Možeš ti sebe da doživljavaš ko munju nebesku,nije problem al problem postaje ako se istripueš da si ti stvarno munja nebeska a ne čovek kao što jesi,ma koliko centrirao svoju volju u gromu i upravljao njime svojom pažnjom.To su sve tvoji lični doživljaji a ne neka apsolutna istina.
Ti si očigledno limitiran svojim poistovjećenjem i nije čudo da te ono što si pročitao uopšte nije dotaklo.
Ja-čovjek nikad sebe ne doživljavam ničim drugim do čovjekom koji jesam.
Da li ti je sad malo jasnije?
Čovjek je projekcija, doživljaj bića koje jesam, iskustvo, te kada za sebe kažeš 'ja sam čovjek' ni ne
shvataš da si se u potpunosti poistovijetio sa tim iskustvom. Odatle si slijep za bilo kakvu drugu mogućnost.
To demonstriraš svakom riječju koju ovdje kao 'čovjek' ispisuješ. A ja ipak ispisah još jedan paragraf, još
jedno objašnjenje, iako znam da te ni to neće dotaći.
Odakle ti samo ideja da ti uopšte možeš suditi bilo šta o apsolutnoj istini za koju ne znaš niti da postoji?
Možeš ti sebe da doživljavaš ko munju nebesku,nije problem al problem postaje ako se istripueš da si ti stvarno munja nebeska a ne čovek kao što jesi,ma koliko centrirao svoju volju u gromu i upravljao njime svojom pažnjom.To su sve tvoji lični doživljaji a ne neka apsolutna istina.
Eto kolika je širina tvoje svjesnosti i snaga inteligencije kojom se dičiš.
Uopšte ne shvataš da ja nikada i nigdje ne govorim o sebi-čovjeku koji se centria u nečemu.
Svo vrijeme pišem o biću koje jesmo, o apsolutu, o postojanju koje je nestvorivo, nepromjenjivo,
o onome što u nama misli, što osjeća, što svjedoči svemu stvorenom... o tome nečemu govorim,
a ti se onda vratiš s komentarom kojim se ismijavaš meni-čovjeku, jer misliš da ja-čovjek govorim
o sebi kao Bogu, o sebi kao onom koji ima moć da upravlja voljom i pažnjom... zaista, koliko treba
da si slijep???
