Brak / deca

Nije bio cilj da te dirne moj post.
Niti mislim da obrazovanje ima ikakve veze sa tim kog pola bi dete zeleo.

Razlike u ljubavi nema
Razlike u ponasanju ima
Sin ima zelju da se samnom bije. Oponasa me. ponosan je sto ima istu boju ociju kao tata.
Cerkica bi se po ceo dan mazila i slusala kako je ona tatina barbika.
Naravno da cu se prema njih dvoje i ja drugacije postaviti
A naravno, apsolutno podjednako ih zelim
Niti je cerka manje bila dobrodosla od sina.
I ako bih imao trece dete, apsolutno me briga kog bi pola bilo.
Bitno je samo da imam sina.

Evo, mene nije dirnuo post uopšte.....
Zamisli kako bi to lepo bilo kada bi imao dva sina :manikir:;)

Mi imamo prvo ćeru....konju rep sam mogla da iščupam u trudnoći sa njom. Posle je došla druga trudnoća......oboje smo želeli još jedno dete......i ona je bila visokorizična, ni nalik prvoj. Moj muž je tražio da abortiram jer se plašio problema.....postojala je mogućnost da više ne mogu da rodim ako bih se oslobodila bebe.....rekao je da on već ima dete, ćeru, da nema veze što nije sin, samo da je zdravo i pravo, da ako drugo znači rizik da se meni nešto desi onda mu to drugo ne treba čak i ako bi smo ostali na jednom detetu, i da ako bi bebi nešto falilo da on misli da ne bi imao snage da se sa tim nosi. Pošteno, karte na sto da bih ja znala šta da odlučim.........rodio se sin, zdrav i prav.

Normalno da se prema svakom detetu ponašanje roditelja menja usled njihove različitosti.....menja se i kako rastu.....daleko od toga da je sve idealno i da su devojčice uvek barbike a da se sa dečacima uvek pika lopta.....

Ljubav prema partneru je jedno.......ljubav prema deci je drugo.....toliko su različite te dve ljubavi da ih ne treba mešati. Lepo je kada imaš sve na gomili....ali mogu opstati i jedna bez druge
 
Divno
Dokaz da psotoje divni muskarci.
Nista mu ne bi bitno osim svoje zenice
:)

pročitaj još jednom.....nisam to napisala, ali stvar izbora kako je ko shvatio.....govorim o životu koji ljude stavlja u situacije da donesu odluke i o tome koliko je važno da svako kaže šta misli kako bi odluka bila doneta sagledavajući je sa svih strana......kao i svi, ja sam svoju odluku donela i veruj mi nije bilo lako nikome......
Da li si ikada razmišljao o tome da postoji mogućnost, čak i u sasvim normalnim trudnoćama, da dobiješ dete koje nije sasvim zdravo? Pretpostavljam da većina nije. Ja ne bih tako grubo odmah osudila nekoga (muškarca ili ženu svejedno) jer unapred kaže svoj stav........i izuzetno jake i stabilne osobe nemaju snage za nešto takvo što nikako ne znači da su loši bračni drugovi, roditelji ili jednostavno ljudi.....da dalje ne ulazim u detalje i raspravku na ovu temu
 
A znaš kako Ljiljo, svi mi nosimo svoj krst .... i onda nekako nekad gledaš sebi i da olakšaš ... bolje je reći ''ja nisam za to'' - nego posle kleti sudbinu što si ćutao kao mulac.

Svakako.....ako si sa nekim već u braku, ako imate porod, dom.....pošteno je reći ja to ne mogu iako te volim, iako volim dete koje već imamo.....to govori o čoveku, o tome da je sebe preispitao, i rekao da nema snage da se sa tim nosi.....posebno u ovom slučaju kada je to rečeno na vreme.
Svaka od gore napisanih rečenica znači upravo ono što je napisano, svaka je osećanje u tom čoveku.....iz svih tih osećanja treba doneti odluku. To nije ni malo lako.

Šta sa onima koji jednostavno kažu posle 10 godina braka "Znaš ja tražim razvod jer ovako više ne mogu, ali i dalje volim naše dete". Zašto bi se te reči razlikovale od reči "Znaš, ja mislim da ne bih imao snage da se nosim sa životom u kome je od rodjenja bolesno dete, ali i dalje volim naše zdravo dete". Nema razlike....i u jednoj i u drugoj su strah, ljubav i briga zajedno.
 
Ja imam sestru od tetke kojoj su sa 18 godina izvadili matericu. :(
Danas ima 32 godine i stalno je sama. Samo jednom sam je pitala zašto je sama, a ona mi je rekla da ne želi da uništi život nekome jer ona ne može da ima decu. :sad2:
To je strašno razmišljanje... Pokušala sam da joj objasnim da ne može tako, da to ne ide baš tako, da o tome treba druga strana da odluči, ali eto, ona se drži toga. Kao da samu sebe kažnjava... Nemam pojma, ali je strašno...:sad2:
A možda se i boji odbijanja... ne znam...tuga...


Užasno!:sad2:
Ne daj Bože nikom:sad2:
Baš mi je žao tvoje sestre. A verujem da može da živi srećno sa nekim i pored toga, jer bi mogli npr. da usvoje dete....
 
bas jesi odlican primer.rekla si da vrlo lagodno podnosis vasu situaciju. ali isto tako da cete pokusati da imate dete, verovatno...

ja sam do skora mislila da svi zele decu, pre ili kasnije, i da oni koji kazu da ne zele samo nisu iskreni... ali pogresih...:)

Definitivno, zato sto je moja sestra u srecnom braku i koliko vidim oni oboje i ne razmisljaju o deci, a kad joj neko pomene, ona kaze ima vremea (a ima 40 godina)
 
Koliko bi se tvoji osećaji razlikovali u slučaju da dobiješ i ćerku i sina npr. ... ili koliko bi se osećao ''neostvareno'' da imaš 3 ćerke?


neki ljudi izbace iz kuće i ženu i žensko dete u paketu:roll:


e ljudi moji, imam 2 sina i mnogo sam se čudila kad mi je 1-2 puta rečeno
wow 2 sina:eek: svaka čast:super:
:roll::roll::roll:
kao da je muško dete teže roditi i odgajati no žensko
(tad su bili bebe)
ma nema bre, želja za muškim detetom je ostala ne zbog očuvanja prezimene niti tradicije
želja za muškim detetom je ostala zbog toga što je nekad bila potrebna muška radna snaga
a žensko šta---pih hraniš ga i onda se uda, ode pif, a muško ostane i još dovede još jednu motiku u kuću....
eto zato su muška deca cenjenija
 
neki ljudi izbace iz kuće i ženu i žensko dete u paketu:roll:


e ljudi moji, imam 2 sina i mnogo sam se čudila kad mi je 1-2 puta rečeno
wow 2 sina:eek: svaka čast:super:
:roll::roll::roll:
kao da je muško dete teže roditi i odgajati no žensko
(tad su bili bebe)
ma nema bre, želja za muškim detetom je ostala ne zbog očuvanja prezimene niti tradicije
želja za muškim detetom je ostala zbog toga što je nekad bila potrebna muška radna snaga
a žensko šta---pih hraniš ga i onda se uda, ode pif, a muško ostane i još dovede još jednu motiku u kuću....
eto zato su muška deca cenjenija



Misliš ono ''žensko dete, tudja večera'' :)
 
Ma daj...
Ja sam napisao zasto sam zarko zeleo sina
Nije mi cenjeniji od cerke
Samo, dok se nisu deca rodila, bilo mi je mnogo bitno
No, hvala Bogu, bi prvo pa musko...
Za drugo nisam ni isao da vidim pol
Nije mi bilo bitno. Vec sam imao sina
Ali kada sam za prvo isao da vidimo pol...uneredio sam se bio od treme/nestrpljenja/bojazni...
 
Mislim da bih se osecao neispunjeno da imam 3 cerke. Tesko za objasniti.
Imam i sina i cerku i podjednako ih volim. Cak i vise vremena provodim sa cerkicom jer ona vise paznje trazi.
Zelja za sinom nema nikakve veze sa nastavkom loze, ocuvanjem prezimena itd
Vec ideja da idemo zajedno na utakmice, da ga gledam dok privodi ribe kuci…
Inace sve sto u zivotu od mene dobije sin-dobice i cerka.
Ne razdvajam ih niti sam na to mislio

Zeleo sam da imam sina
E sada, da li 3 cerke I sina ili 4 sina, meni nije bilo razlike
Sve je ok, pod uslovom da barem 1 sina imam

I da, mislim da bih patio da nemam sina


Cudno ili ne, nemam problem da kazem sta stvarno mislim
I mislim da je ista situacija kod ogromne vecine muskaraca

Ја сам се исто овако осећала, само је била ћерка у питању. ;)

Желела сам увек четворо деце, 2 ћерке - 2 сина, по могућству...то ми је било маштање...:) Али, ма колико деце имала увек ми је било важно да имам макар једну ћерку. Наравно да бих једнако волела сву децу и да имам синове, али мислим да бих се осећала некако....ускраћено...не знам да нађем праву реч.....:confused:

И такође мислим да је наше друштво мало отишло у крајаности. У неким заосталијим срединама још увек се даје огромна предност мушком детету, а женска деца се држе у запећку, мање вољена и мање поштована...:(

Али, са друге стране, међу образованим ''светским'' људима просто је срамота да мушкарац каже да би желео сина - одмах му се приписују неки лоши мотиви, патријархалност и затуцаност.
Када мушкарац каже да би волео ћерку - онда је ок.
Али када каже да би волео сина - одмах га гледају попреко као конзервативца! :confused:
 
pa zato što toliko favorizuješ sina ... zato što ''ti drugo nije bilo bitno šta je, jer si VEĆ imao sina'' ... pa zamisli da ovo tvoja ćerkica pročita za par godina - ne verujem da bi joj bilo prijatno ... i da bi mogao da je ubediš da je ljubav podjednaka. Ovo je moje gledište .... ne kritikujem te.

Nikada nikome ovo nisam uzivo rekao
Ne zelim bas zbog cerkice
ja znam za svoja osecanja sada, kao sto iskreno kazem kakva su bila tada
 
pa zato što toliko favorizuješ sina ... zato što ''ti drugo nije bilo bitno šta je, jer si VEĆ imao sina'' ... pa zamisli da ovo tvoja ćerkica pročita za par godina - ne verujem da bi joj bilo prijatno ... i da bi mogao da je ubediš da je ljubav podjednaka. Ovo je moje gledište .... ne kritikujem te.

Нама је страшно зато што то тако каже мушкарац....па му одмах приписујемо све што рекох у претходном посту.;)

Мој муж и ја смо обоје били у сличним ситуацијама.
У првој трудноћи он је желео сина, а ја ћерку. Било ми је важно, баш као што каже НН76, да прво дете буде ћерка, да будем сигурна да ћу имати макар једну ћерку...а после шта год да буде....;) А мој муж је исто тако мислио о сину.

Родила се ћерка.
ММ је био пресрећан и обожавао ју је, иако је све време трудноће говорио о сину. Када сам остала други пут трудна, ја сам сада желела сина, пошто сам ћерку већ имала....а он је рекао:''Сад кад видим колико је лепо имати ћерке - није ми више стало до сина!'' (Вероватно бих и ја тако размишљала и осећала да смо имали прво сина. ;))
 
Koliko smo različiti.......i koliko okolnosti životne učine da stavove promenimo.
Nama je bilo svejedno da li je muško ili žensko prvo dete.....nikada nisam čula muža da je pominjao želju za muškim detetom pre ženskog ......znam da bi voleo, i sam je jedino muško dete, ali je to želeo u sebi....nikada nije favorizovao sina u odnosu na ćeru. Mladi, ludi ....ceo svet je naš i ne postoje nemoguće misije....obožava ćeru od prvog dana njenog života...
Za drugo nam je opet bilo svejedno.......samo da je živo i zdravo......život.
Sada su njih dvojica glavni....kola, motori, mašine, devojke, stalno nešto petljaju z radionici, sport, sve muške poslove rade zajedno ili u dogovoru......eh.....a nas dve, plus ovo treće toročemo uz kafu, po nekad me nateraju da bazam po radnjama sa njima, ćera nas iznenadi komplet spremljenim ručkom.....pre dva dana je diplomirala.....
Po meni.....važno je da su živi i zdravi, bilo muški ili ženski
 
sad nesto tako razmisljam...
jedna drugarica misli za sebe prosao je voz...ima 40 god...nema vezu...bar da znamo :mrgreen:...
jednostavno se pomirila sa tim da nece biti majka...znam da je imala zelju,
al' ne po svaku cijenu... znam da voli djecu....vidim kako gleda nase klince...
veoma je njezna...
hocu reci...pricala je skoro eto pomirila se s tim...
kaze ne zna koliko bi sad i mogla ili imala strpljenja da mjenja svoj zivot...
navike i sl...kaze opet ima neko svoje ispunjenje kroz posao itd...i kaze "ne zalim se"...

a ja koja sam majka...imam djecu s covjekom koga volim...
hocu reci djeca su rodjena iz ljubavi....
i ja koja poticem iz velike porodice uopsteno...ne bih mogla zamisliti
drugaciji zivot...
(nadam se da se nece krivo shvatiti da kudim suprotno...:))...
ali ne zato sto su mi vaspitanjem usadjena neka "pravila"...
i da nisam mogla imati djecu...iz bilo kog razloga...
ubedjena sam da bismo usvojili djete...
sto opet ne mogu da tvrdim 100 %...ne znam...
mislim tezak je taj osjecaj...kad se zdravstveno ne moze...a zeli...
jer kad neko kaze ne osjecam zelju da budem roditelj...to je odluka...
koja moze biti promenjena...:)

bas me tema bacila u neke misli....
znam jednu diiiiiivnu djevojku...nedavno izvadjena materica...:(
fala Bogu ostala je ziva...:)
strasno pati...kaze sta ce mi zivot....:(

ranije...sto kaze nije razmisljala o djeci...ono kao jednog dana...
sada je opsednuta...
 

Back
Top