trebali na vrijeme iz korjena promjeniti stil, put svog života?
Da li je moguće da se čovječanstvo zajedničkim snagama okrene pronalaženju načina opstanka sopstvene vrste?
Priroda će pobjediti - čovjeka više neće biti, a pitanje je da li će ikakav fosil postojanja čitavog čovječanstva ostati...
"Čovjek misli nekoliko stotina, najviše hiljada godina unapred, ali ne i miliona."
Za 250 miliona godina sve ovo će se odigrati, smatraju naučnici.
S obzirom na ove činjenice i mogućnosti koje bi čovjek mogao preduzeti da njegova vrsta opstane (svemir je pun opcija; možda i jedino rješenje i izlaz za opstanak homo sapiens vrste) ljudi se uopšte ne okreću i ne usmjeravaju svoje postojanje ka onom važnom - svom opstanku. Okrenuti su ratovima, sticanju i gomilanju ekonomske i političke prolazne moći, krađi i što raskalašenijem i 'udobnijem' životu za sebe, a za drugoga siromaštvo i glad (njihov problem).
Ako bi posmatrali čitavo čovječanstvo kao jednog čovjeka, a više stotina miliona godina kao životni vijek tog čovjeka, shvatili bi da čovjek uopšte ne brine o svom životu, opstanku, da živi površno i da će živjeti kratko..odnosno da će upropastiti ovaj život koji mu je priroda dala.
Trebamo li zaključiti - sve će se to dogoditi nakon naše smrti i šta nas briga (kao što radimo) ili bi ljudi trebali na vrijeme iz korjena promjeniti stil, put svog života?
Da li je moguće da se čovječanstvo zajedničkim snagama okrene pronalaženju načina opstanka sopstvene vrste?