Будизам...

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
да ли будисти верују у реинкарнацију?

Zavisi šta podrazumevaš pod reinkarnacijom. U hinduizmu taj termin znači da naša duša prelazi iz jednog u drugo telo, od najnižih bića, pa sve nagore, dok se na krjau ne utopi u Braman, krajnju suštinu svih pojavnih stvari. I to je i cilj svakog hinduiste.

Pošto budizam poriče da postoji duša, to je i reinkarnacija u tom smislu strana budizmu. ALi sa druge strane Buda govori o bezbrojnim životima kroz koja bića prolaze. No jedan život sa drugim ne povezuje ista duša koja je nastanila drugo telo, već samo tok mentalne energije ili karma jednog bića koja je posle smrti podstakla nastanak onog narednog. Jedino u tome postoji njihova veza. Ta dva bića su deo istog procesa, iako ništa esencijalno ne prelazi iz jednog u drugo biće. Najlakše je ovo shvatiti ako pomenem poređenje sa svećom. Uzmeš jednu upaljenu sveću i prineseš je drugoj. Posle nekoliko trenutaka i ona se upali. Da li se to onaj prvi plamen "podelio" pa je jedan deo prešao na drugu sveću? Ne, samo je proces sagorevanja, njegova toplota, podstakla isti takav proces i na drugoj sveći.

Ovo učenje se u budizmu naziva anatta, ili učenje o nepostojanju trajnog, nepromenljivog sopstva, duše, ega ili kako ga već nazoveš. Buda je oduvek tvrdio da su sve stvari u svetu u kojem živimo, a nazivao ga je samsara, promenljive, ne postoji nijedna koja je večna. To je učenje nazvano "anićća". I upravo zbog našeg vezivanja za te prolazne stvari patimo, što je učenje o "dukkha". Ova tri učenja: anićća (prolaznost), dukkha (patnja) i anatta (nesuštastvenost) su temelj Budinog učenja.

:D.
 
Zavisi šta podrazumevaš pod reinkarnacijom. U hinduizmu taj termin znači da naša duša prelazi iz jednog u drugo telo, od najnižih bića, pa sve nagore, dok se na krjau ne utopi u Braman, krajnju suštinu svih pojavnih stvari. I to je i cilj svakog hinduiste.

Pošto budizam poriče da postoji duša, to je i reinkarnacija u tom smislu strana budizmu. ALi sa druge strane Buda govori o bezbrojnim životima kroz koja bića prolaze. No jedan život sa drugim ne povezuje ista duša koja je nastanila drugo telo, već samo tok mentalne energije ili karma jednog bića koja je posle smrti podstakla nastanak onog narednog.

Dakle budizam smatra da tok mentalne energije podstice nastanak drugog bica?

Jedino u tome postoji njihova veza. Ta dva bića su deo istog procesa, iako ništa esencijalno ne prelazi iz jednog u drugo biće. Najlakše je ovo shvatiti ako pomenem poređenje sa svećom. Uzmeš jednu upaljenu sveću i prineseš je drugoj. Posle nekoliko trenutaka i ona se upali. Da li se to onaj prvi plamen "podelio" pa je jedan deo prešao na drugu sveću? Ne, samo je proces sagorevanja, njegova toplota, podstakla isti takav proces i na drugoj sveći.

A sta je ta toplota? Je li ona pomenuta mentalna energija?
Ma ustvari pokusavam da isceprkam da li konceptualno ipak nekako postoji dusa u budizmu.
 
Poslednja izmena:
Ta toplota, i bilo koja druga, je brzina kretanja čestica određene supstance.
Nema tu neke filozofije, čista fizika. Čestice koje su vrlo brze se sudaraju sa ovima koje nisu i ubrzavaju ih do usijanja.
Kinetička energija, nothing else.
Što znači da je vatra u stvari ___________.

Analogija je lepa.
 
Dakle budizam smatra da tok mentalne energije podstice nastanak drugog bica?
Ironija je da upravo naša žudnja za novim životom stvara novi život posle smrti. A mi premremo od straha kad pomislimo da je smrt kraj. I nema više.


A sta je ta toplota? Je li ona pomenuta mentalna energija?
Ma ustvari pokusavam da isceprkam da li konceptualno ipak nekako postoji dusa u budizmu.
Buda kaže da ne postoji. Ja još nisam stigao dotle da mogu da katogirčki tvrdim. Ali podozrevam da u toj njegovoj tvrdnji ima barem zrno istine :D


I kad sam već u radnji:

Karma nije unapred fiksirana sudbina

Karma se cesto pogresno tumaci kao unapred fiksirana sudbina. Rec je
pre o akumulaciji sklonosti koje nas mogu prikovati uz odredjen
obrazac ponasanja, a takvo ponasanje opet rezultira daljim gomilanjem
istih takvih sklonosti... Ali nije nuzno da budemo zarobljenici stare
karme... Evo kako sabranost nase paznje moze da promeni karmu. Kada
sedite, ne dopustate svojim impulsima da se pretvore u postupke. Za
sada, barem, samo ih posmatrate. Posmatrajuci ih, ubrzo uvidjate da
svi impulsi u umu nastaju i prestaju. Da imaju sopstveni zivot, da
nisu vi, vec samo proces misljenja, tako da ne morate njima biti
kontrolisani. Ne podsticuci ih, niti potiskujuci, pocinjete da
direktno razumevate kako su to samo misli. Ovaj proces lagano,
vremenom sve destruktivne impulse spaljuje vatrom koncentracije,
uravnotezenosti i ne-delovanja. U isto vreme, kreativni uvidi i
kreativni impulsi vise nisu toliko potisnuti onim mnogo burnijima,
destruktivnijima. Cim se pojave, bivaju negovani, posvecujete im paznju.

Jon Kabat-Zinn: Wherever You Go, There You Are

kabat.jpg
 
Zavisi šta podrazumevaš pod reinkarnacijom. U hinduizmu taj termin znači da naša duša prelazi iz jednog u drugo telo, od najnižih bića, pa sve nagore, dok se na krjau ne utopi u Braman, krajnju suštinu svih pojavnih stvari. I to je i cilj svakog hinduiste.

Pošto budizam poriče da postoji duša, to je i reinkarnacija u tom smislu strana budizmu. ALi sa druge strane Buda govori o bezbrojnim životima kroz koja bića prolaze. No jedan život sa drugim ne povezuje ista duša koja je nastanila drugo telo, već samo tok mentalne energije ili karma jednog bića koja je posle smrti podstakla nastanak onog narednog. Jedino u tome postoji njihova veza. Ta dva bića su deo istog procesa, iako ništa esencijalno ne prelazi iz jednog u drugo biće. Najlakše je ovo shvatiti ako pomenem poređenje sa svećom. Uzmeš jednu upaljenu sveću i prineseš je drugoj. Posle nekoliko trenutaka i ona se upali. Da li se to onaj prvi plamen "podelio" pa je jedan deo prešao na drugu sveću? Ne, samo je proces sagorevanja, njegova toplota, podstakla isti takav proces i na drugoj sveći.

Ovo učenje se u budizmu naziva anatta, ili učenje o nepostojanju trajnog, nepromenljivog sopstva, duše, ega ili kako ga već nazoveš. Buda je oduvek tvrdio da su sve stvari u svetu u kojem živimo, a nazivao ga je samsara, promenljive, ne postoji nijedna koja je večna. To je učenje nazvano "anićća". I upravo zbog našeg vezivanja za te prolazne stvari patimo, što je učenje o "dukkha". Ova tri učenja: anićća (prolaznost), dukkha (patnja) i anatta (nesuštastvenost) su temelj Budinog učenja.

:D.


то што ми хришћани називамо душом то је у будизму мисао јел тако?
за мене је то исто само га другачије називамо.

у ствари ја сам те разумео да ипак постоји реинкарнација само не у хиндуистичком смислу.
пошто слабо познајем ваше учење, могу само да се вежем за филм који сам гледао и нешто мало што сам читао о Сидарти Гаутаму који је био први Буда.
у оном филму неки далај објашњава оцу од клинца за кога верују да је инкарнација његовог учитеља (далај) примером чаја, шољице и сунђера.
чај је та суштина, мисао која може да се усели где жели, ако сам добро схватио?
 
Ironija je da upravo naša žudnja za novim životom stvara novi život posle smrti. A mi premremo od straha kad pomislimo da je smrt kraj. I nema više.

A sta je lose u tome zeleti nov zivot? Jer ta zelja onda ne stvara patnju, jer se sigurno ostvaruje?
Mislim, ako je vec nirvana krajnji cilj posle koje nema daljih inkarnacija i zivota.

I meni je interesantno nesto.

Ako covek zeli da postigne nirvanu treba da se oslobodi svih zelja, ali zar onda nema zelju za nirvanom?

Kao neka klackalica.
 
Poslednja izmena:
A sta je lose u tome zeleti nov zivot? Jer ta zelja onda ne stvara patnju, jer se sigurno ostvaruje?
Mislim, ako je vec nirvana krajnji cilj posle koje nema daljih inkarnacija i zivota.

I meni je interesantno nesto.

Ako covek zeli da postigne nirvanu treba da se oslobodi svih zelja, ali zar onda nema zelju za nirvanom?

Kao neka klackalica.

Da, moze se desiti da pojedinac dobije zelju koja se pretvori u zudnju za nirvanom i onda je taj covek definitivno na losem putu. Stvara sebi veliku patnju. Pretpostavljam da takvi slucajevi postoje. Ali ne treba uopstavati....ne znaci da ako neko sledi dhammu ima takvu vrstu zelje ka nirvani....takvo lice uziva na samom putu gde god da je i ne opterecuje se nirvanom. Ako jednog dana bude dosao dotle, super a ako ne.....novo nanovo.

Nema niceg loseg u tome da zelis nov zivot....ali to znaci da si nezadovoljan ovim zivotom a ako jesi nezadovoljan, to znaci da imas veliki problem u svom umu!
 
A sta je lose u tome zeleti nov zivot? Jer ta zelja onda ne stvara patnju, jer se sigurno ostvaruje?
Mislim, ako je vec nirvana krajnji cilj posle koje nema daljih inkarnacija i zivota.

I meni je interesantno nesto.

Ako covek zeli da postigne nirvanu treba da se oslobodi svih zelja, ali zar onda nema zelju za nirvanom?

Kao neka klackalica.

Kod novog žvota u krugu samsare je problem što si još uvek da tako kažem "u bubnju" i za izvlačenje onih loših nagrada kao što je preporađanje kao demon ili u paklu. Pa i u ljudskom obliku i dalje si podložan tome da patiš usled nečistoća u umu. Jedino je nirvana mesto izvan te "bujice" sa kojeg više nije moguće da upadneš ponovo u nju.

Ovo za želju smo već negde ranije, čini mi se, obrađivali. Suština je u tome da nije svaka želja loša, već samo ona opsesivna koju možemo nazvati žudnjom, strašću, zaslepljenošću. Kao što kaže velik učitelj Adjan Ča: Postoje želje koje nas vode do još više želja i želje koje nas vode do iskorenjivanja želje.


:D
 
то што ми хришћани називамо душом то је у будизму мисао јел тако?
за мене је то исто само га другачије називамо.

Ne bih se složio. Dušu smatraš večnom, nepromenljivom. A ima li išta kraće i promenljivije od naših misli. Samo ih posmatraj jedan minut i videćeš o čemu govorim.

у ствари ја сам те разумео да ипак постоји реинкарнација само не у хиндуистичком смислу.
пошто слабо познајем ваше учење, могу само да се вежем за филм који сам гледао и нешто мало што сам читао о Сидарти Гаутаму који је био први Буда.
у оном филму неки далај објашњава оцу од клинца за кога верују да је инкарнација његовог учитеља (далај) примером чаја, шољице и сунђера.
чај је та суштина, мисао која може да се усели где жели, ако сам добро схватио?

Ja izbegavam reč reinkarnacija, baš zbog brkanja sa hinduističkim shvatanjem i zato sam upotrebio reč proces. Mislim da ni čaj nije dobar primer, jer opet dolazimo do toga da se "nešto" seli sad tu sad tamo.

Evo daću ti drugi primer. Pogledaj samog sebe. Kad si se rodio bio si beba, posle si krenuo u školu, dakle poslato si dečak, pa mladić i sad si odrastao čovek. Je li onaj dečak koji je krenuo u školu pre recimo dvadeset godina ti ili nije ti. I jeste i nije. Nije zato što kažu da odumiranjem ćelija i regeneracijom naše telo potpuno promeni svoj sastav do poslednje ćelije tokom sedam gdina. To znači da je i telo i um tog dečaka potpuno drugačiji i fizički, a i mentalno u odnosu na tebe kakav si danas. A sa druge strane ne možeš da kažeš da ne postoji bilo kakva veza između tebe i tog dečaka. Pa koja je to veza kad se sve potpuno promenilo. Proces.Iz dana u dan ti si se pomalo menjao i svaka od tih verzija tebe se nadovezivala na prethodnu i postajala osnova za narednu verziju. Tako si došao tu gde si danas. I dalje nastavljaš da se menjaš i za dvadeset godina opet neće biti ni traga ni glasa od tog koji si sada. Ali će vas povezivati isti proces nastajanja i nestajanja, isti niz bića, koji je dovoljno uočljiv da ne može da se pobrka sa nekim drugim nizom, pa da malo budeš jedan čovek, a onda malo drugi. Ne, to si ti. A sa druge strane gledajući i nisi :D

Kad bi nastao prekid, recimo izgubiš pamćenje, i pokažu ti tvoju sliku iz detinjstva, ne bi imao pojma da si to upravo ti. Tako i sa smrću, koja je samo jedan trenutak u tom nizu. Trenutak zaborava i krećemo ispočetka, ali novo biće je nastalo zahvaljujući mentalnoj energiji preostaloj od prethodnog i zato je delo istog niza ili procesa. To je jedino što ih povezuje. I kvalitet te energije je i odredio njegov izgled, sposobnosti, karakter. Ali to je polazna pozicija, koju narednim voljnim postupcima, dakle stvarajući novu mentalknu energiju, to biće može da menja. I na bolje i na gore.

Naravno, sve ovo pišem "po knjizi", onako kako sam razumeo, a ne iz sopstvenog iskustva, ne sećam se svojih prošlih život..Tako da je moguće i da grešim. Ko bi ga znao. Ali meni deluje prilično logično.

:D
 
Da, moze se desiti da pojedinac dobije zelju koja se pretvori u zudnju za nirvanom i onda je taj covek definitivno na losem putu. Stvara sebi veliku patnju. Pretpostavljam da takvi slucajevi postoje. Ali ne treba uopstavati....ne znaci da ako neko sledi dhammu ima takvu vrstu zelje ka nirvani....takvo lice uziva na samom putu gde god da je i ne opterecuje se nirvanom. Ako jednog dana bude dosao dotle, super a ako ne.....novo nanovo.

Nema niceg loseg u tome da zelis nov zivot....ali to znaci da si nezadovoljan ovim zivotom a ako jesi nezadovoljan, to znaci da imas veliki problem u svom umu!

Ali ako je neko zadovoljan trenutnim zivotom, ne mora da znaci da odmah zeli novi zivot, vec govorim o "zivotu posle smrti", tj. reinkarnaciji.
Nor. neko je trenutno zadovoljan, pa zeli da mu bude tako i u sledecem zivotu, nirvana mu nije toliko privlacna.
Ma mozda i previse filozofiram :lol:


Kod novog žvota u krugu samsare je problem što si još uvek da tako kažem "u bubnju" i za izvlačenje onih loših nagrada kao što je preporađanje kao demon ili u paklu. Pa i u ljudskom obliku i dalje si podložan tome da patiš usled nečistoća u umu. Jedino je nirvana mesto izvan te "bujice" sa kojeg više nije moguće da upadneš ponovo u nju.

Da, ovo otprilike odgovara na gornji deo mog posta. :)
Covek se ne seca proslog zivota.
Ali sta je sa duhovnim iskustvom, je li se ono potpuno brise, ili covek ipak cuva odredjeni kapacitet u nekom smislu?
Npr. neko je "zamalo" postigao nirvanu, da li u sledecem zivotu pocinje od neke "duhovne nule" ili ima vec neke "poene", da se tako izrazim.

Ovo za želju smo već negde ranije, čini mi se, obrađivali. Suština je u tome da nije svaka želja loša, već samo ona opsesivna koju možemo nazvati žudnjom, strašću, zaslepljenošću. Kao što kaže velik učitelj Adjan Ča: Postoje želje koje nas vode do još više želja i želje koje nas vode do iskorenjivanja želje.


:D

Jesmo, u pravu si, ali mi ipak nekako zvucalo interesantno :P :)
Negde kontam da postoji razlika izmedju zudnje i teznje neopsednute ciljem i koja se ne vezuje za ishod.
 
Poslednja izmena:
Pratio sam razgovor i nisam zeleo da se mesam, jer delim drugacije misljenje od vecine koja je izlozena. Moguci razlog za to je sto mi se cini da uglavnom razgovarate iz ugla Hinayana tradacije, koja se uglavnom tice oslobadjanja jedne osobe, tj. pojedinac naporno radi da oslobodi sebe, ali u Mahayana tradiciji sagledavanje prosvetljenja je malo drugacije.
Dostici Nirvanu ne znaci da vise nema inkarncija, vec da vise nema uslovaljavanja na novu inkarnaciju, uprkos tome Bude biraju da budu ponovo rodjene kako bi pomogle drugim bicima da se oslobode stega karme. Pored toga se smatra da ako neko dostigne Nirvanu i ne zeli da ulazi u nove inkarncije, posle ogromnog perioda vremena, opet ce morati da udje u krug karme.
 
Ne bih se složio. Dušu smatraš večnom, nepromenljivom. A ima li išta kraće i promenljivije od naših misli. Samo ih posmatraj jedan minut i videćeš o čemu govorim.
добро ја сматрам да је душа мисаона, осећа и патњу и љубав.
али то је нека друга тема


Ja izbegavam reč reinkarnacija, baš zbog brkanja sa hinduističkim shvatanjem i zato sam upotrebio reč proces. Mislim da ni čaj nije dobar primer, jer opet dolazimo do toga da se "nešto" seli sad tu sad tamo.

Evo daću ti drugi primer. Pogledaj samog sebe. Kad si se rodio bio si beba, posle si krenuo u školu, dakle poslato si dečak, pa mladić i sad si odrastao čovek. Je li onaj dečak koji je krenuo u školu pre recimo dvadeset godina ti ili nije ti. I jeste i nije. Nije zato što kažu da odumiranjem ćelija i regeneracijom naše telo potpuno promeni svoj sastav do poslednje ćelije tokom sedam gdina. To znači da je i telo i um tog dečaka potpuno drugačiji i fizički, a i mentalno u odnosu na tebe kakav si danas. A sa druge strane ne možeš da kažeš da ne postoji bilo kakva veza između tebe i tog dečaka. Pa koja je to veza kad se sve potpuno promenilo. Proces.Iz dana u dan ti si se pomalo menjao i svaka od tih verzija tebe se nadovezivala na prethodnu i postajala osnova za narednu verziju. Tako si došao tu gde si danas. I dalje nastavljaš da se menjaš i za dvadeset godina opet neće biti ni traga ni glasa od tog koji si sada. Ali će vas povezivati isti proces nastajanja i nestajanja, isti niz bića, koji je dovoljno uočljiv da ne može da se pobrka sa nekim drugim nizom, pa da malo budeš jedan čovek, a onda malo drugi. Ne, to si ti. A sa druge strane gledajući i nisi :D

Kad bi nastao prekid, recimo izgubiš pamćenje, i pokažu ti tvoju sliku iz detinjstva, ne bi imao pojma da si to upravo ti. Tako i sa smrću, koja je samo jedan trenutak u tom nizu. Trenutak zaborava i krećemo ispočetka, ali novo biće je nastalo zahvaljujući mentalnoj energiji preostaloj od prethodnog i zato je delo istog niza ili procesa. To je jedino što ih povezuje. I kvalitet te energije je i odredio njegov izgled, sposobnosti, karakter. Ali to je polazna pozicija, koju narednim voljnim postupcima, dakle stvarajući novu mentalknu energiju, to biće može da menja. I na bolje i na gore.

Naravno, sve ovo pišem "po knjizi", onako kako sam razumeo, a ne iz sopstvenog iskustva, ne sećam se svojih prošlih život..Tako da je moguće i da grešim. Ko bi ga znao. Ali meni deluje prilično logično.

:D

ако сам добро разумео, а ти ме исправи, након моје физичке смрти део енергије (мисао) процесом се сели у друго тело, као она свећа што даје искру другој, а друга већ гори како мисли да треба да гори, а у неку руку сам део ње?
 
Pa nije telo tek tamo nešto pa se duše sele kako hoće.
Ako duše uopšte postoje.

Čoveku je teško shvatiti nepostojanje.
Čoveku je teško shvatiti postojanje.
Čoveku je, svakako, teško.

па сад, кад осећаш тугу, радост...шта може то бити?
нека нематеријална енергија, а сад све зависи како је ко назива.
 
Energija ne može biti nematerijalna.
Nego ne radi se o tome.

Ta nazovi energija koju ti pominješ ne mora biti nužno duša.
To što osećemo, oseća i naše telo koje je daleko od "nematerijalnog".
U teoriji emocija postoje različita stanovišta što se tiče doživljavanja istih.
Jedno od njih zastupa stav da emocija sledi posle telesne reakcije.
Drugo da telesna reakcija sledi posle inicijalnog doživljaja.
Tako da kada pričamo o nekakvoj "duši", emocije imaju malo veze sa njom.
Više se odnose na ovozemaljsko i "materijalno".

Da bi pokušali dokučiti "dušu", moramo zaboraviti na percepciju, emocije, želju, motive...
Da bi shvatili nešto transcedentno, ne možemo ga opisati ili razumeti "ovozemaljskim".
Zato postoje analogije koje su (prosto rečeno) vrh ledenog brega, putokazi u vidu anegdota, zen koane itd...

Pokušaj da zamisliš svet bez oslanjanja na sopstvenu percepciju (koja je izvor saznanja).
Za saznanje o "duši" naše normalno opažanje nam je od ekstremno male koristi.
 
ако сам добро разумео, а ти ме исправи, након моје физичке смрти део енергије (мисао) процесом се сели у друго тело, као она свећа што даје искру другој, а друга већ гори како мисли да треба да гори, а у неку руку сам део ње?

Nema logike da se u trenutku smrti sve "resetuje" i da svako krece od nule, "pa da potom gori kako misli da treba da gori".

Uzmi primer koji sam ti naveo. Ono sto si danas svakako uslovljava i to sto ces biti sutra. Dakle postoji da tako kazem jedna inercija, zamah proslih postupaka, koja te nosi iz jednog u drugo stanje. Ali u isto vreme nista nije vecno fiksirano. Tokom tog "putovanja" ti svojim voljnim postupcima takodje mozes da menjas smer svog kretanja, malo pomalo, i da krajna tacka tvog puta bude sasvim drugacija od pocetnog pravca kojim si krenuo na putovanje.

Tako i zakon karme govori o "bremenu" dobrih i losih dela koje prenosimo iz trenutka u trenutak, a onda i iz zivota u zivot On odredjuje nas sadasnji, a delom i buduci dozivljaj sveta. Nedelima taj teret postaje sve tezi. Dobrim delima taj teret postaje sve laksi.Potpunim gasenjem zudnje, to jeste vezivanja, teret nestaje.

:D
 
Ko je zainteresovan dobra stiva na ovu temu su Surangama sutra i sutra o Earth Store Bodhisattva, prva govori o strukturi coveka, pocev od materijalnog pa do svesti, druga govori o tome sta se desava posle smrti i kako izgleda pakao iz ugla budizma.
 
Nema logike da se u trenutku smrti sve "resetuje" i da svako krece od nule, "pa da potom gori kako misli da treba da gori".

Uzmi primer koji sam ti naveo. Ono sto si danas svakako uslovljava i to sto ces biti sutra. Dakle postoji da tako kazem jedna inercija, zamah proslih postupaka, koja te nosi iz jednog u drugo stanje. Ali u isto vreme nista nije vecno fiksirano. Tokom tog "putovanja" ti svojim voljnim postupcima takodje mozes da menjas smer svog kretanja, malo pomalo, i da krajna tacka tvog puta bude sasvim drugacija od pocetnog pravca kojim si krenuo na putovanje.

Tako i zakon karme govori o "bremenu" dobrih i losih dela koje prenosimo iz trenutka u trenutak, a onda i iz zivota u zivot On odredjuje nas sadasnji, a delom i buduci dozivljaj sveta. Nedelima taj teret postaje sve tezi. Dobrim delima taj teret postaje sve laksi.Potpunim gasenjem zudnje, to jeste vezivanja, teret nestaje.

:D

:)
Lepo.

I sam slobodna volja je uslovljena.
Nije sasvim slobodna.
Uslovljena mogućnostima, uslovljena jučerašnjim, uslovljena fizičkim...
Zato je izbor samo naš.

Kao što je lepo rekla The Oracle Neu, mnoge izbore smo već napravili, samo pokušavamo da ih razumemo. :)
 
Tvoj ukupan zivot je rezultat Tvojih misli i nacina razmisljanja.
-- Buddha

Jedini nacin na koji covek direktno spoznaje istinu,
je sopstvenim iskustvom i razmisljanjem.
Nebeske misli sjedinjuju mnoge vekove u sadasnjost!
Razmisljajte nebeskim mislima.

Misli o kojim razmisljas tokom meditacije, neka ne budu
zaboravljene dok si zauzet raznim poslovima.
Naoruzaj se nebeskim mislima.

Misli su pretke akcije. Ako zelis unaprediti svoje postupke
- procisti svoje misli.

Priroda stvari oko Tebe je onakva kakvom je zamisljas.
Tvoj zivot je rezultat Tvojih misli i nacina razmisljanja.
Misli su cigle kojima si izgradio sopstvenu zgradu licnosti.
Misli odredjuju buducnost. Svet je oko Tebe samo reflexija
tvojeg razmisljanja.

Ti si pogodjen razlicitim stvarima samo u saglasnosti
Tvoje licne ideje o njima. Um vidi vrednost samo u stvarima
kojim intenzivno veruje. I ako svi mi vidimo iste stvari,
svaki im pridajemo razlicite vrednosti.
u odnosu na ideje koje imamo o njima.

Ne postoji nista sto se nemoze postici, kada se tvoje misli
usmerene u pravom smeru.

Zapremina prostora, kao i duzina vremena su pojmovi
koji su relativni zavisno tvom nacinu razmisljanja.
Ti iskusujes onako kako mislis.

Razvij cisti razum i koje god stvari i svetove ces hteti
dobiti, dobices te svetove i te stvari.
 
@ Elendil

Voleo bih da mi daš izvor odakle si ovo preuzeo/la.
Meni se nekako čini kao prerada prerade,
pa iako se u pozadini naziru Budine ideje,
ipak su formulacije na kraju ispale nekako
nezgrapne i neprecizne.

Recimo
"Razvij cisti razum i koje god stvari i svetove ces hteti
dobiti, dobices te svetove i te stvari."

Pre bih rekao:
"Razviij čisti um i videćeš pravu prirodu stvari"

Ne znam šta to znači "da ćeš dobiti svetove",
meni zvuči kao neko ispunjavanje želja,
što baš i nije Budino učenje.

:D
 
Pa naravno da je prerada.
Sve je prerada, reinterpretacija kvazioriginala, zar to nije nešto sasvim normalno.
I ono što je zapisano, sumnjivo je.
Konzistentnost se ogleda u velikom broju ljudi koji pričaju slično.
Sve ostalo je sumnjivo. :)
 
Pa naravno da je prerada.
Sve je prerada, reinterpretacija kvazioriginala, zar to nije nešto sasvim normalno.
I ono što je zapisano, sumnjivo je.
Konzistentnost se ogleda u velikom broju ljudi koji pričaju slično.
Sve ostalo je sumnjivo. :)

Hm. Pa nešto je valjda i u praktičnoj proveri.
Da li to što je rečeno zaista i fukncioniše u mom životu.
Ne samo u pričanju Kad bi se sve svodilo na to da je istina ono što
kaže najveći broj ljudi, Zemlja bi još bila ravna ploča :D
 

Back
Top